Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Čelnim ljudima pobunjenih Srba trebao je bilo kakav podstrek u svrhu dizanja ozbiljno narušenog morala
Vojna parada Vidovdan '95 (1/4)

Vojna parada Vidovdan '95

 

Nakon niza poraza od hrvatskih snaga od kraja 1994. godine, ponajprije zbog gubitka zapadne Slavonije u operaciji Bljesak pobunjeni hrvatski Srbi pokušali su učiniti određene promjene u vojnoj organizaciji. Posebno zanimljiva aktivnost, iako hrvatskoj javnosti nedovoljno poznata, bila je vojna parada održana na poligonu kod Slunja.

 

 

Nakon teškog poraza trebalo je dignuti moral, a također je i nešto ranije održan mimohod hrvatskih oružanih snaga bio dobar razlog za javnu promociju vojne snage.

Hrvatska vojska i policija demonstrirali su vojnu moć svečanim mimohodom 30. svibnja 1995., na taj način obilježivši Dan hrvatske državnosti. Kao i Hrvati, i pobunjeni Srbi izabrali su značajan datum za održavanje vojne smotre. Blagdan svetog Vida važan je blagdan u srpskoj i bugarskoj pravoslavnoj crkvi, koji se obilježava 28. lipnja kalendarske godine. Taj blagdan za Srbe je i više nego značajan jer njime se ujedno obilježava sjećanje na poraz doživljen 1389. na Kosovu. Kako je u bici poginuo i srpski knez Lazar, Srbi blagdan Vidovdana ujedno obilježavaju i sjećanjem na poginulog kneza. Iz tog razloga blagdan nosi i snažnu vojnu simboliku, pa su ga primjerice bosanski Srbi uzeli kao važan dan za obilježavanje postojanja (slave) Vojske Republike Srpske.

Srbi su upravo taj datum u novijoj povijesti mnogo puta izabirali za najavu ključnih događaja za srpski narod. Na taj datum kralj Aleksandar donio je 1921. prvi ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tzv. Vidovdanski ustav, a 28. lipnja 1989. na proslavi 600. godišnjice „Kosovske bitke“ Slobodan Milošević najavio je na Gazimestanu da će Srbija uskoro ratovati. Uostalom i službeno proglašenje tzv. Krajine kao autonomne zajednice zbilo se u sklopu obilježavanja Vidovdana, 1990. u Kninu.

Upravo zato uoči odlučujuće bitke, za koju se znalo da mora uslijediti, datum 28. lipnja 1995. izabran je kao poseban dan za vojsku pobunjenih hrvatskih Srba. Predsjednik paradržavne tvorevine Republike Srpske Krajine (RSK), Milan Martić, bio je ujedno i vrhovni zapovjednik (komandant) Srpske vojske Krajine (SVK). Obraćajući se okupljenima na svojstven način upozorio je na razloge zašto je za vojnu paradu izabran baš Vidovdan: „Nije slučajno da ratne zastave dodjeljujemo baš danas, na Vidovdan. U istoriji srpstva nema većeg praznika koji slavi junaštvo, viteštvo i mučeništvo. Kao što je tada srpski knez Lazar sa svojim vitezovima stao nasuprot silnoj Otomanskoj imperiji tako i danas Srbi moraju da se nose sa hrvatskim fašistima koje pomažu mnogi svjetski moćnici“. Koristeći simboliku tako važnog blagdana, tog dana, 28. lipnja na poligonu kod Slunja organizirana je vojna smotra novoustrojenog Korpusa specijalnih jedinica (KSJ) pod nazivom „Vidovdan 95“.

Ukoliko uzmemo u obzir da je Srpska vojska Krajine zbog godinama gomilanih problema i posebno nakon teškog poraza u operaciji Bljesak bila u prilično lošem stanju, mora se priznati da je vojna parada realizirana na visokoj razini. No isto tako uočljivi su propusti u samom ceremonijalu, posebno činjenica da je organizirana na brzinu.

Uostalom, general-potpukovnik Mile Mrkšić postavljen je za zapovjednika SVK sredinom svibnja (17. svibnja 1995.) što jasno govori da vojna parada i nije mogla biti pripremana u nekom dužem vremenskom razdoblju. Naime, od imenovanja ustoličenja Mrkšića, odnosno početnog ustrojavanja Korpusa specijalnih jedinica pa do javne promocije te postrojbe, prošlo je tek nekoliko tjedana. Bilo je to dovoljno za javnu smotru, ali svakako premalo za ozbiljno ustrojavanje najelitnije vojne postrojbe, što se uostalom ubrzo i pokazalo. No u tom razdoblju čelnim ljudima pobunjenih Srba trebao je bilo kakav podstrek u svrhu dizanja ozbiljno narušenog morala, kako vojske tako i srpskog naroda. Kako vojne pobjede više nisu bili kadri ostvariti, vojna parada elitnih postrojbi bilo je logično rješenje koje je sasvim sigurno imalo i određenih učinaka. Za gomilu okupljenih na poligonu kod Slunja doživljaj je bio impresivan, svejedno kakvi se nedostaci krili u daljnjem razvoju postrojbi koje su se trebale oduprijeti hrvatskim oružanim snagama. O brzoj pripremi vojne parade izvijestio je i specijalizirani magazin „Vojska Krajine“ što, po njihovom sudu, nije nimalo utjecalo na izvedbu: „Iako su pripreme za „Vidovdansku svečanost“ trajale svega nekoliko dana (umjesto mjeseci), program je pokazao vrhunsku pripremljenost učesnika“.

Najzaslužniji za brzo ustrojavanje Korpusa specijalnih jedinica, samim time brzu promociju postrojbe na smotri „Vidovdan 95“, bio je upravo novopostavljeni komandant Glavnog štaba Srpske vojske Krajine, general Mile Mrkšić. On je zamijenio dotadašnjeg komandanta, general-majora Milana Čeleketića, ujedno komandanta 18. korpusa SVK (18. Zapadnoslavonski korpus). Čeleketić (komandant SVK od 22. veljače 1994. do 17. svibnja 1995.) zamijenjen je kao krivac zbog gubitka zapadne Slavonije, ali iako je njegova vojska razbijena, a on sam pobjegao s dijelom snaga na područje Bosne i Hercegovine, nije snosio neku veću odgovornost. Naprotiv, Čeleketić je postavljen za načelnika Glavnog kabineta vrhovnog komandanta SVK, Mile Martića.

Zanimljivo, na sličan način, davanjem počasnog mjesta, smijenjen je bio i Čeleketićev prethodnik, general-major Mile Novaković (komandant SVK od 27. studenoga 1992. do 22. veljače 1994.) koji je postavljen na dužnost pomoćnika vrhovnog komandanta SVK. Novakovićeva krivica nije bila samo u tome što su pobunjeni Srbi izgubili okupirane dijelove zadarskog zaleđa već i u tome što unatoč velikom priljevu postrojbi i dobrovoljaca Srpska vojska Krajine u protunapadu nije uspjela vratiti gotovo ništa od okupiranog teritorija. Konačno, Novaković nije uspio provesti preustroj SVK, iako jest pokušavao. Upravo je bitka za zadarsko zaleđe bila od golemog značaja za suprotstavljene strane, koje su zbog intenziteta sukoba i niza drugih čimbenika obje imale priliku uočiti i popraviti iskazane negativnosti i nedostatke. Hrvatska strana vrlo je dobro reagirala i napravila je niz promjena u organizaciji oružanih snaga.

Svakako najvažniji korak bilo je ustrojavanje obučnog središta u vojarni Šepurine, kod Zadra. Već u travnju 1994. počela je temeljna obuka za zapovjednika voda gardijskog desantnog pješaštva, potom obuka padobranaca, a u srpnju je predsjednik Franjo Tuđman službeno otvorio središte koje je, kao i postrojba koja ga je vodila, u spomen na poginulog časnika 1. gardijske brigade HV nosilo naziv „Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva Damir Tomljanović – Gavran“.

Već je i združena vojna vježba „Bandira 94“, izvedena 26. srpnja 1994. na otoku Viru, bila pravi pokazatelj koliki je operativni napredak postignut. Osnovni cilj vježbe bio je demonstrirati usklađenost djelovanja kopnene vojske, Hrvatske ratne mornarice i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Nositelj taktičke vježbe s bojnim gađanjem bila je 4. gardijska brigada, odnosno gardisti koji su kao prvi polaznici završili obuku u Obučnom središtu u Šepurinama. Jednako važno, najboljim postrojbama, odnosno gardijskim brigadama poboljšani su uvjeti djelovanja, a ustrojena je i elitna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske: 1. Hrvatski gardijski Zdrug (1. HGZ) koju su većinom činili pripadnici postrojbi za specijalne namjene Glavnog stožera HV (Bojna Zrinski i druge).

Unutar gardijskih postrojbi i 1. HGZ vršene su specijalističke obuke na najvišim razinama, primjerice Komando tečaj koji se provodio u Zdrugu.

Nasuprot tome, pobunjeni Srbi nisu uspjeli organizirati ništa usporedivo. Valja izdvojiti osnivanje centra za obuku „Alfa“ u Bruškoj (107. Nastavni Centar „Alfa“). Centar je osnovan u sklopu 92. motorizirane brigade iz Benkovca, a obuku je organizirao Dragan Vasiljković, poznatiji kao „Kapetan Dragan“. Ipak, unatoč visokoj razini obuke i spremnosti na izvođenje diverzija i brzih udara, Vasiljkovićeve „Alfe“ bile su postrojba koja ni po broju ljudi ni po opremi nije mogla pružiti ikakav ozbiljniji otpor eventualnom udaru hrvatskih snaga.

Sam „Kapetan Dragan“ itekako je ovisio o aktualnoj politici, čini se mnogo više nego o ratnim uvjetima. Iako je uživao status vojne zvijezde, Krajinu je napuštao nekoliko puta i nekoliko puta se vraćao. Napustio ju je krajem 1991., vratio se odmah kako je počela operacija Maslenica. Potom je opet napustio Krajinu i vratio se uoči operacije Bljesak, ali ne zadugo jer posljednji put napustio ju je neposredno uoči operacije Oluja.

Gubitak okupiranog zadarskog zaleđa ipak je otvorio oči čelnim ljudima SVK, koji su osim ustrojavanja Centra za obuku u Bruškoj, i to još u tijeku žestokog protuudara srpskih snaga (operacija Čelik), izdali zapovijed za ustrojavanjem elitne postrojbe „1. Jurišna brigada Vojvoda Vuk“. Postrojba je ime dobila po Vojinu Popoviću-Vojvodi Vuku, potpukovniku srpske vojske, četničkom vojskovođi koji se istaknuo u borbama u Balkanskim ratovima i tijekom 1. svjetskog rata.

 

- nastavlja se -

 

  2.dio           3. dio           4. dio  

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Tomislav Šulj, povjesničar

foto: 1. UCM

 

 

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 197 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Strah od ilegalnih migranata je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja