Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

RATOVI

U VIHORU RATA
Dok su Hrvati konstantno dizali operativne i manevarske mogućnosti svoje vojske i policije, pobunjeni Srbi nisu učinili gotovo ništa
Vojna parada Vidovdan '95 (2/4)

Vojna parada Vidovdan '95

 

Trebala je to biti mobilna postrojba snage oko 4700 ljudi koja se manevrom mogla prebacivati s jednog na drugi kraj zauzetog teritorija. Vizija čelnih ljudi SVK bila je ustrojiti „jedinstvenu i operativnu rezervu ofanzivnog karaktera za slamanje agresorskih snaga“. Predviđeno je da se brigada ustroji od najboljih vojnika i zapovjednika (starosti od 19 do 26 godina) i da bude najbolje naoružana postrojba SVK.

Kako su se u tom razdoblju još uvijek odvijale borbe u kojima su Srbi iznova pokušavali ovladati zadarskim zaleđem, postrojba je ustrojavana na širem području Knina i Benkovca, a sasvim je sigurno da je obuka vršena i u centru za obuku Bruška, kojega je vodio Dragan Vasiljković. To se može zaključiti po rezultatima zajedničke akcije koju su ove dvije postrojbe izvele u tzv. „operaciji Kameleon“ (osvajanje sela Škabrnja), a nakon čega je brigada pismeno pohvaljena od Glavnog štaba, ali i usmeno od samog Vasiljkovića, koji je vodio osvajanje Škabrnje, procijenivši pritom tu pobjedu svojim najvećim ratnim uspjehom.

Ipak, unatoč predviđenom „posebnom tretmanu“ i obećanju daleko većih financijskih primanja od ostalih vojnika, brigada nije zaživjela. Popuna i daljnje ustrojavanje te postrojbe trajalo je nekoliko mjeseci (3. ožujka 1993. – 23. svibnja 1993.), no završilo je neuspjehom. Zapravo, „Brigada Vojvoda Vuk“ od samog početka bila je u problemima. Pukovnik SVK, Kosta Novaković, prije nekoliko godina napisao je ratnu kronologiju političke tvorevine pobunjenih Srba: „Srpska Krajina: usponi, padovi i dizanja“, gdje navodi kako je u deset dana predviđenih za formiranje brigade „realizacija izvršenja zadatka bila oko 20 procenata“, što je podatak koji dovoljno sam za sebe govori o neuspješnoj inicijativi ustrojavanja moćne postrojbe.

Kao uzroke neuspjeha Novaković je naveo „stalno osipanje ljudstva“. Činjenica da profesionalnu postrojbu u nastajanju, a koja nikad nije bila dobro popunjena, već u prvom razdoblju u prvih nekoliko tjedana napuštaju vojnici, svakako je zanimljiv, ali i više nego znakovit podatak. Vjerojatnije razloge očito slabog odaziva i brzog odustajanja treba (oprezno) tražiti i u drugim čimbenicima koje Novaković navodi, primjerice u manjku novca za dodatnu motivaciju pristupanja postrojbi. Kako god bilo, čak ni nakon teškog poraza i gubitka zadarskog zaleđa, pobunjeni Srbi nisu imali motiv pristupati ovakvoj postrojbi, odnosno nisu htjeli napuštati svoje lokalne jedinice.

Ukoliko to usporedimo s motiviranošću i manevarskim sposobnostima elitnih hrvatskih postrojbi, već od tog razdoblja (1993.) možemo uočiti goleme razlike u organizaciji oružanih snaga zaraćenih strana. Dok su Hrvati konstantno dizali operativne i manevarske mogućnosti svoje vojske i policije, pobunjeni Srbi nisu učinili gotovo ništa!

Unatoč tome, čelni ljudi pobunjenih Srba ustrajali su u politici odbijanja svih mirovnih inicijativa, ne bi li ostvarili konačan cilj, spajanje u jednu srpsku državu. Zbog te, Hrvatskoj ali i međunarodnoj zajednici neprihvatljive politike, logično je bilo očekivati da će se problem morati riješiti oružanim sukobom, odnosno da za taj sukob nužno treba provesti temeljite reforme vojnih snaga ne bi li se pružio otpor nadolazećem hrvatskom udaru. Ipak, takvo što praktično se do samog kraja rata nije dogodilo. Najbliže tome SVK bila je početkom 1994., kada je vrhovni komandant vojske Milan Martić pod šifrom „Krajišnik“ inicirao preustroj, ali opet učinjeno nije ništa. Jedini poduzeti korak bila je skora smjena Mile Novakovića, na čije mjesto dolazi Milan Čeleketić.

Iako je Novaković smijenjen upravo zbog nedjelovanja na preustroju, ni njegov nasljednik nije učinio ništa. Ironijom sudbine, neaktivnost je također platio teškim porazom u operaciji Bljesak, ali koji je bio daleko teži udarac i još teži poraz nego što ga je Novaković doživio izgubivši okupirane dijelove zadarskog zaleđa.

Sve navedeno ukazuje na vrlo lošu situaciju u redovima pobunjenih Srba, vrlo nizak stupanj organizacijskih mogućnosti, napose stoga što SVK tijekom 1994. nije imala nikakvih značajnih borbenih djelovanja. I konačno, iako je serija pobjedničkih operacija hrvatskih snaga započela još operacijama Cincar i Zima 94 (studeni/prosinac 1994.), uslijedila je 1995., godina koju slobodno možemo nazvati godinom srpskih poraza.

Zbog poraza u Bljesku smijenjen je Čeleketić, a na čelo SVK došao je časnik s vrhunskim karakteristikama, general-potpukovnik Mile Mrkšić. Zapovijedajući Gardijskom motoriziranom brigadom JNA, Mrkšić se istaknuo u okupaciji Vukovara, nakon čega je i promoviran u čin generala. Kasnije je još djelovao u agresiji na području Banije i Korduna kao komandant Operativne grupe, a povlačenjem JNA s prostora Hrvatske počinje obnašati dužnosti u Generalštabu Vojske Jugoslavije. Bio je komandant Korpusa specijalnih jedinica Vojske Jugoslavije, a prije preuzimanja zapovjedništva nad Srpskom vojskom Krajine obnašao je dužnost pomoćnika načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, što pokazuje kako je službeni Beograd za preuzimanje vojske pobunjenih Srba odabrao jednog od najznačajnijih zapovjednika. Vojsku koja je na svaki način bila opterećena logističkim i svim drugim problemima, preuzeo je general „pobjednik“ koji je u iznimno kratkom razdoblju učinio ono što prethodnici nisu, odnosno što je ostalo samo na spomenutom pokušaju ustrojavanja jurišne brigade „Vojvoda Vuk“. Ustrojio je Korpus specijalnih jedinica koji je u sastavu imao četiri brigade pripremane za očekivani udar hrvatskih snaga; oklopnu brigadu, gardijsku brigadu, brigadu za specijalne namjene i brigadu MUP-a RSK-a. Korpus specijalnih jedinica SVK nedvojbeno je bio vojna uzdanica pobunjenih Srba. Zapovjednici su redom bili izabrani po kvaliteti i ratnom iskustvu, a zapovjedni kadar dijelom je popunjen časnicima pristiglim iz Vojske Jugoslavije.

No iako je Korpus na papiru djelovao moćno, mnogi čimbenici ukazivali su na nedostatke koje za blagdan Vidovdana sigurno nisu mogli uočiti posjetitelji vojne parade. Povjesničar, dr. Davor Marijan u knjizi „Oluja“, iako nije detaljizirao, također je istaknuo kako je Korpus bio moćan uglavnom samo na papiru: „Mrkšić je inicirao nekoliko promjena u ustroju SVK, od kojih je najznačajnije stvaranje Korpusa specijalnih jedinica (KSJ). Korpus se sastojao od: Komande korpusa, 2. oklopne brigade, 71. specijalne brigade, 2. gardijske brigade, Brdskog bataljuna VP i lakog artiljerijskog divizijuna PZO. Usprkos zvučnog naziva korpusa, bila je to postrojba ranga brigade, no bilo je uobičajeno da se specijalne postrojbe tretiraju u istom rangu s većim postrojbama vojske. Njegovo osnivanje praćeno je s velikom pažnjom u HV-u, gdje mu je davan mnogo veći značaj od stvarne vrijednosti, koja je, kao što će vrijeme pokazati, ipak bila skromnija nego što se očekivalo“.

Osim protivnika trebalo je impresionirati i vlastiti narod koji je, suočen s vojnim porazima i neimaštinom, bio sve nezadovoljniji. Glavni cilj vojne parade i jest bio dizanje morala, a ujedno i produživanje obmane kako je Krajina spremna vojno obraniti postojeće stanje i zadržati okupirane teritorije. Takvo što, vjerojatno nesvjesno, priznaje i Novaković, pišući o smislu vježbe: „Trebalo je zaustaviti i odlazak ljudi iz Krajine, bar donekle vratiti poljuljani moral boraca i stanovništva, nakon gubitka Zapadne Slavonije. To se moglo postići jedino pokazivanjem osposobljene nove jedinice Srpske vojske Krajine. Takođe, protivniku je trebalo pokazati riješenost i odbrambenu snagu Krajišnika. Procjene su pokazale da je vremena bilo sve manje. Odluke su donošene racionalno i brzo, Izvršene su kratkotrajne pripreme, obuka, opremanje i uvježbavanje za vojnu paradu“.

Vojno uskrsnuće Krajine bila je ipak samo još jedna u nizu iracionalnih i pogubnih obmana kojih je upravo Novaković, kao ključni čovjek za propagandu SVK nebrojeno puta odašiljao tijekom, pa i poslije rata. No očito da su i najviši zapovjednici Glavnog štaba SVK živjeli svojevrsnu iluziju, posebno ukoliko je istinit navod u Novakovićevoj knjizi da su nedovoljno popunjen Korpus specijalnih jedinica kanili popuniti angažmanom (prisilnom mobilizacijom) vojno sposobnih Srba koji su iz Krajine izbjegli u Srbiju. Takav način popune, a navodno je Krajinu tijekom rata napustilo blizu 30 000 vojnih obveznika, naravno da se ne bi nikad mogao provesti, ali sama ideja svakako zaslužuje spomen kao raritet u povijesti postojanja (ustrojavanja) elitnih postrojbi.

Neovisno o problemu popune, vojnu paradu valjalo je izvesti u velikom stilu, posebno zbog nedavno održanog, impresivnog vojnog mimohoda hrvatskih oružanih snaga na zagrebačkom Jarunu. Uoči parade upravo je Kosta Novaković javno najavljivao velik odaziv naroda, ali i značajnih gostiju, spominjući čak i dolaske ambasadora „prijateljskih zemalja“.

Naravno da nitko iz inozemstva nije došao na vojnu paradu paradržavne tvorevine

 

- nastavlja se -

 

  1. dio           3. dio           4. dio  

U vihoru rata - Hitler

 

 

 

 

Autor: Tomislav Šulj, povjesničar

foto: 1. UCM

 

 

 Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
 

U vihoru rata

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 241 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
Strah od ilegalnih migranata je:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Ovlašteni kreditni posrednici

Udruga 'Crne Mambe' - 2018. - crnemambe.hr
Click to listen highlighted text! Powered By GSpeech
X

Ups!

nedozvoljeno kopiranje sadržaja