Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
"ZNOJ ŠTEDI KRV I SUZE"
JIU JITSU OBUKA U SPECIJALNIM POSTROJBAMA HRVATSKE VOJSKE (5/5)

Jiu Jitsu

 

Piše: Tomislav Šulj

 

 

Tuđman se brinuo o njima, prekidao je sastanke ne bi li ih pitao jesu li gladni i žedni, a bio je i emotivan

 

 

ZAPOVJEDNIK ZDRUGA O JIU JITSU OBUCI

 

General bojnik, Miljenko Filipović ostvario je zapaženu karijeru u 2 REP, padobranskoj postrojbi francuske Legije stranaca. Već prije izbijanja otvorenog sukoba stavio se sa svojim znanjem i iskustvom na raspolaganje Republici Hrvatskoj te je postao zapovjednikom Bojne Zrinski, kasnije i 1. Hrvatskog gardijskog zdruga.

Kako je ratna situacija bila sve kritičnija, a postrojba konstantno djelovala u borbenim zadaćama, Grbavčev dolazak bio je od velikog značaja:

"Kao instruktor borilačkih vještina u Legiji stranaca odmah sam prepoznao vrijednost onoga što je Grbavac demonstrirao. Štoviše, olakšao mi je jer sam dotada ja morao voditi fizičku obuku i borilačke vještine, a zadaće postrojbe bile su sve opasnije i kao zapovjednik sam se morao posvetiti drugim obavezama. Znao sam koje su vrijednosti Jiu jitsua, čiju smo obuku naravno prilagodili potrebama specijalnih postrojbi u ratnom okruženju... Jiu jitsu vještina škole Black Dragon u tom kritičnom razdoblju pomogla nam je da borci steknu upravo ono što smo od njih tražili: ratničku vještinu čijim su svladavanjem naučili kako se boriti i pobijediti protivnika, ali i kako probuditi i održavati duh ratnika. Jiu jitsu obukom podučeni su da u situacijama kada vojnik misli da više ne može i da je dosegnuo fizički maksimum, iz sebe izvuče zadnje atome snage, znanja i tehnike i savlada protivnika. Znoj štedi krv i suze, poznata je izreka starih ratnika, primjenjiva u svim vojskama svijeta. Pripremljenost postrojbe u cjelini ovisi o dobroj fizičkoj i psihičkoj pripremljenosti svakog njenog pojedinca. S ponosom mogu reći da su pripadnici Bojne Zrinski, kasnije 1. HGZ, bili maksimalno fizički spremni borci, sposobni za izvršavanje svih vojničkih zadaća, a što su i dokazali tijekom Domovinskog rata“.

 

 

NAČIN I SMISAO VJEŽBANJA JIU JITSUA U HV

 

Ante Vukadin objasnio je ukratko sustav poduke.

„U Jiu jutsu vojnom treningu nema natjecanja, nema pobjednika. Vježba se obostrano. Po tri puta jedan bi polaznik napadao, drugi se branio, potom bi zamijenili uloge tako da nikada nije bilo poraženog. Stoga ni jedan polaznik Jiu jitsua nije mogao imati osjećaj da je netko u postrojbi bolji od njega… Instruktor mora paziti da polaznika dovede do ruba fizičke izdržljivosti, ili psihičkog stresa, ali tu granicu nikada ne smije dotaknuti, kamoli preći. Tolerancija na bol i stres postupno se diže, iako bi neki možda odmah mogli podnositi veći pritisak. Dobar instruktor treba dignuti svima istovremeno toleranciju na najvišu razinu, jasno i prepoznati granicu izdržljivosti…Jednom smo s pripadnicima vojne policije izvodili vježbu kojoj je cilj bio sakriti se psima tragačima, a potom smo te pse koristili da u treningu Jiu jutsua vršimo pritisak na polaznike. Vježbali smo uobičajeno: bacanje na tlo, davljenja i obrane nožem, obrane od davljenja, a dodatni stres stvarao sam uporabom pasa na uzici. Puštao sam ih vrlo blizu polaznik, prijeteći im da ću pustiti psa da navali ukoliko se ne dignu s tla na kojeg su srušeni, ne bi li im to bio motiv da se što prije oslobode napadačevog stiska i ustanu. U jednom sam trenutku došao do krajnje granice tolerancije jednog polaznika koji je „puknuo“ na moje prijetnje i blizinu razjarenog psa te ustao s nožem i uperio ga ka psu: „Ma pusti više jebenog psa, pusti ga na mene!“. Tu sam shvatio da sam pretjerao, ignorirao sam ovo mentalno pucanje te sam mirno rekao: „Stop, bacaj oružje, Mijenjamo vježbu“ i zapovjedio izvođenje neke lakše vježbe. Nju su svi vrlo uspješno učinili i na koncu ipak otišli zadovoljni. I to je zapravo bit ovakvog treninga, dovesti čovjeka do ruba izdržljivosti na stres, paziti da se ne dogode ovakve situacije, a ako se dogode ili ne dogode, opet nastaviti s treningom na način da stresne okolnosti budu zatomljene i da ljudi s treninga odlaze zadovoljni i osjećajući se da su ga uspješno obavili“.

 

 

POIMANJE JIU JITSUA KROZ SUDBINU ANTE VUKADINA

 

Vukadin koji je bio među najboljim polaznicima prvog tečaja za komandose (od 44 prijavljena, 18 ih je završilo tečaj) nije imao sreće u polaganju za crni pojas Jiu jitsua, iako iznova među najboljima.  Prvi puta je morao je na teren gdje je bio ranjen, drugi puta opet je morao na teren, treći puta je u doskoku s padobranom na više mjesta slomio nogu. Ipak, ništa ga nije pokolebalo, unatoč priličnim fizičkim hendikepima, posjeduje treći stupanj Jiu jitsu vještine, pokrenuo je svoju školu, baš kao Batur i Saavedra prenosi znanje.

„Da sam  u opkoljenoj Kostajnici poznavao mentalni sklop Jiu jitsua, nikad se ne bih predao s drugima, no onda sam k tome bio i dječak od 19 godina…Poslije sam dva puta bio ranjen, oba puta sam iskoristio tehnike Jiu jitsua i spasio glavu. Prvi puta, napadali smo na neprijateljske bunkere na Južnom bojištu…Pogođen sam u nogu, pomjerena je od udara nekih 20 centimetara. Čim sam osjetio tu bol, automatski sam se samo sklupčao i bacio unazad i vrtio se tako nekih 10 kolutova unazad, sve dok nisam se dokotrljao u jednu malu udolinu gdje me više nisu mogli pogoditi…Drugi puta sam na javnom okupljalištu preživio pokušaj ubojstva lokalnog kriminalca. Vidio sam kako pištoljem ide prema mojem zatiljku i da sam pokušao bježati, ubio bi me. Po refleksu, čim sam vidio oružje, zgrabio sam ga za vrat, iako sam dobio prvi metak u uho. Drugi metak ciljan je u lice, opet sam ga primio i taj metak prošao je kroz ruke. Treći hitac me je pogodio u ključnu kost, četvrti u preponu, a ostala četiri hica su me promašila... Ovaj je šokiran otporom pošao za mnom koji sam se kolutovima valjao lijevo-desno. Kad me konačno pokušao ustrijeliti, uspio sam ga s dva udarca baciti preko sebe, dignuo sam se i izašao. Eto, dva puta spasili su me kolutovi koje još uvijek mrzim izvoditi što je zapravo nebitno u odnosu na činjenicu da taj napad ne bih preživio bez Jiu jitsu tehnika. Nakon sveg tog prevrtanja ja sam se pravio mrtav i čekao da dođe i da me ubije. Kad je došao, iskoristio sam svoju taktiku i spasio život…“

 

 

USPOMENE NA FRANJU TUĐMANA

 

Grbavac kao šef osiguranja Franje Tuđmana, bio je predsjednikova sjenka pet godina.

Iako o Tuđmanu vlada percepcija kako je bio bezosjećajna osoba, takvo što opovrgavaju ljudi koji su se brinuli o njegovoj sigurnosti.

Tuđman se brinuo o njima, prekidao je sastanke ne bi li ih pitao jesu li gladni i žedni, a bio je i emotivan.

 

Vukadin, koji je brinuo o sigurnosti Gojka Šuška, svjedoči kako je prilikom leta sa Jacquesom Kleinom iznad Vukovara, Tuđman zaplakao iznad Ovčare, ali nije dizao glavu sve dok nije uspio kontrolirati emocije.

S druge strane, naknadno je konstruirana priča o „nevoljenom državniku“, a činjenice govore suprotno. Iako je time kršio svako pravilo sigurnosne službe, Tuđman je uvijek bio u direktnom kontaktu s narodom koji ga je obožavao.

Tijekom posjeta Splitu, ljudi iz osiguranja ostali su gotovo bez odjeće obuzdavajući masu koja je željela dotaknuti predsjednika.

Svakako najzanimljivija priča vezana uz „kršenje pravila sigurnosti“, zbila se tijekom kratkog posjeta Billa Clintona. Grbavac je dodijeljen Clintonovom osiguranju kao koordinator, a sigurnosna kontrola provedena je krajnje rigorozno te su čak odabrani ljudi iz američke ambasade bili niskom ogradom odijeljeni od Clintona kada je prolazio. No, čim je avion sletio, Tuđman je prekršio protokol i pošao pozdraviti razdragano mnoštvo. Vidjevši, i Clinton je učinio isto, što je šokiralo njegovo osiguranje s obzirom da je takav postupak nezamisliv u svakodnevnici američkog predsjednika.

Na kraju, Tuđman je bio hrabar čovjek i autoritativan državnik, što je rijetka osobina, iako mnogi njegovi nasljednici smatraju da posjeduju upravo te kvalitete.

 

Kada su vođeni pregovori o mirnoj reintegraciji, Tuđman je osobno pošao u Beli Manastir što je po svjedočenju Vukadina zabezeknulo vođe hrvatskih Srba koji su redom pognuli glave, osjećajući njegov autoritet. U međuvremenu se vani okupilo mnoštvo nezadovoljnih Srba koji su Tuđmanu svašta dobacivali prilikom izlaska, a ovaj se krenuo verbalno raspravljati, te nije htio odustati, unatoč molbama osiguranja, sve dok Mile Ćuk nije fizički dao do znanja da je preopasno ostajati na tom mjestu.

 

Autoritativni Tuđman stav je držao ne samo prema nižim razinama nego i prema mnogo moćnijim političarima. Kada je Jacques Klein saznao da Tuđman kani „Vlakom mira“ posjetiti Vukovar, vršio je danonoćni pritisak da odustane od te ideje jer će vlak vjerojatno biti napadnut. Nakon brojnih natezanja, Tuđman je jednostavno poručio Kleinu da on ne kani dogovarati ni pregovarati o eventualnom putovanju, već je došao obavijestiti ga da vlakom putuje u Vukovar.

 

- KRAJ -

 

  1      2      3      4      5  

 

foto: DPCM/daniponosa.hrt.hr

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Tomislav Šulj

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

U vihoru rata

hrenfrdeit
A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Podržavate li prelazak s Kune na Euro?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Brojač posjetitelja

2.png0.png8.png1.png5.png8.png2.png
Danas13807
Jučer16160

Trenutno

59
Online

Utorak, 21 Studeni 2017 22:17
Udruga 'Crne Mambe' - 2016. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja