Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Sa uzvisine tog brda četnici vrše teror, Križ neprijatelju omogućuje sustav motrenja, prisluškivanja, navođenja i konkretne vatre po samom gradu Zadru
AKCIJA KODNOG NAZIVA "OPERACIJA JAGUAR" (1/2)

Operacija Jaguar

 

Piše: Tomislav Šulj

 

Operaciji „Maslenica“ kojom je oslobođen velik dio okupiranog zadarskog zaleđa prethodio je niz borbenih aktivnosti tijekom cijele 1992. godine, od kojih je najveći uspjeh ostvaren u akciji kodnog naziva „operacija Jaguar“.

 

Hrvatske su snage, redom domicilne postrojbe, u pomno planiranoj akciji nakon šest dana slomili obranu agresorske vojske i 22. svibnja 1992. zauzele brdo Križ, dominantnu uzvisinu u zaleđu Bibinja i Sukošana. S tog položaja, čija je najvažnija namjena bila radarsko motrenje, pripadnici JNA su tijekom razdoblja najžešće agresije 1991. navodili topništvo da smrtonosno udara po Zadru i okolici.

...

Brdo Križ bilo je jako dobro utvrđeno i opasano gustim minskim poljima, ali zbog izoliranosti, a posebno zbog činjenice da su se ljudstvo i logistika morali smjenjivati prometujući preko ničije zemlje, obrana jakog uporišta imala je i slabih točaka.

Slabosti obrane sve više su dolazile do izražaja nakon potpisivanja „Sarajevskog primirja“, koje je stupilo na snagu 3. siječnja 1992. godine. Borbena djelovanja, iako nižeg intenziteta nastavila su se, a pod udarom stalnih diverzija hrvatskih snaga našla se prometna komunikacija između brda Križ i Zrakoplovne baze Zemunik koja je bila središnja vojna baza agresorske vojske na tom području.

Stoga je upravo presijecanjem prometne komunikacije 17. svibnja 1992. započela pomno planirana akcija kodnog naziva „operacija Jaguar“.

 

U izvrsno osmišljenoj zasjedi uništena je kolona od pet vozila, kojoj je na čelu bio tenk T-34, a oklopno vozilo na začelju. Ljudstvo koje je trebalo preuzeti smjenu razbježalo se, a uporište Križ blokirano je. Nakon uspješne petodnevne blokade predalo se 48 neprijateljskih vojnika, a moćno uporište prešlo je u ruke hrvatskih snaga.

 

Vrlo dobro pripremljenu akciju organizirao je bojnik Ivan Vitanović, zapovjednik 2. bojne 159. brigade, koji je ujedno vodio mukotrpne pregovore o predaji ljudstva na brdu Križ. Neizvjesnu situaciju osobno je prekinuo ušavši u neprijateljski prostor u pratnji dvojice vojnika, potom pozvavši neprijateljske snage na predaju, jamčeći im osobnu sigurnost. Uistinu, svih 48 vojnika JNA na Križu predalo se u ruke hrvatskih snaga i bio je to velik uspjeh zajedničkog djelovanja pripadnika 159. brigade, ponajprije 2. bojne, te specijalne policije i združenog topništva 112., 134. i 159. brigade Hrvatske vojske.

 

Ivan Vitanović

 

Uporište na Križu imalo je veliku ulogu tijekom izvođenja agresije na Zadar

Nakon osvajanja velikog dijela područja u zadarskom zaleđu, postrojbe JNA krenule su u napad na grad Zadar, koji je od početka listopada 1991. praktično bio u okruženju sa svih strana.

Zračna baza na Zemuniku postala je polazištem za udare topništvom, za pokretanje pješačko-tenkovskih napada, ali i udara zrakoplovima počevši od 4. i 5. listopada 1991. godine.

Na širem području zadarskog zaleđa nositelj borbenih djelovanja bila je 180. motorizirana brigada (180. mtbr), garnizona Benkovac, iz sastava 9. korpusa JNA (središte u Kninu). Pukovnik Tripko Čečović uoči otvorenog rata imenovan je zapovjednikom brigade, koja je borbeno dodatno ojačana postrojbama Teritorijalne obrane, i raznim paravojnim grupama.

Na Zrakoplovnoj bazi Zemunik nalazila se Vojna vazduhoplovna akademija, odnosno zračne snage 105. lbap (lovačko avijacijskog bombarderskog puka), te manji dio pripadnika 63. padobranskog puka, „niških specijalaca“, vjerojatno snage ojačanog voda. Dobro popunjene ljudstvom, naoružane oklopom i sredstvima protuzračne obrane te snage kontrolirale su sigurnost zrakoplovne baze i smjerova kretanja ka Zadru.

U takvim okolnostima brdo Križ imalo je veliki strateški značaj zbog mogućnosti potpune vizualne kontrole nad gradom Zadrom i velikim dijelom zadarskog zaleđa, kao i nad prometovanjem Jadranskom magistralom.

 

No, brdo Križ imalo je i medijski važnu ulogu jer u razdoblju najžešćih udara na grad i prigradska naselja državljani bivše Jugoslavije mogli su s tog uporišta, putem malih ekrana, gotovo uživo pratiti tijek napadajnih akcija JNA.

Naime, Križ je bio omiljen položaj s kojeg su izvještavale srpske TV postaje. Uz snimke panoramskih kadrova Zadra i zadarskog predgrađa u plamenu, izvješća su bila ispunjena izjavama viših ili nižih časnika JNA koji su okupaciju grada najavljivali kao pitanje sata, a ne dana. Nažalost, u pozadini ovih ratnih kadrova i bizarnih izjava časnika JNA o slamanju fašizma i „ustaških“ hordi, snimani su ujedno pokreti oklopnih vozila i topnički udari na sam grad.

 

Brdo Križ

 

 

Kao i Zrakoplovna baza Zemunik, tako je i brdo Križ, kojega su  također držale snage 180. mtbr u tom razdoblju bilo jako pješačko uporište. Ratni dnevnik 180. mtbr za dan 17. prosinca navodi: „Stigla je grupa od 16 rezervista iz Požarevca u sastav bataljona i raspoređeni su na Musapstan u sastav 1/2 mtč.“, te potom isti dan bilježi: „Stigla grupa od 60 rezervista kao zamena za ljudstvo na Križu“. Za te, kao ni za brojne druge skupine rezervista koje pristižu na Zrakoplovnu bazu Zemunik, odnosno na brdo Križ, ne navodi se iz kojih dijelova Jugoslavije pristižu služiti kao rezervisti (dobrovoljci).

Nakon potpisivanja primirja postupno dolazi do smanjenja broja ljudstva koje drži navedene položaje, no Križ i dalje ostaje vrlo jaka uporišna točka JNA i pobunjenika, a što je i logično zbog velikog strateškog značaja tog položaja. Kako su granatiranja civilnih ciljeva u Zadru bilježena i krajem travnja te početkom i sredinom svibnja 1992. godine, pri čemu je poginulo osam osoba, hrvatske snage odlučile su osloboditi brdo Križ, dominantnu uzvisinu u zaleđu Bibinja i Sukošana. Naime, s tog položaja, čija je najvažnija namjena bila radarsko motrenje, Srbi su povremeno topništvom udarali po Zadru i okolici, ali su također gađali vozila koja su prometovala magistralnom cestom.

Brdo Križ oslobođeno je u dugotrajnoj i pomno planiranoj akciji, no stezanje obruča oko ovog važnog uporišta započelo je već početkom godine, nakon potpisivanja „Sarajevskog primirja“. Ratni dnevnik 180. mtbr krajem 1991. i početkom 1992. godine bilježi svakodnevne diverzije ka prostoru zračne luke na Zemuniku. I područje oko brda Križ postaje metom sve češčih napada, a napose su napadima bila izložena vozila kojima se vršila dostava logistike i smjena ljudstva.

Već 20. prosinca 1991. zabilježen je veliki prepad u kojem su hrvatski diverzanti snagama koje su vršile smjenu nanijele teške gubitke u ljudstvu i tehnici (protuoklopnim djelovanjem neprijatelju su uništena dva kamiona, dvije cisterne i jedno borbeno-oklopno vozilo). U dnevniku 180. mtbr opisana je zasjeda:

“Kolona vozila za prevoz hrane i vode za Križ krenula je s Babinog duba u sledećem redosledu: BOV, TAM 150 T-11 (hrana), dve cisterne za vodu i TAM-110 T-7 (sa padobrancima). U rejonu raskrsnice puta Dračevac – Križ – Babin dub BOV je desnim prednjim točkom naišao na minu. Kolona se zaustavila. Otvorena je minobacačka i streljačka vatra. Da im ne bi naneli veće gubitke kolona je nastavila ka Križu. Odmmah je vozilo sa hranom produžilo i stiglo na Križ. Prva cisterna je krenula i naišla na minu koja je postavljena na delu krivine puta i zakačila zadnjim levim točkom na minu. Tom prilikom poginuo je vozač druge cisterne, a jedan vojnik iz BOV-a dobio je prelom desne natkolenice (zatvoreni prelom)...Otvorena minobacačka vatra iz MB 82 mm po Križu iz rejona Bibinja i Zadra. Uništen jedan MB 82 mm, a jedan oštećen. Uzvraćeno dejstvom BVG po istom rejonu”.

 

 Operacija JaguarOperacija Jaguar

 

Potom su 04. siječnja 1992. pripadnici 112. brigade izvršili novu napadajnu akciju te su na području Bibinjskog polja, na putu prema brdu Križ, uništili jedno terensko vozilo „kampanjolu“, a uskoro su i na drugoj prometnici, na području Iglića briga, pripadnici 159. brigade uništili jedan kamion. Dnevnik 180. mtbr za 07. siječanj 1992. navodi:

„Prilikom odvoženja ručka za jedinicu koja se nalazi na objektu Križ jedno motorno vozilo je naišlo na postavljenu protu-tennkovsku minu. Tom prilikom su povređeni kapetan Aleksić Dobrivoje i poručnik Zečević Saša. Radi se o težim povredama“.

 

Te diverzije primorale su pripadnike JNA da prilaze prometnici Babindub – Iglića brig – Križ osiguraju s više od 100 mina, a samo uporište na Križu osigurali su s više od 200 protupješačkih mina, postavljenih u tri reda. Također, 11. siječnja 1992. doveden je tenk T-34 namijenjen isključivo za razminiranje minskih polja: „U jedinicu je stigao T-34 razminirač mina koji je pripremljen za razminiranje i upućen na pravac Babin Dub – Križ“.

 

No, kako je vrijeme proticalo, obruč oko Križa sve se više stezao, a pobunjeni Srbi i pripadnici JNA brojali su sve veće žrtve.

Nakon iznenadnih napada hrvatskih diverzanata ili pak stradavanja prilikom nailaska vozila na netom mininiranu prometnicu bile su pokrenute mjere pretrage terena, no u ratnom dnevniku 180. mtbr ne bilježi se da su one bile uspješne, odnosno da je itko od pripadnika diverzantskih postrojbi bio uhvaćen. Možemo pretpostaviti kako unatoč boljoj opremljenosti i zaštiti oklopnih vozila ni borbene grupe namijenjene za protudiverzantsko djelovanje, a na te intervencije najčešće su polazili pripadnici 63. padobranske pukovnije, nisu bili previše motivirani riskirati svoje živote istražujući prostore koji nisu bili pod ničijom kontrolom. Stoga ne čudi da je ljudstvo, kako na Zrakoplovnoj bazi Zemunik, tako i na Križu bilo sve manje motivirano ratovati.

Unatoč tome što su bili u opasnosti od obostrano postavljenih mina i od djelovanja diverzanata, još od kraja 1991. bilježe se bježanja vojske s uporišta Križ. Tako ratni dnevnik 180. mtbr za 23. prosinac 1991. navodi: „Sa objekta Križ iz sastava 1/3. mtč dezertirala su četiri vojnika u pravcu Dračevca. To su sledeći vojnici: Reza Miro, Mujić Salko, Škrijelj Rizvan, Đogić Almir“.

Već 23. siječnja 1992. bilježe se kolektivne pobune nezadovoljnog ljudstva i prijetnje napuštanja položaja na Križu „Potpukovnik Milanović Tihomir razgovarao je sa vojnicima sa Križa. Svi vojnici koji su došli u bataljon iz Knina traže da svi zajedno budu zamenjeni ili sutra svi zajedno napuštaju jedinicu i idu za Knin. Jedinica pod rukovodstvom kapetana Bjelanovića kolektivno je odbila da uzme hranu, ali je hrana na intervenciju ppuk. Milanovića istovarena iz vozila. Ppuk. Milanović se lično uverio u teškoće pri kretanju ka Križu i transportu hrane“.

 

Operacija Jaguar 

 

No, kako je srpska snaga imala problema u održavanju motivacije nakon neostvarenih ciljeva agresije, tako je i hrvatska strana imala svojih problema, posebno zbog velikog preustroja i procesa demobilizacije vojnih snaga. Velike promjene zbile su se i u redovima domicilne 112. brigade HV, a dio tih značajnih ustrojbenih promjena u knjizi „Operacija Maslenica-sjećanja sudionika“ objasnio je prvi zapovjednik 112. brigade, pukovnik Marko Čulina:

„Tijekom 1991. i 1992. godine, 112. brigada bila je jedna od najbrojnijih brigada Hrvatske vojske sa zonom odgovornosti od Karlobaga do Stankovaca, odnosno od Paga do Pirovca, uključujući i zadarsko-biogradski akvatorij. Cijelu 1991. godinu Brigada je izvodila obrambenu zadaću u zaleđu Zadra i Biograda s težištem na obrani grada Zadra i prometnice Paški most – Ražanac – Zadar, što je s uspjehom i obavila. Do kraja 1991. godine Brigada je brojila oko 6500 pripadnika raspoređenih u 10 pješačkih bojni i prateće postrojbe. Nakon reorganizacije u Sektoru Zadar, od već formiranih i opremljenih postrojbi u zoni odgovornosti 112. brigade, formiraju se 134. brigada, 159. brigada i 164. brigada Hrvatske vojske, u čiji sastav ulaze dotadašnje pješačke bojne 112. brigade. U srpnju 1992. godine dolazi do masovne demobilizacije tako da se ukidaju 134. brigada, 159. brigada i 164. brigada, a 112. brigada postaje Taktička grupa (TG) s jednom pješačkom bojnom i pratećim postrojbama do 1100 pripadnika, ali s istom zonom odgovornosti kao i 1991. godine. Sredinom srpnja 1992. godine u Zadru se formira 7. domobranska pukovnija u čiji sastav ulaze pripadnici 112. brigade koji su bili iz UNPA zona ili „ružičastih zona“. U rujnu i listopadu 1992. godine, temeljem zapovijedi načelnika Glavnog stožera, crtu bojišnice od 112. brigade preuzima 7. domobranska pukovnija. Istovremeno, Taktička grupa 112. povlači se u vojarnu i započinje intenzivnija obuka po specijalnostima“.

 

U ovim organizacijskim promjenama koje su nastupile od veljače 1992. novoustrojenoj 159. brigadi, koja je kasnije bila nositelj oslobađanja brda Križ, dano je u zadaću da u suradnji sa 112. i 134. brigadom spriječava eventualne pokušaje prodora agresorske vojske na smjerovima: Škabrnja – Galovac – Debeljak i Gornji i Donji Zemunik – Galovac – Zrakoplovna baza Zemunik – Sukošan, te Crno – Zadar.

U rasporedu agresorske vojske poslije potpisivanja primirja nije došlo do značajnih promjena, osim što je vremenom brojno stanje u postrojbama umanjeno u odnosu na razdoblje otvorenih napada na Zadar. JNA je postupno provodila proces izvlačenja ljudstva i dijela opreme s okupiranog teritorija, no ipak su ostavljene dostatne količine opreme i oružja, napose oklopa i topništva, da snage pobunjenih Srba i dalje zadrže ulogu moćnije zaraćene strane u ratnom sukobu. No, promjene nastale stupanjem primirja na snagu ipak su više išle na ruku hrvatskoj strani koja je vršila konstantan pritisak, ponajprije izvođenjem čestih diverzija i primicanjem Zrakoplovnoj bazi na Zemuniku. Diverzantska djelovanja nastavljaju se izvoditi tijekom cijelog siječnja i veljače, a potom je uslijedilo razdoblje povremenih diverzantskih aktivnosti, vjerojatno zbog nepoznanica u vezi dolaska Mirovnih snaga UN-a, što se iznova pretvorilo u stalan diverzantski pritisak od travnja 1992. i priprema za osvajanje brda Križ.

 

Nakon dugotrajnih priprema provedena je i akcija oslobađanja brda Križ kodnog naziva „operacija Jaguar“ koja je započela 17., a uspješno okončana 22. svibnja 1992. godine.

Nakon šest dana blokade zauzeto je neprijateljsko uporište Križ pri čemu se predalo 48 vojnika. Vrlo dobro pripremljenom akcijom zapovijedao je bojnik Ivan Vitanović koji je ujedno vodio i pregovore. Dva desetljeća kasnije, Ivan Vitanović objavio je knjigu „Operacija Jaguar“ u kojoj je vrlo detaljno opisivao tijek akcije, ali je na isti način opisao i brojna druga zbivanja na području zadarske bojišnice u kojima je sudjelovao kao časnik Hrvatske vojske. Od velike važnosti za uspješnu provedbu akcije osvajanja brda Križ pokazalo se stezanje obruča oko Zrakoplovne baze na Zemuniku, a što je također vrlo detaljno opisano u knjizi. Postupno primicanje i ovladavanje prostora oko južne piste trajalo je barem od druge polovice ožujka 1992. godine. Zapovjednik 2. bojne 159. brigade HV, Ivan Vitanović, zapovijedio je: „Sa Protuoklopnom grupom, 2. bojne i dijelom snaga II. i III. satnije zaposjesti položaj na južnom kraju civilne piste“. Također, u knjizi „Operacija Jaguar“ Ivan Vitanović detaljno je opisao način kojim su se hrvatske snage primicale civilnoj pisti:

„Stalnim pritiskom na neprijatelja vršimo postupno pomjeranje crte obrane i dodira prema naprijed. Uslijed stalnog pritiska s naše strane, snage neprijatelja su dovedene u situaciju da su se morale postupno povlačiti prema vojnoj aerobazi, tako da je HV do kraja mjeseca kolovoza 1992. uspostavila potpunu kontrolu nad civilnom zračnom lukom Zadar“.

 

Sve nabrojano imalo je veliku ulogu i za uspješnu provedbu odsijecanja snaga na brdu Križ.

 

Operacija Jaguar

 

Snage UNPROFOR-a u tom razdoblju već su počele preuzimati liniju razgraničenja, stoga su nadređeni u zapovjedništvu obrane Zadra odlučili pokrenuti akciju osvajanja brda Križ. U suprotnom, to strateški važno mjesto ostalo bi jak adut, a napose prijetnja sigurnosti prometovanju Jadranskom magistralom. U sklopu provođenja tzv. „aktivne obrane“ dijelovi 2. bojne 159. brigade, kojom je zapovijedao Vitanović, izvršili su pomjeranja na terenu. Vrlo značajno bilo je izmještanje 2. satnije 2. bojne s područja Sukošana na brdo Sveti Martin, gdje su se uz pomoć brigadne inženjerije kvalitetno ukopali. Za dan 7. travnja 1992. Ivan Vitanović zapisao je:

„Zapovjednik 2. satnije Željko Perić dobio je zadaću da poslije brifinga preuzme hrvatsku zastavu i da ona mora u 10:00 zavijoriti na vrhu brda Sv. Martin…Dolaskom u Sukošan, preuzimajući dužnost zapovjednika 2. bojne, položaju Sv. Martinu posvetio sam posebnu pažnju, te odlučio odmah u startu izvršiti velike promjene. Sv. Martin od tada dobiva novo značenje, težinu u našim svakodnevnim zadaćama i planovima obrane tog našeg prostora na razini bojne i šire na taktičkom pravcu djelovanja naše 159. brigade“.

