DUHOVNOST
Izabranje
U 11. i 12. stoljeću građene su brojne nove crkve i katedrale u romaničkom stilu. Taj se stil, utemeljen na rimskoj arhitekturi, odlikuje kamenim stupovima, zaobljenim lukovima i svodovima. Crkve su bile ukrašavane rezbarijama ljudi, životinja i groznih demona. Cilj je bio vjernicima utjerivati strah od Boga.
U krugu mojih poznanika neki imaju iracionalni strah od Starog zavjeta (Knjiga obećanja), židovskog dijela Biblije. Nama kršćanima važniji je Novi zavjet (Knjiga ispunjenja). Stari zavjet sveta je knjiga židovskog naroda (Judaizam). Zašto je Judaizam važan za nas kršćane?
Razlikujemo se po kulturi, vjeri, načinu života i običajima. Za susret različitih osoba, naroda i religija važan je dijalog. Židovstvo i kršćanstvo imaju puno zajedničkog. O ovom izabranom narodu pisao je sveti Pavao:
Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. (Rim 9, 4-5)
Kristova Crkva ima početke svoje vjere i izabranja kod patrijarha, Mojsija i proroka. Praotac (patrijarh) naše vjere Abraham (otac mnogih naroda) pozvan je od Boga da napusti svoju zemlju i ide u nepoznatu, uz obećanje da će od njegova potomstva Bog učiniti velik narod. Tako je počelo izabranje židovskog naroda opisano u Knjizi Postanaka.
Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati." Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. (Post 12, 1-4)
Abrahama, sina mu Izaka i Jakova Hebreji (= stranac, naziv u egipatskom ropstvu) nazivaju patrijarsima. Povijest Izraelaca kao naroda započinje s Abrahamovim unukom Jakovom (nazvanim Izrael). Njegovih dvanaest sinova preraslo je u dvanaest plemena, a potom u jedan narod. Izraelci su osobito stekli svijest o svojem izabranju u vrijeme izbavljenja iz egipatskog ropstva. Predvodio ih je Mojsije (oko 1200. godine prije Krista). On ih vodi u obećanu zemlju Kanaan (kasnije nazvana Palestina i Izrael). Na putu im se Bog objavljuje kao saveznik (brdo Sinaj, Savez). U knjizi Izlaska opisano je to izabranje.
Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: 'Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet." (Izl 19, 3-6)
Preko židovskog naroda kršćani su primili objavu Starog zavjeta. Razlikujemo se od njih jer prepoznajemo Isusa kao osobu prema kojoj se kretala sva povijest Božjeg spasenja. Židovi još uvijek očekuju obećanog Mesiju koji će uspostaviti Božje kraljevstvo. Krist je obećani Mesija po kojem je Bog sklopio Novi savez. On poziva sve narode svijeta u novi Božji svijet.
Krivnja za Kristovu muku ne smije se pripisati svim Židovima. Židovska vlast i njezini sljedbenici tražili su njegovu smrt.
Danas u svijetu ima oko petnaest milijuna Židova. Kroz povijest su doživljavali brojne progone. Zbog toga su većinom raspršeni. Oko šest milijuna živi u SAD-u, u Izraelu oko četiri, a ostali diljem svijeta. 27. siječnja međunarodni je dan sjećanja na žrtve holokausta.
Povijesno i teološki židovska vjera izvor je kršćanstva i islama.
Foto: 1. UCM
