Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Bernardin Jelinić: Pristupio nam je i određeni broj stranih dragovoljaca, djelovali su u izvođenju diverzija na neprijateljskom teritoriju - uistinu im nije bilo dosadno
STRANI DRAGOVOLJCI U DOMOVINSKOM RATU: NICOLAS (2/3)

Strani dragovoljci u Domovinskom ratu - Nicolas

 

Piše: Tomislav Šulj

 

 

„Tijekom veljače 1992., pristupio sam Internacionalnom vodu, postrojbi koja je tada preustrojena djelovala u sastavu 160. brigade. Bila je to dobro ustrojena postrojba koja je narasla na razinu satnije. Ja sam pripadao inženjerijskoj desetini te satnije. Imali smo točno određene zadaće i zaduženja i prolazili smo intenzivnu obuku. U prvom razdoblju nisam baš vidio koji je smisao forsiranja fizičke obuke jer vježbali smo stalno, u punoj ratnoj opremi, bez obzira na hladnoću i snijeg. Također smo s dominantnih položaja i objekata neprestano snimali kretanje neprijatelja po Baranji, pa se naša svakodnevnica tjednima svodila samo na obuku i promatranje. Na kraju se to pokazalo itekako smisleno. Nakon dugotrajnog promatranja i dubinskih izviđanja naših izviđača koji su se kretali kroz minska polja znali smo za sve navike neprijatelja. Znali smo kada se kreću vozilima, kada vrše smjene, koje položaje drže i kojim snagama. Eduardo je napokon organizirao akciju u kojoj smo ih napali na njihovom teritoriju točno u razdoblju nakon smjena kad su se svi okupljali u jedan objekt, vjerojatno njihov stožer, kako bi doručkovali. Približili smo im se na nekih 200 metara i ispalili u manje od minute 60 projektila. Udar protuoklopnim sredstvima bio je silovit, pretpostavljam da su morali brojati jako velike žrtve, a s druge strane mi smo se izvukli bez gubitaka, tek uz nekoliko lakših ranjavanja. Zbog te akcije, kao i nekih drugih aktivnosti, mora se priznati da je Eduardo ustrojio jako kvalitetnu postrojbu. On nije bio školovani vojnik no bio je dobar zapovjednik jer posjedovao je rijetku kvalitetu da to prizna, i stoga se okružio profesionalcima koji su imali vojnog iskustva i njima je prepustio organizaciju vojnih djelovanja. Ipak, ja osobno u toj postrojbi nisam se osjećao potpuno ugodno. Previše je tu bilo stranaca, osjećala se napetost, bilo je u satniji i ljudi upitnih karaktera, a stvarali su se i klanovi unutar postrojbe stoga sam se razdužio. Uostalom, zbog stupanja na snagu Sarajevskog primirja situacija na bojišnici donekle se smirila, a u to vrijeme rat je eskalirao na području Bosne i Hercegovine. François Roullet pridružio se snagama koje su branile Bosansku Posavinu, a uskoro sam mu se i ja pridružio“.

 

Nicolas L. 

 

Nicolas je pristupio 108. brigadi HVO, odnosno 2. bojni te brigade koju su popunjavali i strani dragovoljci, ali i stari znanci iz vinkovačkog HOS-a. Ta brigada djelovala je na području općine Brčko koja je postalo meta velikosrpske agresije početkom svibnja 1992. godine.

Još prije okupacije Brčkog hrvatsko pučanstvo masovno je napuštalo domove i prelazilo u Hrvatsku, stoga je obranu činio jako mali broj odlučnih branitelja koji sredinom svibnja 1992. na slobodnom teritoriju formiraju 108. HVO brigadu. U sastav brigade osim Hrvata ulaze i Bošnjaci iz brčanske općine, ali i iz sela koja do tada nisu pripadala brčanskoj općini. Tako su se u postrojbu 108. HVO brigade uključili Hrvati iz Špionice, Srebrenika, Cerika, Hrgova i drugih naselja.

Redove 2. bojne 108. brigade HVO popunio je i nemali broj stranih dragovoljaca: Britanci: Franck Cannon, Dave Duxbury, Lars Newbould, Dave Stone, Jo Forsyth, John Rowley, Tom Woods, Steve Haydock (Britanci), Gaston Besson, François Roullet i Nicolas L., (Francuzi), Kanađanin Ronald Pereversoff, Čeh Radek Kaspar, Nijemac Andreas Strauss, itd.

 

Tom borbenom skupinom zapovijedao je Bernardin Jelinić koji je u vinkovačkom HOS-u također bio nadređen strancima. Nicolas se prisjeća mladog zapovjednika i okolnosti pristupanja u 108. brigadu:

„Kako je rat mene u godinu dana potpuno fizički promijenio Jelinić me je ovaj puta uzeo u postrojbu. Šalu na stranu, u Posavini je stvarno nedostajalo i ljudstva i opreme pa je svaki dragovoljac bio i više nego dobrodošao. Jelinić je bio izvanredan zapovjednik o čemu dovoljno svjedoči podatak da je dobio čin bojnika kad je imao 21 godinu. Nažalost je otišao u mirovinu s tim činom, a što je prilično nepravedno jer on je jedan od najhrabrijih i najpametnijih časnika koji su mi ikad zapovijedali. Stvarno je bio poseban. Poslije sam i ja sam koristio neke stvari koje sam od njega naučio: operativno planiranje, uporabu logistike, elemente borbenog djelovanja i tako dalje. Ja mislim da on nije ni služio JNA, a bio je operativni genijalac, pritom u dobi od svega 21. godinu odgovoran za cijelu liniju obrane.“

 

Nicolas L.

 

Bernardin Jelinić prisjeća se:

„Područje koje smo branili bila je zona odgovornosti 2. bojne 108. brigade HVO, a postrojbe kojima sam ja bio nadređen formacijski su djelovali u sklopu te postrojbe. Naše borbene skupine odlazile su djelovati u gradske borbe na području Brčkog još od sredine 1992. Kako se ratna situacija pred kraj ljeta pogoršala, pristupio nam je i određeni broj stranih dragovoljaca, no oni su više djelovali u izviđanju i izvođenju diverzija na neprijateljskom teritoriju. Bili su interventna postrojba i uistinu im nije bilo dosadno, odrađivali su svaki dan neke borbene zadaće. Volio sam ih tijekom napadajnih borbi koristiti po bokovima jer sam kao zapovjednik morao računati na odvažne ljude koji neće podleći intenzitetu borbi i dopustiti da nam protivnik dođe iza leđa. Također, istaknuli su se kada smo uspješno probili „koridor“, i u kasnijim protunapadima moćnih srpskih snaga, što se ipak nije moglo zadržati, iako smo područja oko Majevice uspjeli zadržati do proljeća 1993. Nicolasa sam po dobrom upamtio još dok smo držali liniju obrane u Maloj Bosni u Vinkovcima, a kasnije se priključio vodu stranaca koji se borio na području Brčkog. Bio je ranjen u selu Cerik, tamo su se vodile strahovite borbe jer to selo bilo nam je važno za prometnu komunikaciju s Tuzlom. Cerik smo nekoliko puta morali osvajati jer ljudi koji su bili mobilizirani nisu mogli držati to mjesto od stalnih srpskih napada. Za Nicolasa imam samo lijepe riječi jer on je bio vojnik u kojeg si se uvijek mogao pouzdati da neće zakazati ili izvršiti bilo koju zadaću. Stranaca koji su se došli boriti bilo je svakakvih karaktera, neki su bili i problematični. On je bio među tišima, što opet dovoljno govori o njemu kao vojniku, jer takvi poput Nicolasa na terenu su uvijek među najodgovornijima. Jednostavno, vojnik za poželjeti“.

 

 

Nicolasov ratni put opisan je na dvije stranice koje je u svrhu sređivanja dokumentacije u ime zapovjednika brigade napisao bojnik 108. brigade HVO Ivica Gudeljević. Zabilježeno je kako je sudjelovao u planiranju i izvođenju uspostavljanja crte obrane, u diverzantskim akcijama i zaprečavanju minsko-eksplozivnih sredstava, gdje god je bilo potrebno.

„Posebno se istaknuo u čestim izvidničko-diverzantskim akcijama koje je izvodila postrojba kojoj je pripadao, zatim u svim napadnim akcijama na ovim prostorima: Cerik, Bukvik, presijecanje koridora u Goricama i M. Polju, a također i u protunapadu neprijatelja…Prilikom zauzimanja neprijateljskog bunkera u Ceriku, u samoj blizini neprijateljskih položaja biva ranjen 29. kolovoza 1992. Poslije kraćeg oporavka vraća se u postrojbu da bi 6. listopada 1992. bio ponovno ranjen, prilikom proboja neprijateljske crte obrane u Porebricama. Istaknuo se cijelo vrijeme svog boravka, a pogotovo zbog požrtvovnosti koju je pokazao tijekom jakih djelovanja neprijatelja u najtežim vremenskim uvjetima, kada je zbog čestih prehlada i promrzlosti, usprkos povišenoj temperaturi izvršavao postavljene zapovijedi. Njegov angažman u 108. brigadi HVO zaslužuje najvišu ocjenu“, stoji između ostalog u ratnom putu.

 

Nicolas L.

 

Zbog ratnih strahota Nicolas nerado priča o detaljima borbi u Bosanskoj Posavini:

„Bila je to brutalnija i opasnija bojišnica od istočno-slavonske. Doduše, meni kao vojniku opasnost više odgovara jer osjećam manje straha u akcijama nego kad sam na straži. Kada držiš položaje na liniji jednostavno imaš previše vremena za razmišljanje. Izmišljaš neprijatelja i kad ga nema, kad ga ni ne vidiš. U 108. brigadi HVO bilo je dosta stranaca. François Roullet imao je svoju diverzantsku postrojbu koju su činili domaći ljudi. On je poginuo početkom 1993., a do pogibije je već bio ranjavan pet ili više puta. Drugi Francuz, Gaston Besson vodio je drugu diverzantsku postrojbu u kojoj sam ja djelovao, a u njoj su se borili strani dragovoljci. Zapovijedao nam je Bernardin Jelinić koji je bio izvrstan zapovjednik. Kada nismo sudjelovali u organiziranim akcijama na razini brigade, davao nam je samostalnost u organizaciji vlastitih akcija. U Bosanskoj Posavini svakako je trebalo znati biti samostalan i snalažljiv. Logistika je u prvim mjesecima bila vrlo skromna. Recimo, bilo je takvih situacija da nismo imali ni auto za poći u akciju izviđanja. Jednom smo krenuli u opasnu diverziju, a vozili smo se 30 kilometara u prikolici od traktora do linije od kuda smo se infiltrirali u neprijateljski teritorij. Borbe su bile teške, vidio sam puno zločina nad civilima. Zato nemam što pohvalno reći o srpskim upadima na teritorij pod našom kontrolom, jer ljudi koji u ratu ubijaju civile za mene nisu vojnici, a još su manje sposobni diverzanti. Volio bih svakako da se istakne kako smo dva puta Srbima probili „koridor“ i žilavo smo držali to područje. Nažalost, potrebna pomoć nije nam stizala, a s druge strane Vojska Republike Srpske upotrijebila je svu svoju moć: zrakoplove, topništvo i oklop za stjecanje kontrole nad „koridorom“. Mi to jednostavno nismo mogli zadržati. Primjerice, ja se sjećam da smo od oklopa jedino imali jedan jedini stari model tenka T-34, a i njega smo zarobili Srbima. Realno, hrvatske snage tada nisu bile ni spremne za te borbe jer naš nadzor nad „koridorom“ obnovio bi sukob u Hrvatskoj. Srbima je „koridor“ bio pitanje života i smrti. U tom razdoblju naše postrojbe tome nisu ni na koji način mogle parirati.“

 

- nastavlja se -

 

 

  1      2      3  

 

foto: 1. DPCM/Tomislav Šulj

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Tomislav Šulj

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 178 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Strah od ilegalnih migranata je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja