Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 
RATOVI

U VIHORU RATA

U Komercu je bilo smješteno do pada Borova blizu tri stotine teških ranjenika koji su većinom nestali nakon odvoženja iz Komerca
Pričuvna bolnica Komerc: Od oaze mira i sigurnosti do mjesta očaja i straha
 
Borovo Commerce

 

U vihoru rata

 

 

 

Komerc je bila zgrada novije izgradnje suvremenog izgleda koja je imala dva kata, prizemlje i ogroman podrumski prostor. Taj podrumski prostor bio je idealan za prihvat i smještaj civila i ranjenika.

 

 Imao je sve što je bilo potrebito jednom skloništu. Od pumpi za uvođenje svježeg zraka do agregata za struju.

...

Bio je kapaciteta do tisuću ljudi maksimum, a u trenutku pada Borova u njemu se nalazilo skoro tri i pol tisuće izmučenih i sudbini predanih ljudi.

 

U sklonište su se montirali kreveti i kuhinja, a kada je vukovarska bolnica postajala pretijesna, u njoj je organizirana i pričuvna bolnica. Ona je trebala služiti svrsi prijema već obrađenih pacijenata koji nisu imali većih potreba za medicinskom skrbi, ali je s vremenom bolnica Komerc postala u punom smislu riječi bolnica u kojoj su se obavljale i sve teže medicinske operacije.

To posebice treba zahvaliti liječnicima koji su u potpunosti opravdali svoje zvanje boreći se s velikim problemima koji su svakodnevno izlazili pred njih. To se prvenstveno odnosi na doktora Vladimira Emedija i ostale liječnike iz njegove ekipe. Veliko hvala svakako treba reći i medicinskim sestrama i tehničarima kao i svom pomoćnom osoblju koji su bez velikih materijalnih mogućnosti pokazali svu svoju veličinu i znanje.

Sve su to bili ljudi koji su se dragovoljno odazvali na poziv za prelazak s konja na magarca. Napustili su bolnicu, napravili novu i odličnom organizacijom pokazali da su spremni i za takve nadljudske podvige kao što je biti liječnikom u jednom takvom surovom i opakom ratu.

Do pada Borova Komerc je bio granatiran vatrom koja nije bila ciljana nego je bila sporadična, sve dok Mirko Nikolašević nije upao u razgovor dvojice zapovjednika, koji su željeli iz Borova Naselja prebaciti jednog ranjenog borca do bolnice u Vukovaru. Tada je izgovorio svoju čuvenu rečenicu: “Brko ovdje. Ne vozite ga u vukovarsku bolnicu nego ga vozite u bolnicu Komerc”. I od tada je Komerc bio glavna meta Borova Naselja.

 

 Drugi upravo čitaju...
 

 

Sama skrb o ranjenicima je uz minimalne uvjete bila na zavidnoj razini i uz obilne obroke koje su služili ranjenicima i civilima olakšavala je poziciju u kojoj smo se nalazili. Uz redovito previjanje i kuhani ručak sa prilogom u obliku jedne jabuke te veliku količinu ljudi koja je stalno cirkulirala oko nas, tu u podrumu udaljeni od buke granata i realne opasnosti te konačno stvarnosti, bilo je opuštenije nego je to situacija i iziskivala.

Bilo je to  veliko opuštanje nakon dva puna mjeseca trčanja i slušanja eksplozija svakojakih projektila oko ušiju, okruženi s poznatim osobama i stalno upoznati sa situacijom vani.

"To je za mene predstavljao jedan nedokučivi fenomen. Tek sam sada shvatio da u tijeku mojeg ratovanja i zapovijedanja nisam imao niti desetinu korisnih informacija koje su se neprestano slijevale u dva velika centra sklonjenih civila: vukovarsku Bolnicu i atomsko sklonište na Olajnici", priznaje vukovarski branitelj Tromblon.

 

Vukovar

 

Tako su se sada informacije slijevale u Komerc kao neka nezaustavljiva bujica. I što je bilo posebice važno to su bile velike i vrlo važne vijesti potpuno svježe. Sve, baš sve informacije sa svih dijelova vukovarsko-borovske bojišnice kao da su zamijenile mjesto predaje od štaba Mladog Jastreba k bolnici Komerc.

Kako je Komerc bio i svojevrsno skladište u kojem su bile odlagane velike količine raznovrsne obuće i materijala u taj tren se tu našlo preko sto tisuća pari gumene i kožne obuće. Kako se sva ta roba nalazila na prvom i drugom katu, a granatiranje je po Komercu postajalo sve žešće, Tromblon je pozvao zapovjednika Komerca i rekao mu da "ako među čizmice i cipele uleti samo jedna zapaljiva granata, cijeli Komerc će se pretvoriti u buktinju". Ta je roba predstavljala veliku opasnost za koji su se nalazili u podrumu.

Zatražio je da se organizira skupina civila te da razbiju vanjske prozore i pobacaju svu obuću van s gornjih katova i tako isprazne sav gornji prostor i spriječe potencijalnu opasnost. Zapovjednik Komerca regularni policajac, koji se sada nalazi u Benkovcu rekao je da će to riješiti.

"Sutradan ga pitam da li je to obavio, ali on mi odgovara da nije jer to smatra nepotrebnim. Ja sam poludio od bijesa", govori Tromblon, i nastavlja. "Nisam se mogao ustati, a moji dečki su bili na bojišnici. Oko mene samo teški ranjenici. Bio sam nemoćan, a dobro sam znao što će se dogoditi."

U Komercu je bilo smješteno do pada Borova blizu tri stotine teških ranjenika koji su većinom nestali nakon odvoženja iz Komerca.

"Prvi dani ležanja u Komercu su za mene bili prava koma", svjedoči Tromblon. "Ležim teško ranjen na madracu koji je bio na podu, gledam u plafon i razmišljam o tome koliko će se naši moći još držati. Pitao sam se kako će to biti kada dođu četnici i što će sa nama napraviti. Nisam si mogao zamisliti tu sliku u glavi. Slika kao da sama nije htjela doći i odati mi onu najgoru noćnu moru svakog ratnika, zarobljavanje. Bio sam prevelika kukavica da bi si dozvolio zarobljavanje i klanje. Čvrsto sam riješio da im ne dozvolim taj luksuz i da obavim sam ono što se mora obaviti. Za takav potez sam imao hrabrosti jer sam imao spoznaje što četnici čine sa takvima kao što sam bio ja."

 

Vukovar

 

Svaki provedeni dan i noć u tom podrumskom kompleksu je bio jednak. Malo se spavalo, a kako je polako i sigurno obrana Borova popuštala te su se naši branitelji uslijed velikih pritisaka morali povlačiti, tako je nestajalo i hrane te su dobivali smanjene i nekvalitetnije obroke.

Nestajalo je mesa i svježeg povrća, a kako je i komunikacija Vukovar-Borovo bila presječena pričuvna bolnica Komerc je ostajala bez svih neophodnih materijala za medicinsku skrb ranjenika koji su sve više i više pristizali.

 

Tako su naši liječnici padali u očaj jer nisu više imali ni sterilnih gaza za osnovno previjanje, plazme i krvi te najvažnijih antibiotika.

 

Komerc se polako i sigurno pretvara iz oaze mira i sigurnosti u mjesto očaja i straha.

 

 

 

 

foto: 1. DPCM

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Mario Mehaković

Suradnik: Petar Janjić - Tromblon

 

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 207 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Strah od ilegalnih migranata je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja