POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
Srpska pravoslavna crkva imala je važnu ulogu tijekom ratova koji su se vodili na području raspadnute Jugoslavije.
No za razliku od Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica, duhovni vođe pravoslavnih Srba bili su iznimno politički aktivni što ni u kojem slučaju nije pridonosilo postizanju željenog mira.
...
Srpska pravoslavna crkva i prije izbijanja rata u Hrvatskoj bila je u sprezi s agresivnom politikom Beograda, koja se manifestirala spektakularnim duhovno-političkim manifestacijama od Kosova do Slovenije.
Novoustoličeni patrijarh Pavle slao je otvorena pisma europskim političarima, upozoravajući na pravo „Srba da se oružanom borbom izbore za opstanak u istoj državi s matičnim narodom“. Uz duhovne, nezadovoljnim hrvatskim, a zatim bosanskohercegovačkim Srbima, upućene su jasne poruke da se late oružja za samoobranu.
Iako je retorika donekle promijenjena nakon srpskih poraza i pritiska međunarodne zajednice, ciljevi vrha Srpske pravoslavne crkve ostaju isti.
Dok je 1994. međunarodna zajednica vršila jak pritisak na čelnike bosanskih Srba da potpišu mirovne ugovore za završetak rata, istovremeno duhovni vođe pravoslavnih Srba vršili su pritisak da se takozvani Ženevski ugovor ne potpisuje.
Patrijarh Pavle tijekom 1994. imao je duhovno-političku turneju po područjima zahvaćenima ratom, koja je kulminirala posjetom Palama 14. kolovoza te godine. Pokušavao je uvjeriti bosanske Srbe na nužnost dobre suradnje s Beogradom.
S druge strane, na Palama je istovremeno dao blagoslov Radoslavu Karadžiću i čelnicima bosanskih Srba da odbiju potpisati nametnuti sporazum jer je „neprihvatljiv“.
Ponašanje vrha pravoslavne crkve, koji je išao čak tako daleko da je tražio izmjenu zemljovida sadržanog u mirovnom planu kontaktne skupine za BiH, zgranulo je i strane medije.
U sklopu te duhovno-političke turneje, patrijarh Pavle obišao je i područja Hrvatske, no njegove ekumenske poruke nisu bile u srazmjeru s političkim stajalištima Srpske pravoslavne crkve.
Autor: Tomislav Šulj
Foto: 1. info-ks.net