Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Bilo je pakleno, danas kad se sjetim oblije me hladan znoj...
VATRENO KRŠTENJE I DIVERZIJA ZLAJINE DESETINE (1991.)

Zlatko Ivić

 

Piše: Zlatko Ivić

 

Probleme su nam zadavali dva topa T-72 ZIS s posadama i osiguranjem

 

 

Prošlo je (već) 26 godina od te bitke, bitke za Farkašić.

 

Dan danas kad se sjetim oblije me hladan znoj, počinjem se tresti, pojavljuje se strah i na samu pomisao, pomisao na to što smo tada napravili!!! A onda se opet probudi ona zvijer iz '91. koja je zajedno sa još tridesetak zvijeri rekla da to tak neće ići (ili bolje rečeno 'luđaka' koji su bili spremni za takvo što) i koji su krenuli, mada nisu bili ni svjesni što ih čeka. Odmah u startu se ispričavam za ovo u zagradi al' kaj je, je. Pa tko normalan bi se upustio u takvo što, a kamoli i pomislio da će i pobijediti osim nas samih? I da, uspjeli smo i to kak'.

...


Nekima od nas koji smo pristupili 30.9.1991. to je bilo i prvo vatreno krštenje, neću pogriješiti ako kažem prvo pa muško ili pravi pakao! Što se mene tiče i gore. Možda će se netko zapitati zašto ovo pišem ako nisam izravno sudjelovao u samoj bitci za Farkašić?

Ja ću reći jesam, itekako jesam, mada to bilo i neizravno!

Moj zadatak je bio da sa svojom desetinom čuvam leđa braći u Farkašiću. Po zapovijedi sam ostao u selu Nebojan (nedaleko) zajedno sa svojom desetinom za slučaj da neprijatelj odluči krenuti iz pravca Mokrica i tako ugrozi dečke s leđa te ih tako dovede u okruženje.

 

Znači slobodno mogu reći da sam sudjelovao u toj veličanstvenoj pobjedi (makar neizravno). A tome je tako jer sam sa svojim dečkima svakodnevno trpio i minobacače i pješačko naoružanje kao i avijaciju koja nas je prelijetala na šezdesetak metara i zamalo da nismo i oborili jedan MIG-21 tzv. JNA (govori se da je jedan i pao ali...). Dvije minobacačke granate su nam zamalo, baš zamalo i omogućile da i ostavimo kosti na svom prvom okršaju, ali na svu sreću stradao nam je samo prijevoz (oklopno vozilo tipa "zastava 101", onaj maskirni stojadin "bojler" sjećate se?).


Da bilo je pakleno, no ni blizu događajima i borbi u Farkašiću, ali evo da spomenem i svoj doprinos kao i doprinos svoje desetine koja je brojala (respektabilnih za to ratno vrijeme) četiri pripadnika skupa sa mnom i čak smo u "bojler" stali.

 

Zlatko Ivić


Ne mogu se sjetiti točnog datuma ali diverzije se sjećam kao da je jučer bila (i je, al' prije 26 godina).
Dakle na zamolbu domaćih momaka kojih je bilo otprilike tridesetak odlučio sam da im pomognemo i krenemo s njima. Pokupili smo svu silu opreme s kojom smo raspolagali (4 automatske puške s okvirima, dvije zolje, jedan RB).

Diverziju smo trebali izvršiti na neprijateljski položaj koji je bio stacioniran u Novom Selištu, a odakle su nam probleme zadavali dva topa T-72 ZIS s posadama i osiguranjem.


Krenuli smo kroz šumu i nakon dosta hodnje dolazimo do mjesta tj. žičane ograde koja se nalazila na svega pedesetak metara od našeg cilja.

Dečki i ja postavljamo se u strijelce te vršimo pripremu za napad koji smo prije i razradili: Mišo okida prvu zolju, pa Goc okida iz RB-a, pa druga zolja, dok Ćuk i ja cijelo vrijeme držimo podršku iz automatskog naoružanja ne dajući ovima preko da dišu. Taman Mišo počne razvlačenje zolje kad iza leđa cvokotanje i komešanje. Okrenem se i pitam: kaj je, joj dečki nemremo,straaah (kao da mene nije pm)... dobro, ajd onda natrag i ne smetajte... i koji kc ste išli uopće?


Ostali smo tako moja "desetina", ja i još dva, tri domaća koji su negdje pronašli muda.

Krećem opet ispočetka, raspored od prije uz male preinake i ajmo, Goc zaliježe sa RB-om, Ćuk mu pomaže oko granate, Mišo polako dovršava izvlačenje (vječnost, ali nema zamjerke jer prvi puta puca iz nje), dok ja preko nišana gledam dva četnika koji nisu ni svjesni kaj ih čeka. Šapćem Miši "daaaj požuri imam ih", a onda buuuuum. Mišo strese prvi ZIS, mi zasuli ove al' doslovno svak' sa po pet plus jedan okvira, jedan je za zlu ne trebalo i povratak.

Druga zolja isto pogađa i drugi ZIS ode, a onda tišina, škljocanje i mrmljanje meni dolje desno.

Pogledam Goca i konačno i on opali iz RB-a: ušla je direktno kroz prozor i napravila ono čemu i služi. Polako kupimo prnje i dečke izvlačim desno sa vatrene linije jer počinje komešanje s druge strane i paljba u našem smjeru.

Nekako smo previdjeli tu 53-ku ili PKT, al' jbg pucali su onako iznenađeni posvuda osim po nama tako da smo samo malo piljevine dobili plus arsenal sočnih psovki iz usta Goca na račun RB-a i tog vlažnog punjenja... a to bome nije za javnost.

 

A ona dva četnika koje sam imao na nišanu?! E oni mogu zahvaliti sv. Savi što nismo imali iskustva sa zoljama. Ostali su prešli kod navedenog Save (bar većina).

 

Eto, to je bio jedan od doprinosa Zlaje i njegovih "Bojlera".

 

Zlatko Ivić

 

 

foto: 1. Zlatko Ivić

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Zlatko Ivić

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

U vihoru rata

hrenfrdeit
A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Podržavate li prelazak s Kune na Euro?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Brojač posjetitelja

2.png0.png8.png6.png4.png7.png0.png
Danas3702
Jučer14993

Trenutno

20
Online

Srijeda, 22 Studeni 2017 11:42
Udruga 'Crne Mambe' - 2016. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja