Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Oni su se borili do kraja!
TUŽNE PRIČE VUKOVARSKE

Vukovar

 

Piše: Tomislav Šulj

 

 

Vukovar, grad na obali Dunava prožet je najtužnijim pričama o životu i smrti. Pričama o herojstvu, ljubavi prema domovini. I patnji onih koji nisu htjeli otići s prve crte hrvatske bojišnice.

 

Današnje širenje i sve veća popularnost elektroničkih publikacija (portala) kao informativnog medija, omogućili su mnogim "malim" ljudima da svojim svjedočenjima otrgnu zaboravu sve te tužne, ali istovremeno i ponosne priče o najtežoj borbi za opstojnost Hrvatske.

...

Za mnoge su te tužne priče samo priče, ali za Vukovarce one su samo stvarnost, gruba stvarnost koja ih je promijenila i učinila onakvima kakvima ih srećemo, u dobru i u zlu. To su oni, "mali" ljudi koji su se hrabro borili do kraja, i časno svojom krvlju ispisali ime Republika Hrvatska.

 

Ti hrabri jurišnici na tenkove do rata su bili brice, zidari, vozači... a ne intelektualci i doktori nauka ili legionari i zelene beretke.

"Za nas su nacionalni heroji branitelji i civili koji su svoje živote za obranu Hrvatske položili u svojem hrvatskom Vukovaru. Heroji su oni koji su poubijani i u najtežim mukama preminuli i bačeni u masovne grobnice diljem vukovarske općine. Heroji su njihovi roditelji, supružnici i djeca koji će ostatak života provesti s prazninom u duši i srcu koju nitko više ne može nadomjestiti", navodi u predgovoru svoje knjige "Žedni krvi, gladni izdaje" pukovnik Petar Janjić - Tromblon.

 

Siguran sam da čitatelji znaju za većinu vukovarskih heroja. Jedan od njih je upravo i pukovnik Petar Janjić - Tromblon:

"U Vukovaru sam svakodnevno imao jednu do dvije borbene akcije, a ukupno sam prošao tridesetak interventnih akcija. U posljednjih pedeset dana obrane nisam imao 'slobodan dan' te sam spavao svaki drugi dan po nekoliko sati. Za cijelo vrijeme vukovarske bitke jeo sam jedan do dva puta dnevno. Zadnjih pet dana prije pada grada nitko od nas nije oko sklopio.

U cijeloj bitci ispalio sam ukupno oko dvije stotine različitih projektila od čega je većina išla 'u sridu'.

 

Petar Janjić - Tromblon 

 

Slučaj 'Vukovar' će kad-tad morati biti istražen i tako odrediti odgovornost, ali ne moralnu, jer nama se za pogrešno parkiranje ne može napisati moralna kazna. I dan danas mi 'flisuju' rane na glavi i nozi.

PTSP nisam dobio od rata i logora nego od života u progonstvu promatrajući nelegalno bogaćenje, kriminal i upoznavajući što to znači kada te ponize i obezvrijede. Uništavanje tenkova za mene je bilo lakše od gađanja glinenih golubova na streljani. Meta ogromna, oružje savršeno te sigurna zaštita suboraca, morali su biti garant sigurnog uspjeha.

Tvrdim da je svatko mogao uzeti Osu ili Zolju i uništiti glupu mašinu i brdo metala, samo se radilo o sreći, da li će te jedan od tisuće metaka koji su frcali okolo pogoditi i završiti tvoju slavnu karijeru."

 

 

O dečkima s Mitnice

Mitnica je bila smještena na južnom dijelu Vukovara u smjeru Iloka. U njenoj blizini nalazilo se izletište Vučedol, poznato i po vrijednim iskopinama starih kultura i vučedolske golubice. Bio je to dio grada nastanjen samo hrvatskim dijelom pučanstva. Bio je nacionalno čist i kao takav okarakteriziran kao "ustaški" dio grada.

 

"Dečki s Mitnice na čelu sa Šoljićem stavili su barikade na ulaz u grad od strane Iloka i kontrolirali su cijelu dužinu linije formirajući punktove te minirajući najvažnije komunikacije i prilaze. Četnici su izbili pred Mitnicu na same barikade sa dva transportera i pokušali su probiti barikade i ući u grad. Na našu veliku žalost stižemo prekasno u intervenciju jer napad nije bio velikih razmjera i intenziteta, a što je i najvažnije brzo i efikasno je razbijen i zaustavljen.

Saznajem da je iz transportera ranjen moj prijatelj Zlatko Matanović. Mitnica je imala i stingere, protuavionske raketne lansere, s kojima je uspješno skinula dvadesetak neprijateljskih zrakoplova", objašnjava Petar i nastavlja:

"Ali najimpresivnija je činjenica da tijekom cijelog rata u Vukovaru Mitnica doživljava samo dva pješačka i jedan laki tenkovski napad u kojem je uništen jedan tenk.

Razlog tome je veliki strah od izvikane Mitnice i njenih "crnih legija".

Radi takvih informacija događala su se četnička dezerterstva i odbijanja da se krene u napad tako da i uz dolazak generala i sve političke prodike i prijetnje Mitnica ostaje nenapadana.

 

Dečki i branitelji Mitnice su pokazali i veliku hrabrost kad su uzdignutih glava izvršili predaju četnicima s oružjem u rukama i s osmjesima i hladnokrvnošću na licu, što svakako svjedoče i snimci njihove predaje.

U Vukovaru su ostali do kraja i pokazali su što je čast hrvatskog vojnika i čovjeka."

 

 

Sremska Mitrovica

Petar Janjić se prisjeća:

"U konc logoru Sremska Mitrovica od najgorih fizičkih tortura i represija preminula su 23 zatočena hrvatska branitelja.

Fizička i psihička iživljavanja išla su do krajnosti, pa su tako korištena sredstva kao što su palice svih vrsta, elektrošokovi, vodeni mlazovi, prisiljavanje gutanja soli i papra, pa sve do brutalnih premlaćivanja nogama, koljenima, šakama i glavama.

 

Sremska Mitrovica

 

Tim sredstvima represije ispitivači i čuvari postizali su višestruke ciljeve: slamanje hrvatskog čovjeka, iznuđivanje unaprijed režiranih priznanja o 'počinjenim zločinima'. Potpisivati se moralo sve i svašta, kako bi se što više pokušalo smanjiti mučenje i spasiti goli život. Generalni cilj svih iskonstruiranih iznuda 'krivice' bio je prikazati hrvatskog čovjeka i vojnika kao potpunog zločinca te cjelokupnu sliku svih tako okarakteriziranih branitelja predstaviti Europi i svijetu kako bi Srbi dobili opravdanje za počinjenu agresiju na Vukovar i Hrvatsku", zaključuje Petar.

 

Pater Ante Perković je zapisao:

"Stiješnjeni, doduše u velikoj prostoriji, hrvatski branitelji i civili kao zarobljenici u Sremskoj Mitrovici, u neizvjesnosti svoje sudbine upadaju u san, snove ili neko sanjarenje... uvijek spremni da skoče na noge, spuste glavu i stave ruke na leđa ako netko od njihovih mučitelja upadne unutra.

Tišina je, nitko ne priča.

Ne znam što mi je tada prolazilo kroz glavu, ali znam da mi je oko palo na mladića kojem sam počešće namještao nogu i longetu jer je imao prostrijele, a sjedio je uza zid, leđima i glavom oslonjen, oči su zatvorene, a niz obraze tekle su suze. Bio je to Petar Janjić.

Bože, zar ovaj hrabri i prkosni branitelj, koji i u svojoj nemoći, jer je ranjen, nije pokazivao ni bojazni ni straha, a kamoli očaja, dapače doimao se bezbrižan i optimističan, pun govora, pa i dosjetki, ipak u svojoj dubini duše osjeća svoju nemoć, razočarenje, uzaludnost uloženog života ili što još tko zna doli ti Bože jedini."

 

 

I umire sunce u Vukovaru

 

Tama
Gusta tama,
Sve prigrlila.
 
 
I umire sunce
U Vukovaru,
Bez suze i srama
A gusta tama
U crno
Zavila se sama.
 
 
I stalno je noć
Zloslutno crna,
Prastara noć.
 
 
Bez nade
za svjetlom
Tumaramo skupa,
A na kraju puta
Nas čeka
Beskrajna crna rupa.
 
(Tromblon)
 
 
Vukovar

 

 

 

foto: 1. DPCM/Youtube, 2.Petar Janjić - Tromblon, 3. scrshot YouTube, 4. HSP

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Mario Mehaković

Izvor: "Žedni krvi, gladni izdaje", Petar Janjić - Tromblon

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

Pin It

U vihoru rata

hrenfrdeit
A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Istanbulska konvencija:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Brojač posjetitelja

3.png5.png9.png1.png4.png2.png0.png
Danas3678
Jučer7379

Trenutno

27
Online

Srijeda, 25 Travanj 2018
Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja