Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 
RATOVI

U VIHORU RATA

"Ponudio sam svoju krv za potrebe operacije neprijateljskog vojnika"
Vukovar: Spašavanje vojnika Bobana
 
Petar Janjić Tromblon

 

U vihoru rata

 

 

 

Spremamo se za čišćenje ulice svjesni da nas čeka veoma opasna i naporna aktivnost.

 

Svi se brzo naoružavamo bombama i automatima.

...

Raspoređujem ljude u tri skupine.

Prva će skupina ići lijevom stranom kuća prema kanalu, a desna će grupa branitelja prijeći prugu i pratit će paralelno naše kretanje osiguravajući nas mitraljezima i snajperima tj. vizualnim pregledom kuća u smjeru našeg kretanja. Treća skupina ići će uz mene i obavljat će pregled i čišćenje kuća kroz ulicu.

U toj grupi bit će jedan puškomitraljez i jedan snajper koji će paziti na kretanja ispred nas dok mi obavljamo pregled kuća.

 

 

ČIŠĆENJE

 

Krećemo oprezno, hodajući s noge na nogu, pažljivo prelazeći brisane prostore između kuća. Pregledavamo kuću po kuću, od tavana do podruma, kako bi temeljito i sa sigurnošću ustanovili da nam nije promakao koji neprijateljski vojnik i tako ostao iza leđa.

Sudjelovao sam u akcijama čišćenja u nekoliko navrata, ali nikada toliko dugačak potez kao što je bio ovaj od pet stotina metara. Bilo je to izuzetno naporno, poglavito što se ticalo psihičke strane, jer kada bi uzeo za primjer da svaka kuća ima desetak prostorija u prosjeku, tada sam morao pregledati trideset i pet kuća, što znači tri stotine i pedeset prostorija, što je svakako zahtjevna količina.

Nastavljamo s kretanjem i kraj svake kuće se zaustavljamo oko dvije minute pa oprezno krećemo dalje. Tako dolazimo bez nekih problema do zadnjih desetak kuća i ugledamo nekoliko nepokretnih tijela koja leže na cesti. Radi opreza prolazimo kroz kuće i dvorišta i nakon pregleda kuća vidimo da su to mrtvi vojnici u uniformama JA-e.

Leže oni nepomično jedan do drugog, a cesta je bila prekrivena krvlju. Vide im se velike rupe na uniformama.

Nastavljamo dalje i kod sljedeće kuće vidim jednog od naših boraca s posljednjeg punkta. Leži glavom okrenutom u smjeru Kupske ulice. I on ima izbušenu jaknu na leđima.

Nastavljamo do sljedeće kuće koja je isto tako bila prazna i prelazimo do posljednje dvije. Tu smo se zadržali nekoliko minuta duže pokušavajući čuti zvukove bilo kakvog kretanja. Ali sve je bilo mirno i tiho i obavljamo pretraživanje i te dvije kuće, a da nismo nikoga živog pronašli.

Ulazim u podrum posljednje kuće i na dnu stuba pronalazim još jednog našeg borca koji je u jednoj ruci držao punjenje za osu, a drugo mu je punjenje ležalo u blizini druge ruke. Pokušao je spasiti punjenja iz podruma znajući dobro da su nam bila dragocjena. Podigli smo tijelo poginulog branitelja i iznijeli ga na svjetlost dana ispred pročelja kuće. Svi su bili u šutnji i svojim mislima.

 

 

BOBAN

 

Kada smo osigurali cijelu ulicu postavljajući straže, vratili smo se do poginulih vojnika kako bi uzeli dokumente i oružje.

U tijeku pretresa javlja se jedan vojnik bolnim uzdahom i jaukom. Vidimo da je živ. “Što radiš u mojoj ulici, u mojem gradu i mojoj državi?” upitao sam ga jednostavno.

- sadržaj se nastavlja -

 

 Drugi upravo čitaju...
 

 

On je odgovorio da su ih tu poslali jer u toj ulici nema nikoga i da čekaju glavninu napada.

Pitao sam ga za ime, prezime i formaciju kojoj pripada, te kada mi je odgovorio da se zove Boban i kojoj vojsci pripada, pitam ga što ga boli. On odgovara da ga boli lijeva noga.

Dižem mu nogavici i vidim vanjski prijelom desne potkoljenice. Zapovijedam dvojici ljudi da odmah donesu drvene letvice kako bi mu učvrstio nogu. Pogledao sam ponovo i uvjerio sam se da krv ne curi u velikoj količini niti u mlazu. Podvezujem mu ranu i letvama vršim imobilizaciju potkoljenice.

Ponovo ga pitam da li ga još nešto boli, a on mi odgovara da osjeća bol u predjelu lijeve ruke. Kada sam mu rasporio košulju vidio sam da mu je i nadlaktica raskidana. Ponovo podvezujem kožnom trakom njegovu ranu i daščicama utvrđujem cijelu ruku. Tada i po treći put pitam da li još negdje osjeća bol te on polako odgovori, da ga malo boli stomak. Podignem mu košulju i vidim tamnu boju ispod kože od podljeva krvi u stomaku. Stavljajući mu komad nekakve odjeće pod glavu podignem se i još jednom se dobro zagledam u njegovo potpuno bijelo lice.

Bio je to rijetko lijep mladić izgleda lica kao u djevojčice. Bio je regularni vojnik doveden u rat a da nije ni obuku prošao.

Tada preko Motorole pozivam Kapulara i izvješćujem ga da je ulica čista i osigurana i da su granate koju su ispalili potukle četnike koji leže na cesti kao na streljani. Zatim od njega tražim vozilo jer imam ranjenog vojnika. Kako moj automobil nije više bio čitav morali smo se snalaziti za vozilo te je Kapular poslao vozilo koje je stiglo u roku od nekoliko minuta.

Boban me uhvati za ruku i počne slabim glasom: “Tromblon, nemoj me voziti u bolnicu tamo će me ustaše zaklati!”. “Nema tamo ustaša i neće ti nitko ništa loše učiniti, pa zar ti mi ličimo na ustaše?” pitam ja njega pokazujući na okupljene gardiste. “Ovo ti je sve ZNG, Hrvatska vojska ili kako vi to kažete Zenge, a ustaše ne postoje”.

Sada je trebalo još samo prevesti Bobana do Bolnice.

Kada smo ga utovarili velikom brzinom smo vozili prema bolnici ponovo moleći Boga da uspijemo proći dva tučena mjesta. Na mostu, na ulazu u Vukovar, prijeko Dunava stiže kiša metaka iz trideset milimetarskog topa koji su dobovali po metalnoj ogradi mosta i mi prelijećemo vatrenu liniju i dolazimo u bolnicu.

Dok smo se vozili kroz vatru Boban me je u strahu uhvatio za ruku. Tu ga stavljamo na kolica i unosimo u kiruški odjel i operacionu salu. Prima ga dr. Njavro koji je spreman čekao na naš dolazak obaviješten preko veze.

Boban me čvrsto drži za ruku moleći me da ga ne napuštam. Gleda me u oči i moli me da javim njegovim roditeljima kako je teško ranjen i gdje je.

Glavna sestra i ostalo osoblje već obučeno i spremno za zahvat zamoli me da napustim salu kako je ne bi kontaminirao te da moraju odmah početi sa obradom. Kako u bolnici više nije bilo rezervi krvi i plazme, a ja imam O negativnu krvnu grupu, ponudio sam dr. Njavri da mi izvadi krv za potrebe Bobanove operacije, što je on odbio navodeći da se moram vratiti natrag u borbu.

Beck i ja izlazimo napolje i četiri sata čekamo da čujemo rezultat operacije i prognozu za ranjenog srpskog vojnika.

Kada je dio operacionih zahvata bio završen na vratima sale se pojavljuje dr. Njavro koji mi kaže da je cijeli probavni trakt uništen od gelera kao i dio crijeva, te da su oni učinili što su mogli i da sada odluka o njegovom životu ostaje samo u rukama Boga, pokazujući rukom u pravcu neba.

Okrenuo se vidno umoran i otišao.

 

foto: 1. DPCM/scrshot Youtube

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Petar Janjić Tromblon

 

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 187 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Strah od ilegalnih migranata je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja