Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

PRESS

UCM
Za takvo stanje duha nisu odgovorni samo svjetovni, nego i duhovni autoriteti srpskog naroda
 Srbijom je devedesetih vladao naci-fašizam, a Šešelj je bio samo odraz tog ludila (2. dio)
 
Srbija

 

 

PRESS

 

 

- nastavak 

 

Da je dio srpskih intelektualaca već davno prije smrti Tita i raspada SFRJ, sanjao o osveti i naplati duga u krvi od Hrvata i drugih „tradicionalnih srpskih neprijatelja“, trudeći se svim silama posijati sjeme zla, mržnje i razdora, svjedoče brojni izvori; prije svega, ono što su oni sami pisali i govorili.

Tipičan je primjer tekst Srbina Kajice Milanova  (rođen u Banatu), doktora filozofije i psihologije sveučilišta u Berlinu i profesora filozofije na sveučilištu Tasmanije, koji je uvršten među najznačajnije srpske filozofe u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća. On je, među ostalim, 1969. godine u Melbourneu objavio tekst: Obračun; Načela i razlozi u kojemu kaže:

„... (…) Prvo i prirodno u tome slučaju bi bilo ostaviti oslobođenje Jugoslavije od komunističke tiranije i borbu protiv komunizma sasvim po strani i pre svega sve snage usredsrediti na odmazdu Hrvatima za sva ustaška zverstva. To znači, kao što su oni ubijali Srbe bez obzira na političku krivicu, mi treba da njih ubijamo gde god ih stignemo i gde god možemo ubiti nekažnjeno – pa u važnijim slučajevima i uz kaznu.

 Tamo gde ih ne možemo ubijati, treba da provedemo njihovo ubijanje i na taj način, da spremamo druge da ih ubijaju. Svaki sporazum pre odmazde i pune kazne treba da bude isključen. Nema sporazuma ni pregovora pre odmazde ... (...) Odmazda dakle, treba da bude glavni politički cilj ispred svih ostalih.

 Radi pravilnijeg i boljeg sprovođenja toga cilja trebalo bi pre svega utvrditi koliko je god moguće tačnije broj žrtava. A pošto je još za vreme rata bar delomično vršena odmazda, treba gledati da se broj žrtava dopuni tako da na kraju bude isto toliko pobijenih Hrvata, koliko već ima pobijenih Srba.

 Pošto takva odmazda za sada nije moguća, treba političku taktiku tako podesiti da i mi, a i Hrvati, dopadnemo u takvu političku situaciju da odmazda bude moguća. To treba da bude naš neposredni i glavni cilj...(...) Oni koji žele odmazdu protiv Hrvata zbog prošlosti bi baš trebali da žele Jugoslaviju. Jer, jedino u jednoj zajedničkoj državi, dakle u Jugoslaviji se takva potpuna odmazda najpogodnije može izvesti. Čak i u Velikoj Srbiji bi ona bila teža, iako razume se, ne nemoguća. Jer bi se sigurno umešale strane sile ako bi se ona sprovodila u jednoj čisto nacionalnoj državi.

  Dok bi se ona u Jugoslaviji lako mogla montirati, kao jedna vrsta većih političkih nereda i sledstveno tome uspostavljanje reda, s tim da Hrvati budu u nepovoljnijem položaju, recimo, bez oružja i drugih tehničkih i organizacionih sredstava. Drugi cilj u duhu te političke brazde bi posle odmazde bilo odvajanje sa izmenom stanovništva – pri čemu bi Hrvati trebali da dobiju svoje mrtve, a mi svoje žive natrag ...“

(Srpska misao 14., 32., 1969., str. 116-117.; istaknuo: Z.P.)

 

Ovaj srpski filozof zacijelo nije bio prorok. On je samo slijedio svoj poriv naplate „duga u krvi“ i glasno razmišljao. I ne može se ne zamijetiti kako su se njegove teze u dobroj mjeri (nažalost), obistinile. Srbi su napravili nered u Jugoslaviji, srušili ustavno-pravni poredak, organizirali velikosrpski pokret uz pomoć kojega su nasiljem ostvarivali svoje interese, da bi na kraju koristeći „JNA“ kao udarnu snagu krenuli u uništenje svega što nije srpsko na zamišljenom području buduće „Velike Srbije“. Hrvati, Muslimani i Albanci su bili posebno na udaru i srpski naci-fašisti su nastojali  zatrti svaki trag njihovog postojanja na ovim prostorima. Mora se priznati da njegove opservacije o svrsi postojanja same Jugoslavije također nisu bez osnova. Na kraju, Kajica Milanov je ne bez razloga uvršten među 100 najznamenitijih srpskih filozofa XX stoljeća i kao vrhunski intelektualac koji je bio aktivno uključen u politički život srpske (četničke) dijaspore i dobro obaviješten, sasvim sigurno ništa nije pisao napamet.

 

Kad čovjek pročita ovako nešto, mora se zapitati:

U kojoj mjeri treba biti poremećena ljudska svijest da bi prihvatila ovakav „princip“ kao način rješavanja vlastitog nacionalnog pitanja? Nije li zagovaranje istrebljenja čitavih naroda upravo ona spona koja velikosrpsku nacionalnu ideologiju povezuje s naci-fašizmom, dok je rasistički stav prema hrvatskom narodu izraz duboke patološke mržnje koja nema racionalnog objašnjenja niti opravdanja?

 

Ideje što ih zastupa Kajica Milanov, gotovo u potpunosti korespondiraju s onim što u nešto uvijenijoj formi i između redova zagovaraju i drugi srpski ultra-nacionalisti nadahnuti  'Magnum crimenom', samo što autor citiranog teksta otvoreno iznosi ono što mnogi od njih prešućuju – a to je činjenica da se Hrvate promatra kao kolektivne krivce koje treba kazniti ni manje ni više nego: istrebljenjem.

Da bi se to opravdalo, dovoljno je cijeli ovaj narod poistovjetiti s ustašama i proglasiti „zločinačkim“ – i onda je dozvoljeno sve. „Uništiti zlo nije zločin, nego dobro djelo“ – kako su govorili mnogi od njih, unaprijed opravdavajući svoja buduća zlodjela.

Zar o istoj tematici i s istim namjerama i ciljevima (mada ponešto retorički uglađenije), s jednakim žarom ne govore i brojni drugi srpski intelektualci, čije se jedino „poslanje“ sastoji u tomu da vlastiti (srpski) narod uvjere kako su stalna meta istrebljenja i genocida, te da je shodno tomu, njihova prvenstvena dužnost preventivno se sukobljavati s drugim narodima iz okruženja (jer, ne treba zaboraviti, osim Hrvatima, optužbe za genocid nad Srbima upućuju se i Albancima, Mađarima, Nijemcima, Bošnjacima-muslimanima, Bugarima ...).

Jedino su Srbi izuzeti iz kruga onih koji su u prošlosti činili genocid i jedino je za njih uvijek rezervirana uloga žrtve – što je također vrlo zanimljiva pojava o kojoj bi se moglo naširoko govoriti.

Ono što ogromna većina intelektualaca velikosrpske orijentacije misli, a iz taktičkih razloga izbjegava glasno izreći, napisao je Kajica Milanov još 1969. godine – to je ujedno i jedina razlika između njih i njega.

Rezultate ovakvih „filozofskih“ promišljanja i pogleda, na svojoj koži osjetili su gotovo svi narodi na prostoru SFRJ, kad je iz Srbije i „srpskih zemalja“ zapadno od Drine krenula krvava agresija na prostore Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a potom i Kosova u zadnjem desetljeću XX stoljeća. Takvu mržnju i okrutnost u osvajačkim ratovima mogu ispoljiti samo oni koji su zatrovani bolesnom, slijepom i neobuzdanom  mržnjom. Masovno sudjelovanje Srba (s područja cijele SFRJ) u ovim ratovima samo je dokaz koliki je upliv na njih imala ta ratnohuškačka propaganda.

 

Za takvo stanje duha nisu odgovorni samo svjetovni, nego i duhovni autoriteti srpskog naroda

Očiti dokaz je poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Pavle.

U vrijeme političkih previranja u Srbiji, Srpska pravoslavna crkva nije se odmah najbolje snašla, pa je u razdoblju međusobnih borbi za vlast između srpske opozicije (predvođene Vukom Draškovićem) i Miloševićevog režima, davala sasvim neodređene izjave, uglavnom izražavajući svoju spremnost podržati „narod“ i njegove interese.

Mnogi od velikodostojnika ove institucije osuđuju izlazak tenkova na beogradske ulice (9. ožujka 1991. godine) i u sukobu između vlasti i demonstranata staju na stranu potonjih, nazivajući Miloševića i njegovu svitu „bandom crvenom“, no, ubrzo nakon što ovi protesti nisu polučili željeni učinak, slijedi zaokret. Kako se ratno raspoloženje zahuktavalo – uz najavljivanje obračuna s „ustaškim režimom“ u Hrvatskoj – tako se i srpska crkva sve više približavala „voždu“, koji je jasno izražavao spremnost „odbrane srpskih zemalja“ s onu stranu Drine.

Uoči pravoslavnog Uskrsa, početkom travnja 1991. godine, novi poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Pavle (koji je na ovu dužnost ustoličen u prosincu 1990. godine), svojim vjernicima i srpskom narodu uputio je Poslanicu koja je po običaju čitana u svim srpskim pravoslavnim crkvama i objavljena u vjerskom tisku (od Glasnika, Glasa crkve i Pravoslavlja do Svetosavskog zvonca – lista namijenjenog mladeži i djeci). Prenijeli su je (u cjelini ili dijelovima) i svi značajniji mediji u Srbiji i „srpskim krajevima zapadno od Drine“.

 

U njoj se, među ostalim kaže:

„Oprostiti moramo, zaboraviti ne smemo!

 ... Moramo oprostiti jer smo hrišćani. Spasitelj kaže: 'Ako li oprostite ljudima sagrešenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski'. Zaista nije lako u sebi ugušiti glas ljudske krvi, kada su u pitanju neviđeni zločini i mučeništva, koja su na pravdi Boga pretrpeli naši dedovi, oci, majke, braća i sestre i deca. (...) Razmišljajući o ovom pitanju blažene uspomene, veliki vladika žički, Nikolaj je rekao: 'Ako bi se Srbi svetili ravnom merom za sve zločine koji su im u ovom veku učinjeni, šta bi morali da rade? Morali bi da žive ljude sahranjuju, da žive peku na ognju, da živima skidaju kožu, da decu seku na komade, pred očima roditelja. To Srbi nikada nikome nisu činili, ni zverovima a kamo li ljudima'.

Sa druge strane, pročitali smo nedavno reči jednog našeg umnika: 'Zločin je zaboraviti zločin, i novo je zlodelo'. Zaborav je veliki greh i saučesništvo sa neljudima koji su vršili genocid nad našim nedužnim narodom (...)

  Samo u Jasenovcu, za četiri godine umoreno je 700.000 ljudi. Ako pitamo na koji način, jedan naš vrsni znalac i mislilac odgovara: 'Jasenovac je najveće srpsko grozilište, ništavilište, istrebivalište, gubilište i mučilište, gde su ljudi satirani krvožedjem, koje sigurno ni knez demona ne pamti. To je novo raspeće Hristovo. To je greh grehova!'

 Nešto još gore ovde je što se retko pominje. To je činjenica da je ovaj neuporedivi zločin do danas ostao neokajan i nepokajan, dokazuju događaji, koji se i danas dešavaju na istom mestu i od istih počinilaca.“

(Svetosavsko zvonce, br. 1, Beograd, 1991, 1-4. Istaknuo: Z.P.)

 

Ne treba previše mudrosti da bi se zaključilo kako je ovaj propagandni pamflet prožet otrovnom i bolesnom mržnjom ciljano usmjeren na to da se međunacionalne tenzije pojačaju i jaz između Srba i drugih naroda (posebice Hrvata) dodatno produbi. 

 

 

Poglavar SPC, patrijarh Pavle, kroz usta naci-fašista Nikolaja Velimirovića Žičkog (aktivnog člana fašističkog „Zbora“ i duhovnog oca Dimitrija Ljotića, rasista i antisemita koji je obožavao Hitleta i pisao antisemitske tekstove prožete bolesnom mržnjom), te drugih „srpskih znalaca, mislilaca i umnika“ sličnog usmjerenja, poziva na odmazdu, priziva krv i zlo, i ponovno, po tko zna koji put, smišljeno i podmuklo  navodi lažnu i višestruko uvećanu brojku od 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu?

A sve to čini, ne bi li potaknuo svoju pastvu da krene u osvetu i spriječi „novi zločin genocida“ koji se upravo „dešava na istom mestu i od istih počinilaca.“ Ovi „nepokajani“ i „neokajani gresi“ (po njemu), „ponavljaju se“, dakle, i danas „na istom mestu i od istih počinilaca“!?

Što je to drugo, nego poziv na osvetu prema onima koji su kao „demoni“ zla „satirali“ srpski narod „krvožedjem“ i tako počinili „greh grehova“? Nakon tako teških riječi – i slikovitog prikaza onoga što su „zverovi“ činili Srbima, zaključke nije teško izvući. Ishodište je: poziv za naplatu „duga u krvi“. Na istrebljenje i zatiranje „vekovnih neprijatelja“ među kojima su na prvom mjestu Hrvati.

I ne zaboravimo – to se po srpskim crkvama čita u vrijeme kad se Hrvatska u Pakracu suočava s oružanim provokacijama terorista, a na Plitvicama pada prva hrvatska žrtva.

 

Kad je tako govorio patrijarh srpski, treba li se čuditi izljevima mržnje i ratnom huškanju od strane njegovih potčinjenih (Atanasija Jevtića, Amfilohija Radovića, Irineja Bulovića, Lukijana Pantelića, Vasilija Kačavende, Nikolaja Mrđe, Filareta Mićovića, Lukijana Vladulova, Nikanora Bogunovića i drugih) i činjenici da je upravo tisak Srpske pravoslavne crkve bio perjanica ratnohuškačke rasističke kampanje već od početka osamdesetih godina XX stoljeća – čitavo desetljeće prije ratova na području SFRJ. U tim crkvenim listovima stranice su bile otvorene ekstremistima najgore vrste, poput Vuka Draškovića, Vojislava Šešelja, Mirka Jovića, Matije Bećkovića, Rajka Petrova Noge itd., itd.

I sve je to činila „hrišćanska“ SPC koja je u zadnjih 30-ak godina proglasila svecima čitavu plejadu naci-fašista i koljača (počevši od spomenutog Nikolaja Velimirovića Žičkog, do Joanikija Lipovca, Luke Vukmanovića, Milorada Vukojičića Mace, Slobodana Šiljka, a već je i sam Draža Mihailović završio u mnogim ikonostasima srpskih manastira uvršten u „besmrtnu nebesku vojsku“.

Jedan od najvećih ratnih zločinaca iz ratova devedesetih godina, Željko Ražnatović Arkan, zvao je patrijarha Pavla svojim „komandantom“, a njegova je paravojska u srpnju 1991. godine bila i smještena u cetinjski manastir (kao gosti mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića). Pavle je blagosiljao Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a najveće ekstremiste promicao je u vladike i episkope, nagrađujući ih tako za njihove ratne zasluge.

Srpska pravoslavna crkva je duhovna JNA – napisao je književnik Mirko Kovač početkom devedesetih godina, nazivajući ono što se tada u Srbiji događalo nacizmom. O srpskom nacizmu pisao je i govorio i profesor Radomir Konstantinović tražeći njegove korijene u malograđanskoj svijesti i skučenosti palanačkog duha.

 

No, kad takvu ideologiju zastupa vjerska, politička i intelektualna elita i kad ona dobije „pravo građanstva“, potporu mass medija i osloni se na mitove iz prošlosti i velikodržavnu ideju – kao što je to slučaj sa Srbijom – onda sve skupa mora imati teške i tragične posljedice.

 

- nastavlja se -

 

1. dio

2. dio

3. dio

 

komentar

 

 

Foto: 1. DPCM/e-novine.com

 

 Autor: Zlatko Pinter

 

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. 

 

 

 

UCM

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 210 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Strah od ilegalnih migranata je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja