Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

 PRESS

KOMENTAR
Povlaštena gospodo, to što danas hodate slobodni, živi, morate zahvaliti braniteljima, pa i onima koji nisu bili cvijeće, a posebno onima poštenima!
Vi koji ste rat gledali iz udobnosti dvosjeda okanite se dograđivanja animoziteta prema braniteljima jer i oni zajedno s narodom prolaze katarzu
 
Hrvatski branitelji

 

 

Piše: Željko Galović - Dida

 

 

Nisam još čuo, pročitao da se neki naš političar ubio, objesio!!! Budimo realni, ni sami ne znaju za sve povlastice koje su im na raspolaganju. Kartica, automobil, stan, odvojeni život, putni troškovi, nemala plaća, dodatak za odbore, božićnica, regres, besplatne večere. Još ih saborska blagajnica iznenadi pokojom tisućicom na ime onog što ni ne znaju da imaju pravo. A nijedan da si presudi kao što si presudi svaki treći dan branitelj.

 

 

...“Odnosi se prema svojim vojnicima kao prema svojoj djeci i oni će te slijediti u najdublje doline, gledaj na njih kao na svoje voljene sinove i oni će stajati pored tebe čak i pred očima smrti“... Iznevjeri ih, na tebe gledaju oči smrti.

 

Rekao bih, animozitet nastao zbog namjerno dirigiranog političkog šlamperaja s braniteljima, na svim razinama upravljanja orkestriranog iz različitih grupacija. Iz grupacija koje čine tehno manageri, ostaci UDBE, crveni kapitalisti, interesno političke skupine. Od samog početka Domovinskog rata animozitetu sveopće javnosti prema braniteljima ta „gospoda“ udaraju dobre temelje da bi nesmetano nastavio nadograđivati se, rasti, pa je tako u današnje vrijeme već došao u stanje ozbiljnog prijezira.

...

Nekada sam mislio da je razlog nekompetentnost, međutim danas sam siguran da možemo bez rezerve zaključiti da ovaj šlamperaj, odnosno sustavno ponižavanje žrtve hrvatskih branitelja koketira jedino sa strahom gore navedenih grupacija od činjenice da su branitelji veliki potencijal.

Iz dana u dan, iz noći u noć, neprestano ih proždire, glođe, to „zrno sumnje“, taj strah od branitelja. 

Stoga su vrlo brzo braniteljima pogasili svjećice na pobjedničkoj torti, odmah se krenulo u neku kvazi pomirbu ne bi li samo prestali slušati priče ratnika, priče pobjednika, „recept“ budućnosti.

 

Izbacivali su ratne zločine hrvatske vojske u javnost samo da umanje srpske genocide.

 

Rekli bi ljudi "...od šume ne vidješe drveta...". Vidjeli su oni itekako, vidjeli su ali morali su ne vidjeti. Na ono drvo mislim!!! Bojali su se onog stanja koje je trebalo uslijediti povratkom branitelja u civilni život. Stanja događanja u kojem bi se iskristaliziralo ono komu je Hrvatska Domovina naspram onog komu je Hrvatska imovina.

Sustavno su radili, korak po korak, cigla po cigla gradili su oni dobre temelje animozitetu.

  • Gotovo da nit­ko u hrvatskom javnom prostoru ni­je po­ka­zao ni trunke jala ili zlu­ra­dos­ti, animoziteta kada su po prvi puta u ratu zaustavljane srbočetničke horde u svojim koljačkim naumima.
  • Gotovo da nit­ko u hrvatskom javnom prostoru ni­je po­ka­zao ni trunke jala ili zlu­ra­dos­ti, animoziteta kada su slavljene pobjedničke akcije Hrvatske vojske.
  • Gotovo da nit­ko u hrvatskom javnom prostoru ni­je po­ka­zao ni trunke jala ili zlu­ra­dos­ti, animoziteta kada su se prognani Hrvati počeli vraćati na svoja ognjišta. Doduše spaljena i razrušena, ali njihova.

Međutim počeli ste graditi animozitet.

 

Ti prema kojima danas gajite animozitet nisu bili ni onda kada su zaustavljali diljem Hrvatske divlje horde četnika, kada su se ponosno vratili nakon rata u svoje gradove i sela nikakve ruže, karanfili, a Boga mi niti sveci. Bilo je i onda  kao i danas neurbanih, glupih, alkoholičara, divljaka, lopova.

Da bilo ih je, ali su bili u manjini kao što su i danas.

Ali su pokazali za razliku od mnogih koji su rat gledali iz udobnosti dvosjeda barem trunku obveze koju moraju odraditi prema Domovini koja krvari. Što je još važnije, napisati.

Bilo je puno, puno više onih časnih, onih poštenih, onih kojima je Domovina bila u srcu a ne u džepu, onih spremnih poginuti za svoju Domovinu. Da, bilo ih je puno više.

 

Važnije od svega je činjenica da ste nasjeli na „dijagnostiku“ onih grupacija i strpali u koš sve branitelje, ne dijeleći kukolja od žita, jer cool  je biti u trendu i puno lakše od objektivne procjene. Važnije je klimati glavom nekom tko proziva branitelje jer slutite da bi i vi od toga mogli imati koristi, ako ništa drugo barem uvažavaju vaše mišljenje, vašu galamu. Nema veze što je to mišljenje poluistina ili notorna laž.

Zaključili bi.

Da,  točno je da su gladnom čovjeku daleko zanimljivija četiri sendviča nego četiri slobode. Niste bili svjesni niti tada niti danas, da su te sendviče nekom drugom ukrali da bi vama dali.

Danas kada ste već izgradili background  branitelja kada ste ih povezali sa svim mogućim povlasticama koje kako kažu sarajlije...“ni Miljacka ne može ponijeti“, danas vam je teško priznati da ste griješili, da ste pogriješili.

Niste, kako sam napisao odijelili žito od kukolja, niste objektivno sagledali tko su ti časni branitelji. Zar bi se toliko branitelja ubilo da uživaju te sve povlastice koje ste im okačili? Neću vam napisati koliko se do danas ubilo branitelja!!!

Samo ću vam napisati, pa izračunajte sami: x=?. Svaki treći dan se ubije jedan branitelj, godina ima 365 dana, od početka rata bile su četiri prijestupne godine, one broje 366 dana, od rata je prošlo 21 godina. Reći ću vam. Rješenje je jedna velika cifra, grozna, nepojmljiva, nespojiva s nekim tko uživa sve blagodati svijeta

 

Usporedite s političarima.

Nisam još čuo, pročitao da se neki naš političar ubio, objesio!!! Budimo realni, ni sami ne znaju za sve povlastice koje su im na raspolaganju. Kartica, automobil, stan, odvojeni život, putni troškovi, nemala plaća, dodatak za odbore, božićnica, regres, besplatne večere. Još ih saborska blagajnica iznenadi pokojom tisućicom na ime onog što ni ne znaju da imaju pravo. A nijedan da si presudi kao što si presudi svaki treći dan branitelj.

 

Stoga, ne bi bilo na odmet da napravite reviziju svojih stavova. Ne morate vi voljeti branitelje, niti im se klanjati jer oni to i ne traže, ali mrvu objektivizma pokažite, dvije tri poštene riječi koja kažu ... je, to što danas hodamo slobodni, živi, moramo zahvaliti braniteljima, pa i onima koji nisu bili cvijeće, a posebno onima poštenima.

I okanite se dograđivanja animoziteta prema braniteljima jer i oni zajedno s narodom prolaze katarzu.

 

Za kraj pišem misao vama koji gradite animozitet i vama koji ga dograđujete svojim postupcima, misao koju sam posvetio svim poginulim braniteljima. Pročitajte i nekoliko puta, pročitajte.

 

Vama živima,

Vama slobodnima,

vama koji povijest još učite,

vama koji visoko dižete glave kada vidite grob junaka:

 

 

„Ne gazite grobove junaka

 vi što dragu dišete slobodu

jer živite njihove živote,

ne mutite od izvora vodu.

 

 

Sjajna zvijezda na vrh neba sja,

ne rađa se zbog vaše vrednote

 nego svijetli zbog vrednote

onih koji za vas dadoše živote“.

 

 

Pozdrav od autora.

 Foto: DPCM

Komentar - Dida

 

 

 

 

Autor: Željko Galović - Dida

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. 

 

Dida

hrenfrdeit
A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Božić je i prosjak Vam kuca na vrata:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Brojač posjetitelja

2.png3.png2.png8.png2.png9.png8.png
Danas1682
Jučer11123

Trenutno

8
Online

Ponedjeljak, 18 Prosinac 2017 06:04
Udruga 'Crne Mambe' - 2016. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja