PREDSJEDNIK UDRUGE
Piše: Ivica Šafarić - Ninja
Bez obzira na trenutnu situaciju, ostankom kod kuće, a ne molitvom na Bleiburškom polju, istinski domoljubi, mi koji volimo svoju Domovinu, mi koji živimo svoju Hrvatsku, pomolit ćemo se i sjetiti se naše braće.
Tužna je, sjetna je, ali ponosna 75. obljetnica stradavanja Hrvata.
...
Nedavno istom retorikom kao i svih godina, mrzitelji Hrvatske, odnosno hrvatskog naroda, oni koji u Lijepoj Našoj žive, a čine protiv nje, trube o zločinu u Jasenovcu. Čuli smo mnoge lažne priče, nebuloze, vrijeđanja… Ali zaista je šlag na torti bio udariti na sveti Domovinski rat.
Na spomen Bleiburškog pokolja nad Hrvatima nemaju komentara, ne žele priznati, ne žele se pomoliti, sjetiti se tisuće bez suda pobijenih Hrvata.
Kako netko može biti predsjednik svih Hrvata, a ne želi dati pijetet poginulima na križnom putu?!
Kako suditi, kako okrenuti leđa ljudima koji su se borili sačuvati svoju zemlju onda kada je bilo najteže? Onda kada nije bilo bitno koju oznaku nosiš… Važno je bilo što nosiš u srcu i za što se boriš... Za Hrvatsku.
Mogli bi u nedogled nabrajati nelogičnosti. Istu, mnogo puta ponavljanu komunističku retoriku, ali ne želim previše trošiti riječi… Neka im Bog oprosti.
Često govorimo, ali ponovit ćemo, hrvatskog domoljuba nitko i nikad pobijediti neće!
Draga braćo po oružju, na obljetnicu Bleiburške tragedije s ponosom se sjećamo i osnivanja naše legendarne 2.gbr „Gromovi“.
Čestitam Vam 29. rođendan naše postrojbe.
Druga gardijska
Prisjetimo se…
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana 15.svibnja 1991. godine ustrojene su prve četiri profesionalne brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske. Nekoliko dana ranije stizale su skupine specijalaca MUP-a Republike Hrvatske iz središnjih centara za obuku: Rakitja, Kumrovca i Vinice. Okupljanje je bilo u Trsteniku Nartskom nedaleko Zagreba gdje se ranije nalazilo radničko naselje građevinske tvrtke “Vladimir Gortan”. Mjesto je tada prenamijenjeno u vojarnu ZNG-a s tim da je postalo vojarna i sjedište Druge "A" brigade “Gromovi” ZNG Republike Hrvatske. U sastavu ove slavne brigade istovremeno je ustrojena i postrojba Prve pješačke bojne, ubrzo nakon toga prozvana "Crne Mambe".
Pripadnici postrojbe i zapovjedništva brigade i bojni aktivno su radili na popuni postrojbe i provedbi obuke za buduća djelovanja. Prelazak iz policijske postrojbe u vojnu postrojbu tražio je vrijeme, opremu, instruktore, poligone, uigranost, koordinaciju i srce, no od svega naprijed navedenog u prvoj ratnoj godini bilo je samo veliko srce gardista koji su svojom požrtvovnošću, životima i dijelovima tijela „kupovali“ vrijeme i otimali od neprijatelja oružje, uvježbavali se u stvarnoj situaciji gdje su se greške plaćale krvlju i gubicima teritorija.
Nisu gubili volju ni kada su se morali povući, ni kada nisu imali sa čime uzvratiti, ni kada nisu imali potrebitu vojnu opremu za temeljno vođenje rata. To je bila godina kada se sanjalo o oklopu, jakom topništvu, suvremenom protuoklopu…
Bleiburg
Punih 46 godina prije naše borbe za Hrvatsku dogodio se ratni zločin, zločin protiv čovječnosti, pokolj u Bleiburgu koji je počinila Jugoslavenska armija. Početak tragedije bio je 15. svibnja 1945. godine kada su se Hrvatska vojska i civili počeli povlačiti prema Britanskoj vojsci, no Britanci su odbili predaju oružanih snaga NDH i privremeno smjestili u logor u mjestu Viktringu desetak tisuća zarobljenika. Kasnije su predani Jugoslavenskoj armiji i skoro svi pobijeni. 15. svibnja 1945. godine na Bleiburgu se predalo 93.ooo „neprijateljskih vojnika“. Zarobljeni vojnici i civili s Bleiburga povučeni su na područje pod kontrolom Armije, a velik broj je onda pobijen u masovnim zločinima kod Teznog, Na Kočevskom Rogu, Maceljskoj šumi i drugim manjim stratištima.
Iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na Bleiburškoj poljani, Bleiburg je metafora i simbol svih hrvatskih stradanja 1945. godine. Svi pokolji zarobljenika, bez obzira gdje su ubijeni nazivaju se Bleiburški pokolj, a prema istraživanjima je ubijeno oko 50 000 Hrvata. Pokolj je trajao mjesecima kasnije te se kao glavnog nalogodavca označuje Josipa Broza Tita.
Do raspada Jugoslavije se o svemu moglo čuti samo šapatom prenošenim svjedočanstvima sudionika. Propagandno glorificirani partizani prema tadašnjim uvjerenjima nikada ne bi počinili bilo što ružno, a kamo li zločin. Bila je to tabu tema o kojoj se nije pisalo ni istraživalo. Službena je politika bila, da se svih žrtava fašizma i "palih u borbi protiv fašizma“ treba sjećati, zapisivati njihova imena u razne zbornike i njihove grobove i mjesta pogibije obilježavati spomenicima; dok se naprotiv palih "neprijatelja" ne treba sjećati, ne smije ih se brojiti, te se njihove grobove mora uništavati i prikrivati, Imena hrvatskih vojnika i civila trebalo je zaboraviti.
Izdržali smo takva vremena. Izdržali smo mnogo veće nevolje, izdržati ćemo i ovo uzdignute glave! Ponosno se sjetimo naših poginulih i nestalih Gromova, svih poginulih u Domovinskom ratu kao i svih Domoljuba koji su dali svoj život za Hrvatsku na bilo koji način.
Za Domovinu uvijek spremni!
Bog i Hrvati!
Foto: 1. DPCM/Ladislav Smoljan
Ivica Šafarić - Ninja
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