 

Istoga dana zapovjednik brigade Frane Šarić bojniku Ivanu Vitanoviću dao je do znanja da će uslijediti borba za brdo Križ, te da će 2. bojna brigade biti nositelj  napadajne akcije. Nakon toga, još istog popodneva Vitanović je samoinicijativno obavio izviđanje Križa koristeći za to ponajviše jedan visoki bor kojeg Srbi iz neznanog razloga nisu posjekli. U izviđanju je ustanovio:

„Brdo Križ jugoslavenska okupacijska vojska i srpske paravojne snage su početkom rata 1991. pretvorili u jako osigurano strateško uporište. Uporište koje dominira cijelom zadarskom regijom. Sa uzvisine tog brda četnici vrše teror. Križ neprijatelju omogućuje sustav motrenja, prisluškivanja, navođenja i konkretne vatre po samom gradu Zadru. Sa Križa imaju izravan pogled na zadarski kanal, otoke, otočna mjesta. Nadomak Križa prolazila je Jadranska magistrala, jedina cesta koja je 1991./1992. povezivala sjever i jug Hrvatske… 150-200 metara vidnog prostora oko uporišta Križ neprijatelj je očistio temeljito. Posebno pravac Dračevac zadarski, a to sam se osobno uvjerio u 10.-12. mjesecu 1991. godine. Posjekli su, zapalili sav korov, žbunje i raslinje. Sve što im je smetalo dobrom pogledu , kontroli praćenja i motrenja s Križa, uklonili su. Zaštitili su sve prilaze uporištu kako okolo, tako i unutar same žice minskim poljima i minama iznenađenja. Ne znam zašto nisu uklonili i ovaj bor koji je bio do same žice, a na strani prema mjestu Bibinje. Početkom rata snage neprijatelja na Križu bile su jačine do 150 ljudi, a sada po mojoj procjeni i saznanjima imaju oko 80 ljudi…Naoružanje Križa, pored pješadijskog lakog i teškog naoružanja bili su ojačani vodom topova, vodom minobacača 82 mm, 3 PZT (20/3, 20/1, 12/7 mm). Do Sarajevskog primirja redovito je s Križa djelovao tenk po gradu i okolnim mjestima“.

 

Vitanović je u izviđanju kao najveći problem u eventualnom napadu na Križ locirao visoko uzdignutu promatračnicu koju su čuvala dva vojnika:

„Promatračnica je dobro zaštićena armirano-betonskim pločama. Zapazio sam također da osim svojeg osobnog naoružanja, automatskih pušaka, vojnici na promatračnici imaju na raspolaganju tešku strojnicu 12,7 mm postavljenu na postolju. Tu je bio smješten jednocjevni top okrenut u pravcu Sukošana. Na promatračnici imaju jednu radio stanicu i žičanu telefonsku vezu“.

 

Zanimljivo, Vitanović je u tom izviđanju svjedočio i topničkom napadu na Zadar, odnosno uživo je gledao kako vojnici s osmatračnice na Križu vrše korekturu vatre po civilnim ciljevima. Nakon tog izviđanja, izviđači 2. bojne 159. brigade i sam Vitanović u narednom su razdoblju izvršili i druga brojna izviđanja u kojima su uočili opasnosti, napose gusto minirane prilaze, ali i slabosti protivnika.

Posebna se pažnja poklonila promatranju kretanja neprijateljskog osiguranja prilikom prometovanja od Babinduba do Križa, odnosno razrađivala se mogućnost zasjede cestom koja prolazi kroz bibinjsko polje. Pripreme za napad trajale su tjednima, a u međuvremenu je izvrešno nekoliko probnih udara minobacačima i protuoklopnim sredstvima.

Konačnu odluku o načinu, početku i realizaciji napada donio je Ivan Vitanović. Ako je suditi po službenim raščlambama koje su naknadno urađene na razini Glavnog stožera Hrvatske vojske, onda bi mogli zaključiti kako su pripreme protekle besprijekorno, a cijela akcija provedena je na mnogo široj razini, uz djelovanje topništva drugih zadarskih postrojbi. No, sudeći po knjizi Ivana Vitanovića, pripremno razdoblje za napad nije proticalo u idealnim uvjetima, a ni kod nadređenih katkad nije bilo sluha za njegove probleme, kao zapovjednika bojne koji mora isplanirati jednu vrlo složenu napadajnu akciju.

Kako bilo, plan kojeg je iznio zapovjedniku brigade Frani Šariću odobren je, a postrojbe na koje je kao zapovjednik bojne mogao računati bile su i više nego spremne, potom i dodatno ojačane za planirani napad.

 

- nastavlja se -

 

  1         2  

 

 

foto: DPCM/T.Šulj

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Tomislav Šulj

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 169 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Strah od ilegalnih migranata je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja