Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 
RATOVI

U VIHORU RATA

"Još i danas vidim tu veliku glavurdu na kojoj je visjela crna čekinjasta bradurina, velike tamne oči i stisnute zube"
Bliski susreti u Vukovaru - trenutak umiranja
 
Vukovar

 

U vihoru rata

 

 

 

U ratu čovjek može i ne mora imati sreće od metka.

 

Ljudi u Vukovaru su ginuli na svakakve načine, a ostajali živi na još bizarnije.

...

Tako je i Hijena iz Vinkovaca dobio metak u glavu i ostao živ i uveliko zdrav, dok je jedan mladić kod Komerca dobio metak u potkoljenični list i iskrvario u dva sata. Tu je vrijedila ona stara poslovica, nekome rat, a nekome brat.

Najviše je ljudi poginulo izvan prvih crta bojišnica i to u zujanju okolo po gradu tražeći vraga u bezveznim poslovima. Ginuli su masovno i civili odlazeći iz skloništa svojim kućama kako bi provjerili da li je živina živa i slično.

Tako smo jedan dan nakon upada četničkog odreda “Dušan Silni” čistili jednu ulicu u Vukovaru.

Nakon napravljenog rasporeda i podjele zadataka, krenuli smo s temeljitim čišćenjem oprezno pretražujući prostoriju po prostoriju. Tako dolazimo do jedne velike katnice i pri tihom ulasku u prostor kuće čujemo tihi govor i kretanje nekoliko četnika.

Izvadio sam osigurače iz bombi i bacio ih jako duboko u podrumski prostor. Začule su se eksplozije koje su u potpunosti zamračile cijeli podrum, razbijajući sijalice i podižući veliku prašinu od ugljena i drva. Sačekao sam nekoliko sekundi da se smiri prostor od detonacije kako bi pokušao čuti ima li nekakvih zvukova koji bi odavali znakove nekoga preživjelog.

Vladala je samo tišina.

Polako i oprezno stupio sam u podrumski prostor i kroz ono malo svjetlosti što je osvjetljavalo još potpuno prašinom ispunjeni podrum nazreo sam dva tijela.

Kako sam se sagnuo kako bi izvadio dokumente iz džepova poginulih bradatih stvorenja obučenih u crnu odjeću, odjednom sam iza leđa čuo kako su nečije noge odbacile od hrpe ugljena.

Naglo sam se okrenuo i uspio vidjeti bradatog muškarca koji je skočio na mene. Srušio me je na pod, a u desnoj ruci je imao nož koji se jedini vidio u cijeloj prostoriji.

Uspio sam mu uhvatiti ruku s nožem mojim rukama i čvrsto je stegnuo oko zgloba i za rukav jakne. Automat mi je bio na prsima prekriven njegovim tijelom, a pištolji udaljeni svjetlosnim godinama.

Samo sam imao jednu misao. Ne ispuštati mu rukama njegovu ruku u kojoj je imao nož. Grdosija koja se sada dobro vidjela imala je veliku glavurdu na kojoj je visjela crna čekinjasta bradurina.

- sadržaj se nastavlja -

 

 Drugi upravo čitaju...
 

 

Drugom rukom me je snažno uhvatio oko vrata koji je na moju sreću bio u cijelosti pokriven sa kragnom pancira. Njegovi veliki prsti stezali su me po vratu sve jače i jače tako da sam gubio dah i počeo se gušiti.

Tada na vratima ugledam dvojicu mojih stalnih pratitelja kojima u ovoj priči ne spominjem imena tako da sam mislio da li da pišem o ovoj zgodi uopće.

Jedan od njih dvojice nakon ulaska i zapažanja situacije u kojoj sam se nalazio odmah počinje nišaniti u četnika. O Bože, pa on će ga probiti i upucati i mene kao zeca.

Ali moj pametni prijatelj nakon pet-šest sekundi pažljivog nišanjenja upuca četnika koji se prevali preko mene. Ostao je na meni ležati potpuno me pokrivajući, dok sam se ja vrišteći pokušavao izvući ispod njega.

Kada su ga skinuli s mene izašao sam van udišući velikim uzdasima zrak u pluća koja su ostala bez grama kisika. Od straha i umora u tih deset sekundi srce je probilo zvučni zid i ostalo bez goriva. Samo sam umorno zapovjedio da im pokupe oružje i dokumente te sam odmah obustavio sve slijedeće aktivnosti za taj dan.

Bilo je to najružnije iskustvo koje sam do tada prošao i jedno od rijetkih koje je u meni ostavilo dubok trag i sjećanje.

Još i danas vidim te velike tamne oči i stisnute zube. Tu ogromnu ruku koja se polako spuštala prema mojim prsima i njegovo napeto tijelo koje pritiskom gnječi moja rebra i stomak.

Nakon bliskog susreta osjećao sam se kao da sam imao susret sa veprinom od dvije stotine kilograma.

 

 

Trenutak umiranja

 

Sve je u trenu

Poput munje brzo.

Strah, nevjerica

Zadnji dah.

 

 

Ljubi te sjećanje

Miluje propadanje,

Nestaješ,

Postojati prestaješ.

 

 

Nestaje straha

Nevjerice

Daha.

Doživljaj je uništenja

Ništavila,

Uzvišenja.

 

 

Umirem polako,

Nestajem.

Odvajam duh od tijela,

Postojati prestajem.

 

 

Nedostaje bol,

Ne postoji strah.

Osjećam vječnost

I postajem prah.

 

 

Svjetlost me nosi

Ka Bogu našem

Uz sreću i ljubav

 Ja vama mašem!

 

 

Tromblon

 

foto: 1. DPCM/scrshot Youtube

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Petar Janjić Tromblon

 

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 208 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Strah od ilegalnih migranata je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja