Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

PRESS

KOMENTAR
Ostaci komunizma još su veoma jaki u Hrvatskoj, što je vidljivo i iz izjava mladog čelnika SDP-a
 FLOSKULE MLAĐAHNOG PREDSJEDNIKA SDP-a: Kolektivizam i antifašizam
 
Davor Bernardić

 

 

PRESS: Komentar

 

 

Komunistički eksperiment o humanom društvu ostati će u povijesti svijeta obilježen kao “Najkolosalniji politički pokolj ljudskog roda ikada na zemlji”

 

 

Danas je 3. ožujka 2018. godine, već je kraj drugog desetljeća 21. stoljeća, a u Hrvatskoj kao da je vrijeme stalo na kraju 1945. godine. A tek dokument Vijeća za suočavanje s prošlošću?

 

Davor Bernardić, mlad čovjek rođen 1980. godine, kada se već naziralo da komunizam kao društveno uređenje ne može opstati, vraća nas svojom retorikom u 1945. godinu, kaže: “Moramo probuditi duh kolektivizma kao što su to učinili antifašisti 1945. i hrvatski branitelji početkom devedesetih”. Izjava je sama po sebi totalni promašaj, jer faktički ne kazuje ništa. Čista floskula!

...

Koji duh kolektivizma? Koji antifašisti?

 

Pojasnit ću pojam i značenje kolektivizma.

Kolektivizam po svojoj definiciji znači poništenje ljudskih sloboda, osobnih prava, potpuno podređivanje osobe “višim” interesima kolektiva, pa tako i potpunu negaciju pojedinca. Kolektivizam poništava privatno vlasništvo, predstavlja potpunu kontrolu nad svim područjima društvenog života, guši svaku individualnu inicijativu, stvara iluziju jednakosti i time sakriva stvarne centre moći.

Kolektivizacija i eksproprijacija su značajke komunističkog načina vladavine.
Još u studenom 1943. godine AVNOJ je donio odluku o kolektivizaciji i eksproprijaciji FNRJ (SL.List FNRJ,broj28747)

Eksproprijacija predstavlja miješanje javne vlasti u privatno vlasništvo, privatna se imovina prisilno ili zakonski pretvara u državnu imovinu uz naknadu ili češće bez nje.

Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz kolovoza 1945.godine, ukidaju se svi veći posjedi, uvodi se eksproprijacija posjeda, banaka, poduzeća, akcionarskih društava, crkava i manastira. U praksi je njegovo provođenje bilo veoma mučno i tragično. Naravno da je taj zakon kod vlasnika izazivao veliki revolt i otpor. Mnogi su izgubili život ili bili zatvarani kao državni neprijatelji, reakcionari. Protjerano je njemačko stanovništvo iz Slavonije i Vojvodine u logore, a od tuda iz zemlje, te su u njihove kuće uselilo oko 70 000 bezemljaša i 66 tisuća kolonista. Velika većina se sjeća filma Vlak bez voznog reda, koji je snimljen upravo na tu temu.

Tim Zakonom propisan je agrarni maksimum od 35 hektara obradive zemlje po jednom zemljoradniku, da bi se 1953. godine, taj maksimum smanjio na 10 hektara,

U praksi je to bilo tragično, jer kako bi partizanska vojska oslobodila koje selo, mjesto ili grad odmah su uspostavljani narodnooslobodilački odbori kao organi vlasti, pa su politički komesari, visoki oficiri i članovi odbora ,odmah zaposjedali najbolje stanove, kuće i imanja.

Već se tu na početku vidjelo da nikakve jednakosti za sve neće biti, već da se u startu stvara povlaštena kasta komunističkih aktivista. A Davor Bernardić nakon 70 i više godina govori o jednakim šansama za sve?

 

Komunizam kao društveno uređenje bio je opijum za siromašne i obespravljene mase. Donosio im je nadu u bolji i pravedniji svijet. Međutim već u oktobarskoj revoluciji u Rusiji pretvorio se u jednopartijsku diktaturu.

Za održavanje takve diktature, osnivane su po svim komunističkim zemljama posebne službe i represivni aparat, koji je bio zadužen za odstranjivanje i likvidacije svih koji su mislili drugačije. Partijski vođe u komunističkim zemljama, gradili su svoj kult ličnosti kao velike vođe (Staljin u SSSRu, Tito u Jugoslaviji, Causescu u Rumunjskoj)

 

Milijunske ljudske žrtve, zločini bez kazne, bez suda i osude nažalost razbili su tu sliku o komunizmu kao pravednom društvenom uređenju, a poznata je i uzrečica; “Komunizam jede vlastitu djecu”, jer tko god bi se izjasnio protiv te jednoumne partijske diktature bio bi odstranjen iz društveno života ili lišen života uopće. Komunizam po svojoj funkcionalnosti jednak je fašizmu, a isto tako i po svojim apsolutističkim metodama vladanja. Tu već možemo zaključiti da je i kolektivizam antifašista o kojem govori Bernardić ustvari nepostojeća kategorija. Antifašizam vezan uz komunizam je ustvari fašizam.

Komunizam i nacizam zavode ljude različitim idealima koji se čine privlačnima, ali za ostvarivanje tih ideala u oba sistema radi se ustvari o istrebljenju neistomišljenika, koji u praksi predstavljaju jedan dio čovječanstva. Stoga je krajnje nemoralno žrtve i zločine jednog režima, opravdavati zločinima drugog režima. Oba su režima jednako zločinačka, jer uključuju uništenje i istrebljenje neistomišljenika koje smatraju svojim neprijateljima.

 

Još su dva elementa koji obilježavaju komunističku ideologiju, a to su pitanja vjere i nacije

Svako izražavanje nacionalne pripadnosti Hrvata proglašava se nacionalizmom i fašizmom.

Svaki drugi pripadnik druge nacije može slobodno izražavati svoju nacionalnost, pa i nacionalne manjine, bez da ih se etiketira. Samo hrvati ne smiju, jer ih se odmah od strane komunista proglašava fašistima. Svako obilježavanje bilo koje obljetnice s hrvatskim predznakom kod mentalnih komunista izaziva salve objeda u medijima, pa se Hrvatska optužuje za fašizaciju društva i u inozemstvu. A karikaturalno obilježavanje partizanskih obljetnica, kao i rođendan “druga Tita” u Kumrovcu, izraz je krajnjeg cinizma i licemjerstva “lijepe kape partizanke” Isti je tako krajnje degutantno zadržavanje imena ulica i trgova po dokazanom diktatoru i zločincu Josipu Brozu Titu.

 

Meni je potpuno neprihvatljivo i neshvatljivo da nakon svega što se zna i saznaje dan, danas o desecima i stotinama tisuća ubijenih, pobacanih u jame, Davor Bernardić, mlad čovjek, govori o povratku na duh kolektivizma iz 1945.godine i humanoj ideologiji jednakih šansi. Jer koliko god da je procjena komunističkih žrtava veća ili manja, komunistički eksperiment o humanom društvu ostati će u povijesti svijeta obilježen kao “Najkolosalniji politički pokolj ljudskog roda ikada na zemlji”.

 

Rušenjem Berlinskog zida komunizam je poražen u svim europskim državama osim u državama koje su nastale krvavim raspadom Jugoslavije, zbog velikosrpske politike. Ostaci komunizma još su veoma jaki u Hrvatskoj, što je uostalom vidljivo i iz ovakve izjave mladog čelnika SDP-a.

Zahvaljujući komunističkom teroru, koji je teško oštetio sve društvene strukture, i neprovedenoj lustraciji, današnje hrvatsko društvo obilježava rezigniranost, nezainteresiranost, pasivnost, koja se očituje slabom izlaznošću na izbore, toleriranje nedjela i nezakonitosti vladajućih struktura, neučinkovito i korumpirano Pravosuđe te komunističko-ljevičarski mediji koji su u službi tih struktura.

 

Još je bizarnije stanje u pogledu vjere

Komunizam i vjera se isključuju, jer je komunizam ateistička ideologija.

U Hrvatskoj 86,28 % stanovnika izjasnilo se Katolicima, dok je ateista 3,81%. Što znači da jedna manjina od 3,81% terorizira veliku većinu od preko 86%. Takvo što ne postoji u demokratskom svijetu. To korespondira sa parolom “drugova komunista” “Drugovi, mi jesmo za demokraciju, ali ne da svatko priča što hoće” Ha,ha,ha puna su im usta demokracije ,ali samo na njihov način, tj. kako je oni zamišljaju.

U ovo vrijeme Korizme, koje se u cijelom svijetu prigodno obilježava, u Hrvatskoj svjedočimo brojnim izrazima netrpeljivosti, pa i mržnje prema vjernicima i tradicijskim simbolima.

U Puli je poseban slučaj! Pulska gradska vlast ne obilježava Advent, nego “Prosinac u Puli”, da se slučajno ne bi spomenuo Advent ili Došašće! A u svojoj proklamiranoj toleranciji ne vodi uopće računa, da je povrijedila vjerske osjećaje većinskog djela građana Pule.

 

Davor Bernardić je gostovao u Dnevniku HTV1 i pričao priče za malu djecu o socijalnoj državi ,brizi sa branitelje i sve kategorije stanovništva koje su ugrožene. Pozivati se na branitelje, krajnje je nekorektno i cinično sa njegove strane, jer je opće poznat odnos SDP-a prema braniteljskoj populaciji.

 

Potkrijepit ću svoju tvrdnju samo sa dva primjera.

Prvo i nedopustivo je bilo objavljivanje popisa branitelja na Webu, čime je javno otvoren lov na branitelje, tako da mnogi danas ne mogu putovati izvan granica RH, zbog opasnosti od uhićenja po političkim optužnicama (strašan je primjer Veljka Marića). Napominjem da niti jedna zemlja u svijetu to nije učinila!

A događaj bez presedana je lov na invalide Domovinskog rata u invalidskim kolicima, koje su pod punom spremom naganjali specijalci MUP-a i preko praga crkve Sv.Marka, na opće zgražanje demokratskog svijeta, ne dozvolivši im ni dostavu lijekova. Kojeg li cinizma i zloće!

 

I nakon svega navedenog, kako zvuči izjava novog, mlađahnog predsjednika SDP-a, kojemu Zlatko Komadina tepa “budući Predsjednik Vlade”?

 

SUMRAK ZDRAVOG RAZUMA!

 

komentar

 

 

Foto: 1. DPCM

 

 Autor: Liljana Benčik

 

 Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Domoljubnog portala CM.

 

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. 

 

 

UCM

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 277 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Strah od ilegalnih migranata je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja