(posvetio prijatelju Božidaru Galoviću - Glisti, koji je sa 17 godina otišao u 1.gbr)
Sa dječačkim osmjehom na licu
iz školskih klupa otišao na bojišnicu,
voljenu domovinu da brani,
što kaže biblija: to su ljudi od Boga poslani!
Premlad je bio, mladost svoju nije proživio,
ali zbog voljene Hrvatske koju je volio
i zbog slobode njene, život svoj žalio nije,
njena neovisnost, to mu je bilo najvažnije.
U Tigrovima i Pumama ratne dane ispisao,
sa svojom braćom ratni pakao prošao,
ranjen bio, za domovinu svoju krv lio,
junački se na prvoj crti borio.
Pume pamte svog zapovjednika
što je unosio strah kod četnika,
sa osmjehom na licu
svoju satniju vodio na bojišnicu.
Naš Božo, Glista heroj
uvijek spreman za boj,
za voljenu domovinu svoju,
veliko hvala, našem heroju!