Učitavam... IVICA ŠAFARIĆ - NINJA I UBOJITO DJELOVANJE 'CRNIH MAMBI' (5/5) | Domoljubni portal CM | U vihoru rata

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Damien Lamothe: Svaka vojska na ovom planetu htjela bi imati ratnika poput Ninje da brani slobodu svoje zemlje!
IVICA ŠAFARIĆ - NINJA I UBOJITO DJELOVANJE "CRNIH MAMBI" (5/5)

Ivica Šafarić Ninja

 

Piše: Tomislav Šulj

 

- nastavak            1        2        3          4          5  

 

 

 

OTKUD NAZIV CRNIH MAMBI I NADIMAK NINJA

 

 

 

Valja razjasniti porijeklo dva naziva koja se pojavljuju u tekstu. Ime postrojbe, "Crne Mambe", osmišljeno je od 1. Satnije, već tijekom listopada 1991., u bazi Trstenik. Zamislio ga je Bono Marijanović, a suborci prihvatili zbog ubojitog djelovanja najsmrtonosnije afričke otrovnice.

 

Crne Mambe

 

Šafarića pak rijetko tko zove imenom ili prezimenom; svi ga nazivaju ratnim nadimkom „Ninja“. Od malih nogu bio je fasciniran borilačkim vještinama, posebice ninjutsuom.

„Fascinirao me način ratovanja, mentalni sklop tih ratnika; hladnokrvan si, ne osjećaš ništa, ne pokazuješ eventualnu bol, naučiš ju anulirati i samo ideš naprijed - nikad ne odustaješ“.

 

Ivica Šafarić Ninja

Kao dječak kupio je knjigu o ninjutsuu i sam na selu trenirao, dapače nabavio crno ninja odijelo, prišivku  ninjutsua, čak i rekvizite, poput šurikena, posebnih n

oževa. Suborci su brzo ustanovili impresioniranost ninjutsuom, ali i hladnokrvnost te je dobio nadimak „Ninđa“. Iako nakon vremenskog odmaka od 22 godine zvuči neobično, Šafarić je tijekom jeseni 1991. pokušavao samostalno djelovati u skladu s ninjutsu ratovanjem. Na terenu se katkad tijekom noći oblačio u crno i kretao u izviđanja. Dapače, činio je to i tijekom rijetkog odmora.

 

 

„Krajem rujna, imali smo slobodan vikend. Taman je bio napad na vojarnu Bjelovar. Gradom su kružile priče kako po Bilogori kruže naoružani odmetnici. Krenuo sam, s crnom ninja opremom obilaziti Bilogoru, ali nisam našao ništa. Tek na povratku naletim na čovjeka u šljiviku, sa sačmaricom. Pokazao sam mu gestom da ne koristi oružje, ovaj se jadan sklonio uz neku malu šljivu, a ja sam se samo šutke udaljio što prije da ga ne dovedem u stanje panike i prisilim da puca. Za par mjeseci sreo sam tog čovjeka u Podravini, pričao mi je o susretu, bio je sav u strahu kakvi to specijalci kruže Bilogorom, nije ni odlazio na imanje. Otkrio sam mu porijeklo tog „specijalca“ s maskom tako da je poslije bilo dosta smijeha“.

 

 

 

POVLAŠTEN STATUS RATNOG INVALIDA

 

Sa šafarićem sam se sastajao upravo u vrijeme kada su državna tijela nadležna za skrb najavila ukidanja ili rezanja tzv. „povlaštenih mirovina“ za branitelje. Već sam naziv ukazuje na manjak mudrosti onih koji su donosili zakon, a ponajviše neodmjerenost i nedostatak razuma u danima kada se državni proračun kani spašavati drastičnim rezovima „povlaštenih“. 

Šafarić je u ratu ostao bez oka, višestruko je ranjen, ima neupotrebljivu desnu ruku i čitav niz fizičkih tegoba zbog kojih je i 15 godina nakon završetka rata redoviti posjetitelj bolnih rehabilitacijskih programa. Stoga je njegovo pitanje „Po čemu sam ja ili netko drugi koji je dao svoje zdravlje i tijelo za domovinu povlašten?“ vrlo logično, ali logika je nepoznanica u razmišljanju onih koji bi u miru trebali biti odgovorni za skrb invalidnih veterana rata.

 

 

Srećom, Šafarić je dovoljno mentalno moćan da bi odolio uvredljivom odnosu države.

No mnogi nisu i stoga su dnevne novine prepune vijesti o suicidu branitelja ili ih pak svakodnevno pronalazimo u dijelu predviđenom za osmrtnice, uglavnom uz uobičajenu frazu: „Nakon duge i teške bolesti, preminuo je…“. Naime, medicinski je dokazano da rat donosi stres koji se poslije manifestira kroz čitav niz teških bolesti, ponajprije rak. Kako živimo u neobičnoj državi koja skrb provodi zanemarivanjem branitelja, gotovo se može konstatirati kako je birokratska neman pravi rasadnik teških i smrtonosnih bolesti. Činjenice su to koje medijima jednostavno nisu interesantne, a uistinu su šokantne. Tome svjedoči statistika veterana 2. GBR koju valja pažljivo, nekoliko puta pročitati: od konca ožujka do kolovoza 2013. godine preminulo je sedam pripadnika te postrojbe, uglavnom svi starosne dobi između 37 do 45 godina.

 

 

FARKAŠIĆ

 

Pažnja u tekstu više je posvećena rujanskom padu Petrinje nego veličanstvenoj pobjedi kod Farkašića, prvenstveno stoga što je priča o ratu u Petrinji slabo medijski eksponirana.

Sukob u Farkašiću ima medijski tretman, dapače je zbog značaja taj datum proglašen Danom branitelja Sisačko-moslavačke županije.

Nažalost kruže razne interpretacije, miješaju se datumi, a svake godine u priču o obrani tog sela priključuje se sve više aktera koji ipak nisu sudjelovali. Tog, 17. listopada 1991. neprijatelj je pokrenuo tenkovsko-pješački napad na selo iz dva pravca, a konačan cilj bio je spojiti se s postrojbama JNA prema Velikoj Gorici, odnosno Zagrebu.

Ulazak dijela tzv. Šabačkog bataljuna i lokalnih pobunjenika, 'Crne Mambe' dočekale su potpuno spremne: raketnim bacačima iz zasjede i minama iznenađenja onesposobljavali su tenkovske grdosije, uz to nanosili velike gubitke pratećim pješacima. Tijekom borbi pristigla im je mala, ali značajna pomoć suboraca iz Dumača, a okršaj prestaje dolaskom noći.

 

FarkašićFarkašićFarkašić

 

 

U prva dva dana bitke, 30-ak Mambi je uz pomoć nekoliko domaćih mještana, bez ljudskih gubitaka zaustavila veliki tenkovsko-pješački napad koji je trebao probiti put ka Zagrebu, onesposobili su više i zarobili tri upotrebljiva tenka! Štoviše, nakon izviđanja, skupina je odlučila napasti protivnika koji je bio u totalnom šoku, ali još uvijek nepripremljen na mogućnost da bude napadnut od tako male skupine boraca. Napad je polučio opću paniku, protivnik se počeo bezglavo povlačiti, a ojačana satnija krenula je u progon i čišćenje terena koji je trajao sve do 22. rujna i dolaska do Glinske Poljane. Neprijatelj se reorganizirao, 70-ak ljudi nije moglo pratiti ubitačan ritam, obustavili su napredovanje, te se povukli u Slano.

 

Time završava tzv. bitka za Farkašić koja nije donijela samo pobjedu nad enormnom silom tenkova i pješaka, nego je rezultirala velikim protunapadom, osvajanjem 10-ak tisuća kvadratnih metara i konačnim okončanjem ikakvog protivničkog napredovanja na teritoriju Banovine!

 

 

DRUGI O NINJI

 

O Šafariću sam se naslušao brojnih priča koje redom ističu njegovu hrabrost i plemenitost. Ipak, odlučio sam iskoristiti sjećanje suborca koji nije Hrvat, već Francuz. Damien Lamothe, kao „klinac“ od tek navršenih 18 godina, avanturistički je zbog idealizma i ideoloških razloga, odlučio pomoći napadnutim Hrvatima. Nakon kratkotrajne epizode u redovima sisačkog ZNG-a, priključio se 'Crnim Mambama' u Petrinji. Komentar tekstu nije potreban i prava je šteta što će čitatelji saznati samo dio Lamotheovih prisjećanja:

 

„Kada evociram sjećanje na Ninju, moram ga započeti konstatacijom da tijekom života nisam upoznao osobu koju više respektiram zbog ljudskih kvaliteta... U Petrinju je mene i dvojicu Francuza doveo zapovjenik 1. Satnije, 2. GBR, Miodrag Demo, baš uoči noćne akcije ponovnog zauzimanja položaja u gradu... Ninja, iako samo tri godine stariji, bio je čovjek u kojeg imaš povjerenje čim ga upoznaš. Meni se činio kao netko s golemim iskustvom i mudrošću... Iako Ninja ne priča engleski, potaknuo me da ja učim hrvatski, a kako god kuminicirali, uz njega sam se osjećao siguran kao da sam Hrvat po rođenju... Posebno me impresionirao vjerom u Boga. Ja sam kao mladi avanturist izgubio smjer svoje vjere, a ratovao sam s čovjekom uvjerenim da djeluje za božansku pravdu, pa i onda kada smo bili pod paljbom tenkova ili naletom aviona. Čak i kad smo izgubili nekoliko bitaka, bio je uvjeren u konačnu pobjedu. Štoviše, kada su mu ginuli najbolji prijatelji, nije ni za trenutak gubio tu vjeru. Nije osjećao mržnju prema neprijatelju, poštovao ih je... A kao ratnik bio je nenadmašan! Jednom smo išli u izviđanje sela oko Farkašića. Vidio je stražu neprijatelja, zapovijedio da polegnemo i ledeno tihim glasom preko motorole tražio daljnje upute. Ni jednu sekundu nije ispustio iz oka nas, ali ni protivnika. Naravno, vratili smo se sigurni, nakon okršaja... A kod Svete Katarine, JNA je uhitila izbjeglice unutar male crkve. Uništili smo im projektilima bunker i ranili mladog Crnogorca. Ninja ga je uvjerio da se preda i zapovijedio da ga brižno prenesemo u našu bazu da što prije sanira tešku ranu na nozi. Bio je dakle specijalist za male komando akcije u neprijateljskom području, no prvenstveno je brinuo za sigurnost svojih suboraca, a opet je bio nevjerojatno odlučan da završi akciju i postigne zacrtani cilj. Uvijek efikasan, hladnokrvan, hrabar preko mjere koju je uopće moguće opisati... Svaka vojska na ovom planetu htjela bi imati ratnika poput Ninje da brani slobodu svoje zemlje!“

 

Damien Lamothe

 

 

- KRAJ -

 

  1        2        3          4          5  

 

 

 

 

foto: DPCM

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Tomislav Šulj

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 219 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Hrvatsko javno zdravstvo:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja