POVIJEST
DEVEDESETE - Grad Dugo Selo (piše: Zlatko Pinter)
Prva veća pomoć postrojbi stigla je od generala Martina Špegelja: 100 kalašnjikova, pet ručnih bacača i 20 protutenkovskih mina
- nastavak
Prvi oblici organiziranja obrane
U vrijeme kada velikosrpski stratezi već jasno iznose svoje buduće namjere o komadanju Hrvatske i dosezanju »zapadnih granica Srbije« na liniji: Virovitica-Karlovac-Karlobag, oslanjajući se na »JNA« i golemi oružani potencijal kojim ona raspolaže, dolazi do spontanog samoorganiziranja hrvatskog naroda, koji iako razoružan, svoju zemlju ne želi olako prepustiti osvajačima. U početku, to je organiziranje provođeno tako da su se formirali »nenaoružani odredi«, no, bilo je i onih koji su znali da se na taj način nije moguće oduprijeti do zuba naoružanom neprijatelju.
Uzme li se u obzir i okolnost da je već u proljeće 1990. godine Teritorijalna obrana Republike Hrvatske, protuzakonito, smišljeno i planski razoružana (a njezino naoružanje i oprema pohranjeni u skladišta »JNA« - učinjeno je to u razdoblju od 16.do 18. svibnja, upravo u vrijeme kada su se očekivali rezultati prvih višestranačkih izbora), te da je Hrvatskoj na samome početku rata Vijeće sigurnosti UN-a svojom rezolucijom uvelo embargo na uvoz naoružanja, jasno je s kakvim se problemima morala nositi nova demokratska vlast.
Svako poduzimanje obrambenih aktivnosti (što je neminovno vodilo u sukob s vojskom) u to vrijeme bilo je više nego rizično, a krajnji ishod potpuno neizvjestan, i samo malobrojni, dovoljno hrabri i srčani ljudi odlučivali su se na ovaj opasan poduhvat.
Jedna takva skupina domoljuba, okuplja se u Dugom Selu, i već 20. srpnja 1990. godine ustrojava svoju dragovoljačku postrojbu koja uskoro u cijelom kraju postaje poznata pod nazivom »Nikina postrojba«. Zapovjednik je bio Darko Tomašić Luka, a zamjenik Niko Velić; no, budući da je Velić, kao najstariji pripadnik postrojbe i inače jedan od najuglednijih ljudi u Dugom Selu, u operativnom i organizacijskom smislu bio ključna osoba, ona je u krugovima simpatizera i prijatelja nosila njegovo ime.
Iz razumljivih, dijelom već spomenutih razloga, cjelokupno ustrojavanje ove postrojbe i njezine aktivnosti morali su se odvijati u strogoj tajnosti.
Ona je bila ustrojena kao satnija od ukupno 120 ljudi, podijeljenih u 4 voda, dok je svaki od tih vodova imao po 3 desetine. Radi nužnih mjera opreza (obzirom na djelovanje KOS-a i drugih jugoslavenskih tajnih službi koje su u to vrijeme pozorno pratile sve što se događa, naročito u mjestima gdje su bile smještene postrojbe »JNA«), dogovoreno je da svaka desetina posebno održava sastanke na u naprijed određenom mjestu, jer bi svako značajnije grupiranje bilo brzo uočeno.
Sam gospodin Velić u svome svjedočenju o događanjima iz tog razdoblja, ističe kako su velike zasluge za utemeljenje ove postrojbe imali: »ondašnji MUP, odnosno Policijska postaja Dugo Selo, te dužnosnici Izvršnog vijeća i Skupštine općine Dugo Selo«, posebno izdvajajući Stjepana Benčeka, zapovjednika Policijske postaje, Josipa Begovića, njegovog zamjenika, Zvonimira Teklića, predsjednika Izvršnog vijeća, Marijana Šolu, predsjednika Općinske skupštine i Borislava Zorića, narodnog zastupnika u prvom sazivu Hrvatskoga sabora i osobu koja je od početka bila ključna spona između lokalnih tijela vlasti i političkog vrha države.
O naoružanju i opremljenosti postrojbe u prvim mjesecima postojanja nema puno podataka, stoga je uputno osloniti se na isti izvor (odnosno izjavu samoga Nike Velića) koji kaže:
»Prva veća pomoć postrojbi stigla je od generala Martina Špegelja, tada ministra obrane RH. Radilo se o 100 kalašnjikova, pet ručnih bacača i 20 protutenkovskih mina. Potom je i općina iz svog proračuna nabavila dvadesetak pušaka i nešto pištolja«.
(Istaknuo: Z.P.)
Dragovoljci, kao i većina branitelja iz drugih segmenata obrane, u prvo vrijeme snalazili su se uglavnom kako su znali – najčešće kupujući oružje privatnim kanalima, i koristeći lovačke puške, trofejno i drugo priručno naoružanje.
Slijedilo je obučavanje budućih vojnika koje je provođeno po manjim skupinama, u okolnim šumama, također uz sve mjere opreza i u strogoj tajnosti. Budući da je po naravi stvari vojarna bila prioritetni cilj mogućih napadnih djelovanja, posebno se uvježbavalo njezino opkoljavanje. Svaki pripadnik postrojbe imao je određeni raspored u simuliranim vježabama »napada« i to svoje mjesto morao je u slučaju potrebe što prije zauzeti, u bilo koje doba dana ili noći.
Rezultati su bili više nego zadovoljavajući. Uskoro su dragovoljci ne samo ovladali u potpunosti oružjem, nego su u vrlo kratkom roku (za samo 20 minuta) mogli zaposjesti planirane položaje u slučaju potrebe blokade glavnog cilja – dogoselske vojarne.
Treba istaknuti i to, da je »Nikina postrojba« imala još jednu, isto tako važnu zadaću koju je sebi postavila: zauzimanje vojnog skladišta »Prečec« koje se nalazilo uz granicu sa susjednom općinom Ivanić Grad. Ratni materijal uskladišten u ovom kompleksu (tisuće tona minsko-eksplozivnih sredstava, streljiva i granata, smještenih u 7 golemih hangara) bio je prijeko neophodan hrvatskim obrambenim postrojbama, a s druge strane, predstavljao je i veliku opasnost za šire područje, pa i za samo Dugo Selo. Isto tako, velika je opasnost prijetila od zračnih udara. Ratni zrakoplovi neprijateljske vojske, mogli su jednim jedinim projektilom sve dići u zrak i tako prouzročiti goleme ljudske i materijalne žrtve, a iz zračne luke Pleso (kod Velike Gorice), za dolet im je trebalo nepunih 5 minuta. Zbog tako delikatne situacije, ovom problemu se moralo pristupiti naročito odgovorno i obazrivo, što će kasnije biti i podrobnije obrađeno.
»Nikina postrojba« ostala je na okupu do 15 rujna 1991. godine, kada njezini pripadnici odlaze (opet) kao dragovoljci, uglavnom u postrojbe Zbora Narodne Garde, većina u 53. samostalni bataljun ZNG Dugo Selo, i 2. brigadu ZNG, dok njih 12 sudjeluje i u borbama kod Livna u proljeće 1992. godine, kada je agresor otvorio novu frontu u Bosni i Hercegovini. Ovu skupinu predvodi opet Velić, kojemu niti godine nisu predstavljale smetnju kada je u pitanju bila obrana Domovine (rođen je 1936. godine).
Na kraju svoga iskaza, on daje nepotpun popis pripadnika prve dragovoljačke postrojbe formirane na području Dugog Sela, kroz koju je, za njezina postojanja prošlo 163 vojnika.
Zaoštravanjem krize u Hrvatskoj, posebice u zimu i proljeće 1991. godine, kada dolazi i do prvih otvorenih oružanih okršaja hrvatskih redarstvenika sa srpskim teroristima (u Pakracu, na Plitvicama, u Borovu Selu itd.), na području općine Dugo Selo, ugledni i istaknuti građani okupljaju se, i pored već postojeće dragovoljačke postrojbe organiziraju odrede Narodne zaštite i Teritorijalne obrane, kao snaga koje će u predstojećim zadaćama organiziranja obrane ovog prostora i blokade vojarne 'Zagrebački partizanski odred' i skladišta 'Prečec' odigrati presudnu ulogu.
- nastavlja se -
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
Foto: 1. UCM
Autor: Zlatko Pinter
