Anegdota koju sam stotinu puta slušao u raznim verzijama ide otprilike ovako: Sišao Bog na zemlju da malo vidi kako živi narod. Svratio jednoga dana i u Hrvatsku. Dođe tako u jedno kućanstvo gdje ga lijepo prime. Daju mu večeru, prostru postelju i zažele dobar odmor. Ujutro ustane Bog i, oduševljen lijepim prijamom, upita gazdu što bi želio da mu učini za uslugu. Postavio je i uvjet da će se to isto desiti njeovom susjedu, ali u dvostrukoj mjeri. Želim da oslijepim na jedno oko! - kao iz topa zamoli kućedomaćin. Obrazloženje pouke nije potrebno. Anegdota postaje posve jasna u današnje doba.
- Svakoga sata jedan radnik ostane bez posla. Gase se firme za koje su govorili da su rentabilne i da imaju svjetlu budućnost. Za objašnjenje razloga propasti nema ovdje mjesta ni vremena, no vidljivo je sljedeće: vlasnici (buržuji, kapitalisti) su nesposobni da proizvode konkurentnu robu i da nađu tržište pa roba stoji, država ih pritisnula nametima koji se ne mogu podmiriti, smetaju koknkurenciji na domaćem ili stranom tržištu. Stoga im se nameće stečaj. Može biti slučaj da vlasnik ima drugu, isplativiju, namjeru za isplativije korištenje prostora firme. Država omogućuje da se manipulira dobivenim, kupljenim, naslijeđenim ili otetim kapitalom. Nakon otkaza radnici se ne mire stanjem jer nisu dobili plaće a izgubili su materijalnu sigurnost. Izlaze na ulice na čelu sa sindikalistima oji imaju inistarske plaće, nose parole i zvižde nekome za koga misle da je kriv - priča krene od Josipa.
- Gledam susjede Marić. Imaju troje djece jer su poslušali državu koja je obećavala majkama da će ih tretirati kao radnice i dati im plaću. Oboje su dobili otkaz. Kukaju, plaću, jauču i proklinju život. Istovremeno njihov susjed mirno, u svom dvorištu, sprema roštilj i pije pivo. Ne da bi prkosio Marićevima, već jednostavno nema osjećaja duševne boli prema prijateljima. Ravnodušan je prema tuđoj patnji. Tek, ako se desi da on, susjed, izgubi posao nastat će lelekanje i kuknjava. Što iz toga slijedi: umjesto da svi izađemo na ulice kada tajkunska nesreća pogodi našeg bližnjeg mi to mirno gledamo. Nema sloge i zajedničke borbe prema nepravdi i bogatim huljama. Možda bi se stanje promijenilo pod pritiskom ujedinjenih masa - nastavlja Marko.
- Isto tako gledam ljude kako mirno prolaze pokraj birališta i ne žele odlučivati o svojoj sudbini. Premda znam da se ništa nabolje ne može pokrenuti jer su svi isti, trebalo bi se odlučiti za manje zlo - dodaje Vinko.
- Nismo izašli na referendum i zaokružili NE našoj vlastitoj nesreći i našem ropstvu. Slušali smo lažna obećanja o blagodatima Europske unije i mislili kako će se život pokrenuti nabolje. Domaći velmože ne pokreću gospodarstvo, ne izvlače se iz pritiska EU, nema gospodarskog pojasa na moru, pored zdravihočiju otimaju nam ribu, drvo, vodu... Pod pritiskom nam prodaju nekvalitetnu robu koja se ne može prodati na europskom tržištu. To je naša stvarnost! - u razgovor se upleće i Ivo.
- Jedna od najtežih ocjena prema našim otpuštenim radnicima stigla je od Prvog potpredsjednika Čačića. Tako vrijedan čovjek za skupljanje love ocjenjuje da su hrvatski radnici ništarije i lijenčine kojih se poslodavci moraju riješiti. Taj vozač smrti u Mađarskoj gubi svaku kontrolu nad svojim duhom i pameću. Javno govori da neki u Hrvatskoj žele povratak socijalizma. Tobože da ga sprečavaju u privatizaciji preostalog hrvatskog blaga - započne razgovor s novom temom Božena.
- Treba dobro razmisliti što je socijalizam a što kapitalizam. Jednostavna razlika je u višestranačju a kapital otvara sva vrata u oba sustava. Treba na primjeru običnog čovjeka vidjeti gdje su prednosti a gdje nedostaci. Važne su različitosti: čekanje na red u zdravstvenim ustanovama, duge procedure u administraciji, uspješan rad sudstva i policije, mogućnost školovanja i napredovanja u poslu, putovanje svijetom, zapošljavanje prema vlastitom izboru, menadžerski ugovori prema kojima ćeš dobiti milijunsku otpremninu iako ti propadne firma. Konačno možeš imati sve, od rođenja pa do groba, ako si u lobiju bogatih kapitalista ili političara - komentira Vinko.
- Gledam današnjeg župana. Prije te dužnosti je bio običan seljak kao i ja. Danas on otvara sportske priredbe i puno govori o sportu, otvara rodilište i priča o demografskoj slici, otvara kazališnu priredbu i govori o kulturi. Jednom riječju: on je postao sveznalica. Kada bi sav narod u Hrvatskoj mogao biti politički dužnosnik ne bi bilo područja života o kojemu ne bi svi sve znali - završi Marta.
- Odgovor na pitanje za koga glasovati je težak. Teško je reći jer su svi političari na jednoj strani. Treba poći drugim putem. To je referendum u kojem se mora tražiti promjena Izbornog zakona. Treba birati pojedince koji se pokažu u ljudskom licu a ne stranke koje na kraju postaju neodgovorne a iz naroda isisavaju i posljednju snagu. Trebamo odlučne ljude koji će znati stati na kraj recesiji i neimaštini. Danas je upravo Dan borbe protiv kapitalizma a kako smo ga mi obilježili? Što smo uradili da ga barem svedemo u ljudske okvire? - upita Filip.
- Mama, kako je stlicek Bolis zaladio jahtu a mi nemamo ni automobil a plije lata je bio vozac autobusa? - upita mali Tomo.
Za stolom je nastala šutnja. Samo je mama duboko uzdahnula i kazala:
- Oprosti mi Bože jer se ne mogu nositi s takvim pitanjima.
Foto: 1. Krsto Hegedušić, 2. Ivan Večenaj
