Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Na južnom bojištu Taktička grupa Druge gardijske brigade  je postigla veliki uspjeh i dobila pohvalu predsjednika RH dr. Franje Tuđmana
Taktička grupa 2. gardijske brigade na Južnom bojištu

Južno bojište - Dubrovnik

 

Domovinski rat

 

 

Studeni i prosinac 1991. godine bili su mjeseci najveće agresije na sam Dubrovnik i njegovo zaleđe. Zapravo bili su to dani sumraka za krajnji jug Hrvatske.

 

Topnički napadi bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA), Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) i Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva (JRZ), razarali su neprocjenjivo povijesno blago a srpsko-crnogorski napadi prijetili su potpunim zarobljavanjem i zauzimanjem Grada. Šačica ludo hrabrih branitelja smiono su branili svoj narod. Međutim napori su prelazili ljudske mogućnosti stoga su predsjednik Franjo Tuđman i Vojni stožer tražili najučinkovitije mogućnosti da se Grad zaštiti i neprijatelj odbaci iz njegova zaleđa.

...

Po zapovijedi zapovjednika Druge gardijske brigade “Gromovi” (2. gbr),  brigadira Vinka Ukote, izdane 13. lipnja 1992. godine,  formirana je Taktička grupa (TG-2) 2.A brigade za Dubrovnik.

 

TG-2 se sastojala od:

  • zapovjedništva;
  • ojačane pješačke satnije (ps) iz sastava Druge pješačke bojne (2.pb);
  • Izvidničko-diverzantskog voda iz sastava 2.pb;
  • pionirskog voda iz sastava Inženjerijske satnije 2.brigade;
  • voda za potporu (2MB 120 mm,4MB 82 mm,2LRL 128 mm);
  • voda PZO (1PAT 20/3 A4,1des“ IGLA“,1 des „STRELA“);
  • voda za POB (3NtT 82 mm,5 RBR „OSA“90 mm,1 BOV sa MALJUTKAMA);
  • voda logistike (sanitetska, tehnička i intendantska desetina);
  • desetine VP iz satnije VP 2.brigade;
  • desetine veze iz 2.pb;
  • PD voda iz satnije “Kondorov zdrug”
  • satnije iz 1.pb (poslije su dolazile iz Livna ostale satnije)
  • satnije iz 3.pb

 

Postrojba je iz Siska i Dugog Sela krenula je 14. lipnja 1992. godine u 13.00 sati pravcem: Zagreb-Karlovac-Josipdol-Senj-Prizna-Pag-Zadar-Šibenik-Split-Zaton Veliki, gdje je Taktička grupa  (TG-2) stigla 15. lipnja 1992. godine u kasnim večernjim satima. Važno je napomenuti da su svi bojovnici i MTS prevezeni kamionima u vrlo skučenim uvjetima za ovako dug put.

Dolaskom u Zaton Veliki  postrojba se smješta u naselje Orašac hotela “Vrtovi sunca” a slijedeći dan vrši se prilagodba uvjetima, ubrzano se upoznaje s terenom, stanjem na bojišnici, izvode se vježbe na terenu u okolici, formiraju se udarne grupe za brze napade u dubini neprijateljskih položaja.

TG se prebacuje  trajektom 25. lipnja 1992. godine u hotel “Belvedere” u Dubrovnik a dio snaga odmah preuzima položaje u selu Gornji Brgat od 145. brigade HV. Preuzete položaje utvrđuju, uočavaju ciljeve i neprijateljske položaje, kao i moguće pravce napadnih djelovanja. Nakon 4 dana provodi se smjena ljudi unutar TG-2 na bojišnici s istom zadaćom, uz stalne topničke napade neprijatelja. Nažalost, nesretnim slučajem pogiba Alen Kuhar.

 

Južno bojište - DubrovnikJužno bojište - Dubrovnik

 

 

ZADAĆA TAKTIČKE GRUPE

 

Druga brigada ZNG u zajedničkom  djelovanju s 4.brigadom ZNG i 163.brigadom HV s crte razvoja: selo Buići-selo Martinovići-selo Godine Brgat-seloKnežica, napada u dodijeljenoj zoni grupirajući glavne snage  na pravcu: selo Godine Brgat-selo Ivanjica-Buvavac, a pomoćne snage  na pravcima: selo Buići-Zvijezda (k.480)-Visočnik (tt517), selo Knežica-Golubov kamen (tt410)-Krčetovo (k.625)-selo Uskoplje, s ciljem ovladavanja prostorom, naseljenim mjestima, križnim čvorištima i dominantnim visovima na napadnim pravcima te u bližoj zadaći izbiti na liniju:

Zvijezda (k.480)-Buvavac (k.490)-Drijen (k.679)-Krčetovo (k.625)-Vraštica (tt452), a u narednom razdoblju na liniju: Pješevac (k472), Visočnik (tt517), Drijen (k.679)-Vlaštica (tt911).

U ranim jutarnjim satima 1. srpnja 1992. godine vrši se prvo napadno djelovanje na neprijatelja sa zadaćom osloboditi selo Ivanjica, Golubov kamen i vis Vraštica. Hrvatski bojovnici dolaze u bliski susret s dobro utvrđenim snagama neprijatelja.

U žestokoj pješačkoj borbi biva teže ranjen Slavko Lovreković, nekoliko pripadnika je lakše ranjeno, a smrtno stradavaju izvidnici Mile Pavlović i Zvonko Radošević.

 

Tijekom cjelodnevnog bojevog djelovanja s izmjenom položaja, trpeći napade topništva, drugih gubitaka nije bilo.

Tek dolaskom noći izvukli su se bojovnici iz teške situacije dok su tijela poginulih ostala na bojištu. Veliku pomoć i potporu Taktičkoj grupi davala je satnija tenkova iz 163. brigade koja je ranije bila u potpori snagama  na ovom pravcu. Svojim djelovanjem  pomogli su gardistima u provedbi zadaća.

 

Slijedećih dana  taktička grupa napada  različitim smjerovima i intenzitetom kako bi se pokušala oslabiti i  probiti obrana neprijatelja. Uz topničko-raketnu potporu , minobacačku vatru,  pješačke postrojbe nanose gubitke neprijatelju ali, nažalost, ne uspijevaju probiti obranu neprijatelja koji je na dominantnim položajima i dobro utvrđen.

 

Južno bojište - DubrovnikJužno bojište - Dubrovnik

 

Nakon topničke  i zračne potpore 5. srpnja 1992. godine bojovnici ulaze u selo Ivanjica te zatvaraju lijevi bok prema Golubovu kamenu. Neprijatelj jakom topničkom vatrom, posebno sa aerodroma u Cavtatu, pokušava  nanijeti gubitke našim snagama i spriječiti daljnji napad prema Trebinju.

Ovoga puta su poginula dva pripadnika: Mladen Horvatić i Josip Ivanušec. Ranjeno  je više bojovnika.

 

Nakon pet dana borbenog djelovanja TG je ovladala selom Ivanjica, oslobođen je Golubov kamen (omogućen promet cestom  Dubrovnik-Mokošica i selom Uskoplje), neprijatelj je odbačen po dubini od Dubrovnika prema Trebinju i Popovom polju.

TG napada na dominantu kote Vlaštica i  Ilijin vrh 13. srpnja 1992. godine.  Na ovom prostoru se vode žestoke borbe s utvrđenim neprijateljem. Neprijateljskom topničko-minobacačkom vatrom i pješačkim djelovanjem hrvatske  postrojbe su zaustavljene.

Ranjeno je  osam gardista  a poginuli su Miljenko Medved, Zoran Šegović, Ivica Fabric, Srečko Dražetić. Nestao je Enver Mustafović koji je nakon 38 dana zarobljeništva zamijenjen u Splitu. Bio je teško ranjen u nogu i glavu. Iako lakše ranjen Pero Bajan izvlači teško ranjenog suborca Predraga Matanovića. Ranjeni bojovnici su zbrinuti u Dubrovniku i Zagrebu dok su tijela poginulih, osim Miljenka Medveda, ostala na bojištu.

 

Nove zadaće za intervenciju  TG dobiva 29. srpnja 1991. godine. Odnosi se to na borbeno djelovanje u  selu Ivanjica prema Trebinju a po odluci nadređenih dio TG odlazi na položaje u sela: Ravno, Velja Međa, Dvrsnica i Trnčina. Stanje na položajima je loše jer su neutvrđeni, veza je loša, udaljenost Zapovjedništva i ostalih postrojbi prevelika, potpora topništvom nedostatna. Oslonac borbenih djelovanja svodilo se na  vlastite snage (MB 120 mm i 82 mm) i protuoklopno oruđe (OSE, ZOLJE, RB i BsT).

Zbog fizičkog napora na položaju umire Tomo Novoselec.

 

Neprijatelj je svakodnevno izvodio topničko djelovanje i pješačke provokacije na položaje branitelja  a posebno   na prometnicama za opskrbu. Ubrzano su utvrđeni  položaji i  uzvraćano  je na napade neprijatelja s raspoloživim sredstvima. Uz nanošenje gubitaka neprijatelju u MTS-u i ljudstvu na svim položajima, sve pješačke napade TG je uspješno zaustavila u samom početku.

 

Južno bojište - DubrovnikJužno bojište - Dubrovnik

 

Prema daljnjem rasporedu, 11. kolovoza.1992. godine se izvodilo zapovjedno izviđanje na brda Čula, Srnjak i Vranilova Glava.  Već 12.  kolovoza 1992. godine TG preuzima položaje od mornaričkog pješaštva  na potezu: sela Kutina- Začula- Srnjak, brda Timun i Vranilova glava.

Preuzeti položaji bili su u lošem stanju (neutvrđeni, nije bilo sustava veze....), te se izvodilo  ubrzano utvrđivanje, povezivanje sustavom veza  i zaprečavanje. Redaju se svakodnevno provokacije neprijatelja, uglavnom topničko-minobacačkim djelovanjem, te ponekim tenkovskim napadom.  Na vrijeme je uočen i uspješno spriječen pokušaj neprijateljskog  napada iz Trebinja 20. kolovoza 1992. godine  ispred sela Hum. Otvorena je  vatra po koloni u dolasku  čime su neprijatelju naneseni  veliki gubici u ljudstvu i MTSELO. Toga dana zapovjednik TG-2 Drago Matanović, radi što boljeg vođenja i zapovjedanja snagama na terenu, formira u selu Kutina izdvojeno zapovjedno mjesto (IZM).

Snage TG 26. kolovoza 1992. godine  dobivaju zadaću da zauzmu brdo Timun (tt 365). Napad je izveden iz sela Srnjak. Nakon kratke i žestoke borbe bojovnici odbacuju neprijatelja,  nanose mu gubitke i zauzimaju dominantnu kotu tt 365.

Gubitkom ove strateški važne kote neprijatelj je svom silinom otvorio topničko-minobacačku vatru u kojoj smrtno stradava Darko Babić dok su sedmorica gardista ranjena.  

Zbog pretrpljenih gubitaka snage TG se vraćaju u selo Srnjak.

 

Od 7. do 13. rujna 1992. godine TG izvodi napadna djelovanja i  čišćenje terena prema Popovom polju, na brdo Osmar tt 613, Tulave grede i Ravne glave, polazeći iz sela Bukanje. Neprijatelj snažnom minobacačkom vatrom zatvara  pravce kretanja gardista.

U bliskim i žestokim borbama snage TG imaju 30 ranjenih, teže je ranjen zapovjednik Davor Smuđ a smrtno stradavaju Marijan Lovrenčić i Davor Begić.

 

Teško prohodni teren, problemi s vezama i nepoznavanje terena ishodili su prekid borbenih djelovanja a nastavljena su povremena izviđanja. U tim djelovanjima snage TG zarobljavaju neprijatelja na brdu Grad koje su predali vojnoj policiji u Dubrovniku.

Tek 15. rujna 1992. godine postrojbe se vraćaju u hotel na odmor. U tom periodu priključio im se i dio snaga  koje su došle s bojišta Posavine kod Slavonskog Broda.

Nesretnim slučajem, 30. rujna 1992. godine, je poginuo Željko Milić.

 

Snage TG-a od 4. listopada 1992. godine odlaze na zapovjedno izviđanje a 8. listopada 1992. godine preuzimaju položaje od 4. gbr  na  Lastvi, Ovči i Stanić gradu. Položaji se dodatno uređuju, uvodi se sustav veza a sve to pod neprijateljskim minobacačko-pješačkim djelovanjima iz daljine.

U tim napadima 21. listopada 1992. godine smrtno stradava Velimir Matijević.

 

Oslobađanjem  dominantne kote Vlaštica (Ilijin vrh), 25. listopada 1992. godine, koju je oslobodila 4.gbr, stvoreni su preduvjeti za pregovore o povlačenju bivše vojske iz Cavtata i Konavala a što je  u konačnici i ostvareno.

Daljnjih borbenih djelovanja nije bilo.  

Pripadnici TG-a preuzimaju  tijela  poginulih 26. listopada 1992.godine (poginulih 13. srpnja 1992.godine). Tijekom studenog i prosinca bojovnici drže položaje u Dubrovačkom zaleđu.

Nesretnim slučajem 30.studenoga 1992.godine smrtno je stradao Ratko Keić.

Zadnjeg dana godine, 31. prosinca 1992., većina TG-a  se vraća s kompletnim MTS-om u Dugo Selo i Sisak a dio njih samo nekoliko dana kasnije.

 

Na južnom bojištu Taktička grupa Druge gardijske brigade  je postigla veliki uspjeh, stekla veliko ratno iskustvo, sudjelovala u oslobađanju Dubrovačkog zaleđa i dobila pohvalu predsjednika RH dr. Franje Tuđmana.

 

Južno bojište - Dubrovnik

 

 

foto: 1. UCM

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Ivica Šafarić - Ninja

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

U vihoru rata

hrenfrdeit
A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Podržavate li prelazak s Kune na Euro?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Brojač posjetitelja

2.png0.png8.png6.png6.png6.png5.png
Danas3897
Jučer14993

Trenutno

45
Online

Srijeda, 22 Studeni 2017 12:07
Udruga 'Crne Mambe' - 2016. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja