Open menu
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
 
RATOVI
U VIHORU RATA
Državni udar
 Urote protiv Adolfa Hitlera (4. dio od 7)

Vučja jazbina

 

 

Državni udar

vučja jazbina

Claus Stauffenberg je, ponovimo, kao načelnik stožera Rezervne armije imao omogućen pristup Hitleru, štoviše izvještavanje o stanju pričuvnih snaga bila je njegova tjedna dužnost. Ljudski gubitci na Istoku su bili drastični i rupe je trebalo popunjavati makar i golobradim mladićima ili nekvalitetnim kadrom, stoga su ta izvješća bila važna. Prvu priliku za atentat, 11. srpnja 1944., Stauffenberg nije iskoristio. Bio je to njegov treći odlazak u Hitlerov ljetnjikovac Berchtesgaden s time da je po prvi puta ponio eksploziv. Ipak, nije ga aktivirao jer mu je, navodno, pomagač, general Stieff sugerirao da čeka priliku kada kompletan vrh bude na okupu. Preživjeli berlinski urotnici tvrdili su da je Stauffenberg bio vrlo ljut te je rezolutno odlučio da drugu priliku neće propustiti. Nova šansa pružila se već 15. srpnja, ali u potpuno izmijenjenim okolnostima. Hitler je, naime, premjestio svoj logor u Rastenburg kako bi vjerojatno bio inspiriraniji za teške borbe na Istočnom bojištu. Logor je bila prava ukopana tvrđava, a nosio je i adekvatan naziv Wolfsschanze („Vučji brlog“). Plan urotnika je bio da Stauffenberg prije predavanja izvješća aktivira mehanizam eksplozivne naprave, da ju stavi u aktovku i unese u sobu za sastanke. Za ovu dramatičnu izvedbu bila je potrebna i ogromna količina sreće; zbog nestabilnih vremenskih uvjeta nije bilo moguće točno odrediti vrijeme potrebno kiselini da otopi put opružnoj žici do detonatora. Proces je mogao trajati od vjerojatnih 15 do 30 minuta, ali na koncu do pokretanja eksplozivne naprave nije došlo. Postoji više teorija o ovom neuspjehu; navodno je pukovnik opet pokoleban od generala Stieffa, možda jednostavno nije imao dovoljno vremena namjestiti mehanizam, a jedna od tvrdnji kazuje da je za vrijeme sastanka Hitler iznova neočekivano napustio druženje. Ipak, nekako najvjerojatnije zvuči varijanta da invalidnošću hendikepiran Stauffenberg jednostavno nije imao dovoljno vremena samostalno namjestiti bombu. Da su urotničke linije bile „vruće“ i da se računalo da će do eksplozije uistinu doći, jasno je uočljivo u prenagljenoj odluci generala Friedricha Olbrichta da aktivira plan Walküre, te digne na noge rezervnu vojsku grada Berlina. Kada je Stauffenberg javio da atentat nije ni pokušan, Olbricht je hitno opozvao jedinice, ali zapovjedniku Rezervne armije, generalu Frommu nije promaknuo cijeli manevar, niti neuvjerljiva Olbrichtova isprika da je zapovijed donio na svoju ruku u svrhu provjere mobilnosti postrojbe. Ovaj neuspio pokušaj atentata bio je težak udarac za urotnike jer je Gestapo već bio sasvim blizu otkrivanja zavjereničke grupe. Ipak, nova šansa je došla za par dana; Stauffenberg je ponovno morao predočiti svježe izvješće za popunu snaga na Istoku, a dotad je jasno dao do znanja da nije odustao od uloge atentatora.

 

vučja jazbina

 

Pukovnik je, s vjernim pobočnikom Werner von Haeftenom, 20. srpnja krenuo na put avionom u 7 ujutro. Ovaj je puta uzeo mehanizam s najkraćim vremenskim rokom za detonaciju. Sletjeli su oko 10 sati u Rastenburg, dali upute pilotu da bude spreman za povratni let, te krenuli na polusatnu vožnju do logora. Stauffenberg je morao biti vrhunski koncentriran jer je prisustvovao kratkom doručku i nevažnom razgovoru sa manjom skupinom časnika, a potom je hitno morao naći svog najvažnijeg čovjeka, načelnika veze, generala Fellgiebela kojemu je dao zadnje upute kako da komunikacijski blokira Rastenburg od ostatka Reicha. Dan se nastavio uobičajenim Hitlerovim promjenama termina i Stauffenberg više nije imao vremena, osim za čistu improvizaciju. Sastanak je određen za raniji termin od zakazanog u 13 sati na 12 i 30 minuta, a pukovniku je bilo sugerirano da maksimalno skrati svoju prezentaciju. Uzrok promjene ovaj puta nije bila Hitlerova hirovitost, već neočekivani dolazak Benita Mussolinija. Uz promjenu vremena, došlo je i do promjene lokacije sastanka. Konferencija je iz podzemnog bunkera prebačena u vanjsku zgradu, zvanu: Lagerbaracke, naoko drvenu baraku. S obzirom da je u nju, kao pojačanje i osiguranje od avionskog napada, naknadno utisnut betonski zid debljine 45-60 cm armiranog betona, teško da tu baraku možemo zvati „drvenom“. Promjena mjesta sastanka golicala je maštu većini kasnijih istraživača, ali je ona u srži bila vrlo objašnjiva. Naime, u šumama oko Rastenburga vladala je nesnosna, gotovo tropska vrućina s abnormalno visokim postotkom vlage, te je sastanak održan u provjetrenom objektu na otvorenom. Treba istaknuti da je ta promjena bila jedan od ključeva neuspjeha; otvoreni prozori su značajno pridonijeli smanjenju vala eksplozivnog udarca. Treću promjenu je kreirao sam atentator i ostati će trajna misterija koje je Hitleru spasila život. Stauffenberg je nosio dvije eksplozivne naprave, ali je aktivirao samo jednu. Što se dogodilo u sobici koju je dobio za presvlačenje uniforme, neće se nikada saznati. Zna se da ga je službeni domaćin, feldmaršal Wilhelm Keitel čekao pred vratima sobe i požurivao, a za pretpostaviti je da niti uz pomoć pobočnika von Haeftena nije imao vremena aktivirati obje naprave ili su pak, žureći se, mehanizam trajno oštetili. Uz komplikacije najvjerojatnije takvog 

vučja jazbina

karaktera, naravno i abnormalnu količinu stresa, ostati će nejasno pa i nelogično što i drugu bombu nisu također stavili u torbu. Stauffenberg je pola godine radio s eksplozivima i morao je znati da će eksplozija jedne bombe gotovo sigurno dovesti do eksplozije i one druge. Kako bilo, aktivirana je jedna bomba i ostalo je nekoliko trenutaka za posljednje improvizacije. Stauffenberg je zasigurno bio iznimno snalažljiv čovjek jer je u svega par prijeđenih metara uspio obaviti dvije neobične radnje; skrenuo je u sobu telefonista naglasivši da očekuje hitan poziv vezan uz svoju prezentaciju, a vodiča-domaćina Keitela uspio je nagovoriti da ga smjesti što je moguće bliže Hitleru. Prostorija za sastanke je bila dugačka 10 metara, široka 5-6 metara sa 10 prozora od kojih su svi bili otvoreni. Na sredini sobe je stajao masivan hrastov stol, dugačak 6 metara, kojega su držala dva masivna potpornja. Keitel i Stauffenberg su zakasnili, prekinuli sjednicu koja je nakon kratkog pozdrava Hitlera odmah nastavljena. Stauffenberg je torbu stavio s unutarnje strane potpornja, otprilike metar udaljenu od Führera. Potom se, znajući da je preostalo svega pet minuta do detonacije, ispričao pukovniku Heinzu Brandtu kako mora hitno na telefon, te je neprimjetno napustio prostoriju. Posljednja promjena, jedina koju atentator nije mogao uočiti zbila se unutar same prostorije. Naime, Brandtu je smetala Stauffenbergova aktovka, te ju je premjestio s unutarnje na vanjsku stranu potpornja. Time je spasio Hitleru život jer su sva naknadna istraživanja i najnovije simulacije pokazale da su masivnost potpornja, promijenjeni let krhotina i Hitlerov nagnuti stav nad kartama bili jedina kombinacija fizičkih okolnosti zbog kojih je Führer izbjegao zadobiti smrtonosne ozljede. U razornoj eksploziji, u 12:42 život je izgubio „spasitelj“, pukovnik Brandt, posmrtno promaknut u čin generala, što je dupla ironija sudbine jer je isti časnik već bio umješan u urotu, s obzirom da je upravo on 1941. godine spremao eksplozivne „boce konjaka“ u Hitlerov avion. Život su izgubila još trojica časnika, dok je Führer prošao sa zanemarivim ozljedama; doživio je opekotine, kosa mu je bila spaljena, po leđima i nogama je zadobio puno hematoma, bio je prepun komada drveta što su se zapiknuli u tijelo. Trenutno mu je bila oduzeta motorika desne ruke, te su mu, uz potres mozga, popucala i oba bubnjića u ušima. Eksplozija je bila strašna, u to nema sumnje. Baraka je gotovo raznesena, a eksplozivni udar je napravio takav krater u podu sobe da je Hitler isprva pomislio da je to akcija ruskog aviona-bombardera koji se provukao uz protuzračnu obranu. Eksploziju je i Stauffenberg vidio izdaleka, te je bio siguran da Hitler nije mogao preživjeti blizinu takvog udara. Osoba za vezu je odradila svoju zadaću; Fellgiebel je pustio vijest urotnicima o uspjehu atentata, a Regensburg je utonuo u komunikacijsku izolaciju od tri sata. Stauffenbergu je preostalo da izvede još i posljednju improvizacijsku predstavu u „Vučjem brlogu“, a nju je kao i sve dotad odigrao vrhunski. Logor je, naime, bio čuvan s čak tri prstena straže koje su vrlo revno obavljale svoj posao. Nitko bez propusnice nije mogao ući, a kamoli u ovakvim slučajevima izaći van. Prva dva stražarska punkta je varkama ipak relativno lako prošao, a na trećem je hazarderski priredio incidentnu scenu; „poludio“ je zbog presavjesnog stražara, iscenirao je telefonski razgovor, te zbunio i nadležnu osobu s kojom je kontaktirao i strogog Gestapovca na kontrolnom mjestu. Njegov službeni auto je izmigoljio van obruča, a u vožnji je s pobočnikom pobacao dijelove neiskorištene eksplozivne naprave, one koje zbog nepoznatog razloga nije ostavio u torbu. Dvojac je oko 15:40 sletio u Rangsdorf, a nekoliko narednih minuta hrabrog pukovnika šokiralo je najgore moguće razočaranje. Nazvavši urotnički stožer saznao je da u Berlinu nije izdana apsolutno niti jedna dogovorena zapovijed. Navodno je Fellgiebelova poruka o uspjehu atentata bila nedovoljno jasna, a general Olbricht, nakon prethodnog fijaska s aktivacijom zapovijedi Walküre, ovaj puta nije htio ponoviti istu grešku. Bila je to neobjašnjiva odluka urotnika jer su morali biti svjesni da čak i da Hitler nije poginuo, svaki pokušaj likvidacije mora usmjeriti Gestapo samo na njihovu adresu.

vučja jama

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

Autor: Tomislav Šulj, povjesničar

foto: 1. wikipedia, 2. thetravelsphere.com, 3. globotreks.com, 4. bookingadvisor.com, 5. avaz.ba

 

...nastavlja se...

 

  1      2      3      4      5      6      7  

 

 
 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 251 gostiju i nema članova online

A- A A+
Srbija će ove godine morati priznati Kosovo?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

Nove objave

Open menu
JSN Epic is designed by JoomlaShine.com