Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Sa spremom pripadnika Zdruga mogla se usporediti tek obuka pripadnika SAS-a i specijalnih postrojbi izraelske vojske
JIU JITSU OBUKA U SPECIJALNIM POSTROJBAMA HRVATSKE VOJSKE (4/5)

Black Dragon

 

Piše: Tomislav Šulj

 

 

Prekidaj obuku, spremaj se u helikoptere, idemo oslobađati Kupres!

 

 

Treninzi Jiu jitsua, odnosno tečajevi za komandose koji su se provodili u Zdrugu bili su vrlo teški. Jiu jitsu se treniralo se dva puta dnevno po sat i pol, a kada se išlo na polaganje za crni pojas i tri puta. Naravno, uz sve to polaznici su obavljali i sve druge obaveze, fizičke aktivnosti ili pak obaveze u časničkoj školi.

 

Grbavac smatra da su po intenzitetu treninga i obavljanja zadaća pripadnici Zdruga bili na najvišoj svjetskoj razini, s čijom se spremom mogla usporediti tek obuka pripadnika SAS-a i specijalnih postrojbi izraelske vojske, a koji, što je važno naglasiti, imaju privilegiju vježbati u mirnodopskim uvjetima.

 

Vukadin potvrđuje ta razmišljanja:

„Ja sam tri puta odustajao od polaganja za crni pojas, ali ne zbog hira nego zbog ranjavanja ili odlaska na teren. Uostalom, prvi komando tečaj prekinut je zbog hitne zadaće, oslobađanja Kupresa, polaska u operaciju Cincar. Mi smo prošli 40 od 60 dana obuke koja ima toliko visoku psihofizičku razinu napora da ju mnogi specijalci uopće ne mogu položiti, a vjerujem da mnogi ne mogu ni zamisliti o kakvim je naporima riječ. I nakon 40 tako pakleno provedenih dana, jednostavno ti kažu: „Prekidaj obuku, spremaj se u helikoptere, idemo oslobađati Kupres“. Ja uistinu ne znam koja je specijalna postrojba neke vojska tako funkcionirala ili bi funkcionirala u ratnim uvjetima“.

 

Na tečajeve za hrvatske komandose dolazili su najbolji polaznici svih specijalnih postrojbi, iako je prvi tečaj napravljen isključivo s polaznicima Zdruga (Zrinskih). Na drugome su uz pripadnike Zdruga tečaj polagali i pripadnici 1 HG Zbora, te pomorskih diverzanata. Na trećem su im se priključili pripadnici vojne policije, no većina polaznika tečaja uvijek je dolazila iz Zdruga. Prilikom organiziranja tih tečajeva, u dogovoru sa Saavedrom, Grbavac je prilagođavao potrebne vještine Jiu jitsua, ali uvijek je podučavao obranu i napad s noževima.

U tom razdoblju, Grbavac je osjetio da je vrijeme za promjene. Prošlo je gotovo tri godine od početka Jiu jitsu obuke, osjetio je kako je došlo vrijeme da najbolji polaznici naprave korak više, da ih treba uputiti u tehnike, da shvate da se cjelokupna filozofija ne bazira na „histeriji“ stresa kakvoj ih je godinama izlagao, već da ima svoj sustav, hijerarhiju, a time i konačan smisao. Grupu koja se izdvojila, a koja je prošla i tečaj za komandose odabrao je kao kandidate za stjecanje crnog pojasa i daljnji razvoj u duhu vještine. Tih nekoliko polaznika koji su bili kadri voditi treninge, poprimali Jiu jitsu psihologiju, Grbavac je zbog ratnog iskustva ili vojne naobrazbe smatrao u nekim stvarima kvalitetnijim od njega samoga. Ti ljudi postali su instruktori, a s treningom se počela seriozno baviti padobranska bojna Zdruga.

 

 

 

Tijekom 1995. godine Grbavac odlazi na novu dužnost, pristupa 1. HG Zboru. Taj premještaj nije bio slučajan. Naime, Grbavčevi učenici, pripadnici Zdruga, dobivali su zbog iskazanih kvaliteta posebne zadaće, između ostalih bili su osobno osiguranje važnih ministara.

O borilačkim vještinama njihovog trenera, a koji je savršeno pričao engleskim jezikom, na taj se način proširio glas i ubrzo je angažiran kao šef osobnog osiguranja Franje Tuđmana. Sve do smrti prvog hrvatskog predsjednika, obavljao je tu dužnost, iako je uvijek surađivao s ljudima iz specijalnih postrojbi GSHV i pomagao u organizaciji tečajeva za komandose.

 

Kad je rat konačno završen, od 1996. Black Dragon akademija počinje primati „civile“, zainteresirane koji su dolazili po preporuci vojnika. Instruktori su uvidjeli da stari, surovi način ne odgovara vremenu, i način vježbanja počeo je poprimati sportske oblike. Polako su nestajale vježbe s uporabom hladnog oružja, više su se koristile tehnike borbe kakve danas gledamo u borbama Ultimate fighta.

„Neke od prijašnjih vježbi smo modificirali, neke sasvim ukidali. Koji bi civil uostalom želio biti na prvom treningu izložen bacanju na pod, guranju prstiju u oči, čupanju za kosu? S druge strane, takvo što je vrlo opasno podučavati nekog neodgovornog civila, koji to kasnije može zloupotrijebiti“.

 

Smrću predsjednika Tuđmana, potom i promjene na vlasti 2000. godine Republika Hrvatska ušla je u razdoblje velikih promjena. Neke od njih odavno je trebalo napraviti, no neke su učinjene iz nekih drugih razloga. Zasigurno najdrastičniji rez počinjen je u sustavu Oružanih snaga, što je nevjerojatno s obzirom na uspjehe tijekom Domovinskog rata.

Pripadnici specijalnih postrojbi GSHV, tako i sam Grbavac, vrlo su loše prošli u tim promjenama. Instruktor Ante Vukadin, doživio je čitav niz problema, te se konačno udubio u svijet kinologije i nerado priča o tim danima. O sudbini Stjepana Grbavca također nerado priča, osim što znakovito otkriva da je prvi posao u sustavu nakon promjena, čovjek sa znanjem 7. stupnja Jiu-jitsua, dobio u logističkom sektoru Vojnog Učilišta u Zagrebu.

 

Grbavac je teško prolazio to razdoblje, nekoliko godina je čak prekinuo s treningom. Ipak, za vrijeme jednog od preustroja, potražio ga je visoki časnik iz Nastavno planskog odsjeka Učilišta i angažirao u svom odjelu, gdje je pripremao godišnje planove izlagačima. Doduše i to je bilo van njegove struke, ali je barem nešto smisleno radio. U međuvremenu, Grbavac je poljuljano samopouzdanje povratio tijekom boravka na jednom od tečajeva u vojnoj akademiji Nizozemske vojske gdje je postigao zapažene rezultate i štoviše dobio direktnu ponudu za posao prilikom ulaska Hrvatske u EU.

 

 

A koliko su Oružane snage na gubitku što su ukinule sustav treninga Jiu jitsu, dovoljno svjedoči zanimljiva priča koju mi je nedavno ispričao Ante Vukadin.

Zbog dobrih rezultata i izvrsnog poznavanja engleskog jezika jedan od istaknutih nositelja crnog pojasa Black dragon akademije, otišao je po zadaći na vojno-alpinističku obuku u SAD, gdje su ga nakon tečaja smatrali najboljim hrvatskim vojnikom poslanim da se kao „prosječan“ ističe nad ostalima. Iako visoko kvalitetan, nije bio najbolji u rangu ostalih nositelja crnog pojasa, no na ovom tečaju u svemu je nadmašio druge polaznike. Krugovima oko Black dragon akademije, poznato je da su i Grbavca određeni krugovi Izraelske vojske godinama snubili da im pristupi, iako imaju moćnu Krav-maga sustav i nemjerljivo bolje uvjete za obuku.

Što se pak Jiu jitsua tiče, ta borilačka vještina ipak je kvalitetno zaživjela u hrvatskom društvu. Grbavac je uz dogovor s ostalim instruktorima prenamijenio tip vježbanja jer su shvatili da ratno vrijeme nosi jedno okruženje i ljudsko promišljanje, a mirnodopski uvjeti nešto sasvim drugo. Danas na Savi funkcionira Black dragon akademija, gdje se prakticira brazilski oblik Jiu jitsua. Predsjednik respektabilnog Jiu jitsu saveza je Mario Šarušić a glavni instruktor je Dubravko Čolić. Polaznici akademije ostvaruju iznimne uspjehe na sportskim natjecanjima. Nadalje, instruktori poput Grbavca, Batura, Vukadina i Saavedre imaju vlastite škole, pomažu vrijedne sportske udruge, a neki od njihovih najuspješnijih učenika pomažu i druge udruge i klubove.

Jedna od takvih je i Hrvatska akademska sportska udruga SUBOS koja djeluje pri Sveučilištu u Zagrebu i već dugi niz godina uspješno promovira Jiu jitsu u akademskoj zajednici. Instruktori dakle više ne koriste ekstremne vojne, već samo sportske tehnike.

 

SUBOS

 

Vukadin ističe:

„Kada bi danas netko gledao kako smo mi nekoć vodili Jiu jitsu trening sigurno bi zvao policiju da intervenira. I zato više ne treniramo tako, osim katkada nas nekoliko. Ovo je vrijeme mira, potrebne su drugačije specijalnosti za vojsku i civilno društvo, a zarati li se ikada, naš trener, kao uostalom i nas desetak koji znamo podučavati vojni oblik Jiu jitsu tehnike, znati ćemo ju prenijeti na hrvatske vojnike. Tko zna, možda izvorna vještina nestane, jer većina ljudi želi sport, želi natjecanje, osvajati medalje, a nama nije u interesu podučavati nešto što je opasno, pogotovo ako za to nema potrebe… Nama se u pet ratnih godina, osim hrpe masnica i istegnuća mišića, nije ni jednom, naglašavam, nijednom dogodilo da se ijedan polaznik ozlijedio na način da nije mogao ići odmah na teren. A treninzi su bili grubi do krajnjih granica. Drago mi je da su na određeni način vojne tehnike Jiu jitsua do danas prisutne u vježbama pripadnika specijalnih postrojbi, iako ne u potpunosti. A prisutne su jer su upravo neki od njihovih instruktora polazili Jiu jitsu treninge, usvojili određena znanja i na svoj način prenosili i prenose određene vještine u svojim postrojbama. Pozitivno je što u svim službama koje u ovoj zemlji iole vrijede jako visoko kotiraju ljudi koji su prošli naše škole i jako su dobro obučeni“ okončao je Ante Vukadin priču o vojnoj obuci japanske borilačke vještine Jiu jitsu.

 

- nastavlja se -

 

  1      2      3      4      5  

 

foto: DPCM/scrshot Youtube, 2. Twitter, 3. subos.hr

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Tomislav Šulj

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

U vihoru rata

hrenfrdeit
A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Podržavate li prelazak s Kune na Euro?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Brojač posjetitelja

2.png0.png8.png1.png6.png7.png2.png
Danas13897
Jučer16160

Trenutno

62
Online

Utorak, 21 Studeni 2017 22:26
Udruga 'Crne Mambe' - 2016. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja