Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

POVIJEST

HRVATSKA KROZ POVIJEST
Fenomen vojnog mimohoda poraženih - vojna parada pobunjenih Srba u Vukovaru
Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja (1/3)
 

Reintegracija Podunavlja

 

Piše: Tomislav Šulj

 

 

Sam proces reintegracije hrvatskog Podunavlja tijekom vremena postupno je ostao izvan interesa javnosti i medija. Može se reći da je na određen način bio nedovoljno istražen i od strane znanosti.

 

 

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda poduprlo je 20. prosinca 1995. prijedlog glavnog tajnika Boutrosa Boutros-Ghalija da se za prijelaznog upravitelja UN-a u okupiranom hrvatskom Podunavlju imenuje američki diplomat Jacques Paul Klein. Istog dana, u sjeni te prilično važne odluke za budućnost hrvatskog Podunavlja, pobunjeni Srbi su u Vukovaru, unatoč potpisanim ugovorima o početku procesa reintegracije, održali vojnu paradu, obilježavajući dan državnosti tzv. Republike Srpske Krajine (RSK).

 

Pet godina ranije u Kninu su pobunjene općine sjeverne Dalmacije proglasile ovu paradržavu, a nakon ratnih strahota i velikog poraza fantomska „Krajina“ spala je na dio područja okupirane istočne Slavonije.

 

No čelnici Srba u istočnoj Slavoniji i dalje su zavaravali vlastiti narod

Uz to što su na sve načine pokušali uvjeriti lokalne Srbe kako je započinjanje mirovnog procesa njihova svojevrsna pobjeda, prezentirali su se kao važan vojno-politički čimbenik koji će diktirati uslove mira.

Iz tog razloga su na središnjem vukovarskom trgu održali vojni mimohod kojem su uz pobunjene političare nazočili vojni zapovjednici 11. korpusa Srpske vojske Krajine (SVK), te rijetki uzvanici iz Jugoslavije, među kojima se isticao ratni zločinac Željko Ražnatović – Arkan.

 

Krajnje neobično, taj događaj, iako je zabilježen kamerama stranih TV kuća, promaknuo je kasnijim analizama procesa mirne reintegracije.

Još neobičnije, nije ga zabilježio ni tjednik „Vukovarske novine“, a koji je od 1992. godine vrlo pedantno bilježio što se događa na okupiranom teritoriju istočne Slavonije.

Doduše, sam proces reintegracije hrvatskog Podunavlja tijekom vremena postupno je ostao izvan interesa javnosti i medija. Može se reći da je na određen način bio nedovoljno istražen i od strane znanosti. Valja istaknuti kako je na temu reintegracije 2008. održan 11. znanstveno-stručni skup „Vukovar ‘91. – sedamnaest godina poslije“, a potom je 2010. godine Institut „Ivo Pilar“ objavio i zbornik radova s tog skupa („Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja: znanstveni, empirijski i iskustveni uvid“). Povjesničarka Ana Holjevac – Tuković doktorirala je na tu temu, a objavljena je i njezina knjigaProces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja“. Također je i povjesničar Nikica Barić tematizirao mirovni proces objavivši znanstveni rad „Srpska oblast istočna Slavonija Baranja i zapadni Srijem – od „Oluje“ do dovršetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja“. Navedeni naslovi i više su nego kvalitetni radovi, te praktično predstavljaju temelj, nezaobilazno štivo za svakog tko želi saznati više o toj temi.

Ipak, autorima je promaknula informacija o održanoj vojnoj paradi, a isto tako taj podatak nije bio dostupan drugim povjesničarima koje smatram najvećim autoritetima za područje koje obuhvaća istraživanje razdoblja Domovinskog rata. Iako sam pokušao, povratne informacije nisam uspio dobiti ni od povjesničara iz Srbije.

Zanimljivo je da i srpski mediji, a koji su uistinu producirali desetine tekstova i filmova detaljno secirajući ratnu prošlost Željka Ražnatovića i njegove postrojbe, nisu zabilježili Arkanovu prisutnost na ovoj zgodi.

 

Također, iako sam raznim kanalima tjednima pokušao dobiti informaciju od ljudi povezanih uz vukovarsku bitku, nisam ni na taj način ništa uspio saznati. Ovdje se mora istaknuti činjenica kako održani vojni mimohod nije bio događaj od dramatične, pa čak ni od velike važnosti za proces mirne reintegracije jer svejedno na postrojavanje pobunjeničke vojske, njihova ratna priča išla je samo u smjeru što skorijeg gašenja i konačnog razoružanja.

No saznanje da je netom po započetom mirovnom procesu  održan događaj na kojem je promovirana vojna moć strane koja prihvaća mir važno je za širu javnost već samim time da ostane zabilježeno kako su Srbi iz istočne Slavonije poimali (neželjeni) proces mirne reintegracije.

 

Na podatak o mimohodu zapravo sam sasvim slučajno naišao tijekom kreiranja priloga za emisiju Hrvatske televizije „TV kalendar“. Nažalost, osim dvominutnog priloga postaje WTN (koji je uglavnom bez tona), zasad nisam pronašao druge izvore pomoću kojih bih napravio cjelovitiju rekonstrukciju jednog post-ratnog fenomena. Stoga će ovo će ponajprije biti foto-priča o jednom fenomenu vojnog mimohoda poraženih jer ono što se 20. prosinca 1995. događalo u Vukovaru zasad nije moguće detaljno analizirati.

 

Svakako treba istaknuti i događaje iz ratnog razdoblja, koji su uslijedili nakon okupacije Baranje i dijelova istočne Slavonije u drugoj polovini 1991. godine.

Na tom području Srbi su uspostavili tzv. „Srpsku oblast Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem“, a koja je zajedno sa ostalim oblastima pobunjenih hrvatskih Srba ušla u sastav tvorevine „Republike Srpske Krajine“. Ono što su najavljivali u radikalnim mitinzima, a koji su uzeli maha još od siječnja 1991., Srbi su dobrim dijelom na području istočne Slavonije i učinili.

Nakon potpisanog „Sarajevskog primirja“ (3. siječnja 1992.), na graničnim dijelovima okupiranog teritorija Hrvatske razmjestile su se mirovne snage UNPROFOR-a, nakon čega na istočnom dijelu tog teritorija nisu zabilježeni neki veći oružani sukobi između hrvatskih i snaga pobunjenih Srba.

Već i tijekom izvođenja oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske i policije koje su prethodile operaciji „Oluja“ bilo je uočljivo da vojne strukture 11. korpusa ne reagiraju onako kako su čelni ljudi Glavnog štaba SVK očekivali.

To je bila posljedica sve većih neslaganja na političkoj razini što je bilo najviše izraženo zbog poraza u operaciji „Bljesak“, nakon čega Srbi iz istočne Slavonije nisu podržali koncept ujedinjenja RSK s Republikom Srpskom kao i niz drugih odluka. Naprotiv su 25. svibnja 1995. osnovali „Koordinacioni odbor pet opština istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema“ na čelu s Goranom Hadžićem, a što je zapravo bilo njihovo političko odvajanje.

 

Ono se očitovalo i u vojnom aspektu jer već tijekom udara hrvatskih snaga na okupirani teritorij zapadne Slavonije, postrojbe 11. korpusa nisu reagirale. General Milisav Sekulić, načelnik operative u Glavnom štabu SVK, u knjizi „Knin je pao u Beogradu“ kratko je to prokomentirao:

„Tokom noći 1. i 2. maja komandantu Vukovarskog korpusa, generalu Dušanu Lončaru, naređeno je da postupi po varijanti za slučaj početka agresije na Zapadnu Slavoniju. To je korak koji je podrazumevao da će i Vojska Jugoslavije postupiti prema ranije dogovorenim obavezama. Međutim, komandant Vukovarskog korpusa nije postupio po naređenju. Opstrukcija mu je naređena s još višeg mesta, iz Beograda“.

 

Isti scenarij ponovio se ubrzo i tijekom udara hrvatskih snaga u operaciji „Oluja“. Vojni vrh SVK očekivao je snažnu reakciju iz istočne Slavonije, no postrojbe 11. korpusa nisu ulazile u obračun na svom dijelu bojišta. Kosta Novaković, također član Glavnog štaba SVK, napisao je knjigu „Srpska Krajina: usponi, padovi, uzdizanja“ gdje je pružio nešto više detalja od Sekulića o ulozi 11. korpusa u zadnjoj fazi rata: „U odbrani RSK, u augustu mjesecu 1995. godine učestvovale su samo regije iz zapadnog prostora: Sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun i Banija…"

U Glavnom štabu se sve glasnije čulo pitanje:

„Šta radi 11. Vukovarski korpus SVK? Komandant ovog korpusa general Dušan Lončar izvještavao je da sve teče po planu, što bi trebalo značiti da je u toku krajinski protivnapad na pravcima prema Osijeku i Vinkovcima, radi primoravanja hrvatskog rukovodstva da zaustavi agresiju na RSK i otpočne pregovore. Od toga nije bilo ništa“.

 

 

Stavovi visokih časnika Glavnog štaba SVK imaju svoju logiku

Ona se temelji na samoobmani koja procjenjuje mogućnost drugačijeg ratnog raspleta da se u okršaj uključio 11. korpus, što bi pak donijelo hrvatsku reakciju, a samim time i reakciju Vojsku Jugoslavije (VJ) na bojišnici istočne Slavonije. Iako zapovjednici razbijene vojske SVK drugačije razmišljaju, činjenica je da srbijanskom predsjedniku Miloševiću, svjesnom političke realnosti, uključivanje VJ nije bila nimalo prihvatljiva opcija. Stoga je poraženima ne-djelovanje 11. korpusa i VJ ostala neprežaljena iluzija, a čemu je Novaković posvetio i posebno poglavlje naziva „Promatračka uloga 11. istočnoslavonskog i baranjskog (Vukovarskog) korpusa SVK“. Između ostalog, o navodnoj opstrukciji tog korpusa napisao je:

„11. istočnoslavonski korpus je bio uzdanica Vojske i Republike Srpske Krajine. Po otpočinjanju hrvatske agresije, korpus je trebao ispoljiti borbena dejstva, što znači preći u protivnapad prema Vinkovcima i Osijeku, na kom pravcu se trebala angažovati Baranjska divizija sa svoje tri brigade. U izvještaju koji je komanda 11. istočnoslavonskog korpusa poslala Glavnom štabu SVK po otpočinjanju hrvatske agresije naglašeno je da korpus postupa shodno planu upotrebe SVK. Plan upotrebe odnosno ratni plan SVK jasno je odredio zadatke 11. istočnoslavonskog korpusa, a to je trebao biti protivudar prema teritoriju Republike Hrvatske. Umjesto aktivnih borbenih dejstava, korpus je ostao u defanzivnoj odbrani…Međutim, Komanda 11. istočnoslavonskog korpusa SVK se ponašala kao da nije u sastavu SVK. Zbog toga se od Lončara očekivalo da odgovori najmanje na dva pitanja: prvo, zašto nakon otpočinjanja hrvatske opšte agresije na RSK nije naredio protivnapad jedinica 11. istočnoslavonskog korpusa prema Osijeku i Vinkovcima kada je imao takav zadatak, i drugo ko ga je sprečio da postupi po naređenju Glavnog štaba SVK?“.

 

- nastavlja se -

 

 

Oluja

 Foto:  1. DPCM/Fb

 

 

Autor: Tomislav Šulj

 
 
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
 

Pin It

Tomislav Šulj

hrenfrdeit
A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Istanbulska konvencija:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Brojač posjetitelja

3.png6.png0.png1.png0.png2.png6.png
Danas950
Jučer12334

Trenutno

4
Online

Četvrtak, 26 Travanj 2018
Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja