Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Znali smo da će u ratu biti ranjenih i poginulih, ali tome unatoč svako ranjavanje, posebno smrt, razarala nam je i dušu i srce
ULOGA SANITETA U BITKI ZA ZADARSKO ZALEĐE (2/6)

Sanitet

 

Piše: Tomislav Šulj

 

 

- nastavak

 

Nije moguće navesti točan broj zbrinutih ranjenika u operaciji Gusar  i obrani od srpskog protunapada iz razloga što podaci nisu precizni. Naime, teško je odrediti do kojeg datuma tu bitku treba smatrati okončanom. Također, važno je naglasiti kako je u obrambenom dijelu bio daleko veći broj žrtava. Doktor Boris Dželalija, djelovao je sa svojom medicinskom ekipom tijekom velikog srpskog protunapada.

„Prvog dana mjeseca veljače, u rane jutarnje sate razbudile su me detonacije. Nije to bio onaj odvratni i tupi zvuk  detonacija u daljini nego su granate padale u našu neposrednu blizinu, tik uz nas. Činilo se da su padale bez prestanka, kao da su se spojili nebo i zemlja. U to vrijeme bili smo u Posedarju, u kući prijatelja Tone Nekića, u samom  podrumu gdje je bila ambulanta za stanovništvo Posedarja i okolnih sela, ali i za hrvatske vojnike... U velikoj brizi i potpunoj tišini spremali smo se za odlazak na teren u Gajine. Prolazeći kroz Posedarje na putu do ambulante u Gajinama slušali smo samo zvuk granata i gelera. Neprijateljske granate padale su sve bliže. U nas se uvukao strah, a vozač Ive je vozio sve brže, kao da bježimo  ispred granata. Svi smo zašutjeli. I tek što sam izgovorio: „E, moj Ive, ne valja ovo, čeka nas danas ratni pakao“ našli smo se u dimu, u vatri. Ive je naglo skrenuo vozilo s magistralne ceste na Jurjevcu na sporednu cestu koja vodi u Gajine. Svud uokolo nas, kao gusta kiša, prašili su geleri. Odjednom se začuo tupi udarac, a naše sanitetsko vozilo je naglo stalo...Nije se više čuo zvuk automobilskog motora, samo su se čule granate i geleri. Bio je to osjećaj izgubljenog u šetnji paklom. Granate nisu  prestajale padati, pljuštale su poput kiše, a još uvijek vrući geleri razasipali su se svud oko nas. Dva su, od tih mnogih gelera oštetili naše vozilo, ali ne toliko da smo morali zastati. Naime, vozilo je stalo jer smo nekontrolirano naletjeli na kamenu izbočinu na cesti i tako razbili spremnik za motorno ulje. Naravno, ulje je iscurilo, a motor je prestao raditi…Pomahnitali neprijatelj nije prestajao s granatiranjem. Znali smo da nešto moramo odmah poduzeti. Nije nam bilo čekati, a zaklona nigdje nije bilo. Stajali smo na otvorenoj cesti, na čistini. Vozač Ive je, gotovo jedva čujnim glasom zapitao je: „Kuda ćemo poći, kako dalje?“. Ni sestra Dijana nije dugo čekala, prestrašena prozborila je: „Pješice, pješice Ive, krenimo odmah put ambulante“. Tako je i bilo, krenuli smo i uz Božju pomoć stigli do tako željenog cilja, u našu ambulantu. Granate više nisu padale u našoj blizini. Zaista, bilo ih je dosta i previše

Najjače borbe vodile su se u Novigradu i u Kašiću.  Četvrtoga veljače krenuli smo vozilom u Novigrad. Bilo nam je preuzeti ranjenika. Na putu do Novigrada osluškivali smo detonacije, a približavajući se sve su bile češće. Novigrad je bio u gustom dimu, granate su padale svugdje, vojska se kretala u svim pravcima. Činilo mi se da smo svi izgubljeni. Opet je zavladala nevjerica i nesigurnost. Nismo znali kuda i kamo krenuti. Izgubili smo vezu, ranjenika nismo preuzeli, netko drugi je taj posao odradio. Da naša nesreća bude još teža, stigla nam je i tužna vijest o tragičnoj smrti jednog medicinskog tehničara. Geleri neprijateljske granate zaustavili su njegov život na prvoj crti bojišnice. Granatiranje se nastavilo, a stizale su i vijesti o neprijateljskom napredovanju. U kasnim poslijepodnevnim satima ratna djelovanja su bila sve manje jačine, samo su se čule detonacije iz smjera Kašića. Tamo se vodilo žestoki rat. Stigle su i vijesti  o smrti naših vojnika u Kašiću. Opet se u naša srca duboko uvukla tuga. Znali smo da će u ratu biti ranjenih i poginulih, ali tome unatoč svako ranjavanje, posebno smrt, razarala nam je i dušu i srce.“

 

Doktor Ivica Vlatković od početka napadnih djelovanja i kasnije obrane djelovao je na širem području Novigrada te bio izložen direktnim udarima protivničkog topništva, baš kao i pripadnici hrvatskih snaga.

"Nekoliko dana prije početka operacije pozvan sam od zapovjedništva zbornog područja sa zadatkom da formiram sanitet na jednom od težišnih pravaca napada 4. Gardijske brigade. Taj je pravac bio trokut Podgradina-Paljuv–Novigrad. Okupio sam iskusne tehničare i rasporedio timove te smo pridodani sanitetu 4.Gardijske brigade. Pričuvni tim je bio stacioniran u Gajinama sa svrhom da bude  prihvatni centar  svih povrijeđenih te zadužen za brigu i daljnji transport lakše povrijeđenih za Zadar. Kad je počela akcija, u silovitom  prodoru 4.  brigade, u prva dva dana imali smo nekoliko ranjenih boraca i jednog poginulog, ali slijedilo je ono najteže. U oslobađanju Novigrada poginuo je satnik Bašić Branko, a uz to smo imali taj dan više ranjenih boraca. Nakon oslobađanja Novigrada, 25. siječnja u daljnjem prodoru prema Pridrazi poginuo je brigadni izviđač Tomislav Baždarić. Bio je teško ranjen u glavu u neposrednoj borbi. Teška trauma glave nije mi ostavila mogućnost da išta više uradim osim antišok položaja  i brzog transporta do bolnice. Na žalost nije bilo pomoći. Iako je Tomislav bio moj sumještanin iz Novigrada, nisam ga ni prepoznao na kraju njegovog života. Ostvarili smo cilj i oslobodili veliki prostor Pridrage i Novigrada, ali smo  već tada platili visoku cijenu ljudskih života. Sutradan u prodoru naših snaga na pravcu Paljuv-Smilčić otvorio se pakao. Probili smo se sanitetskim vozilom direktno na bojišnicu zbrinjavajući dva lakše i jednog teško povrijeđenog borca, Lovrinčevića."

 

- nastavlja se -

 

  1      2      3      4      5      6  

 

foto: DPCM

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Tomislav Šulj

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

U vihoru rata

hrenfrdeit
A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Podržavate li prelazak s Kune na Euro?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Brojač posjetitelja

2.png0.png8.png6.png6.png1.png4.png
Danas3846
Jučer14993

Trenutno

19
Online

Srijeda, 22 Studeni 2017 12:04
Udruga 'Crne Mambe' - 2016. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja