Dan naše Domovine slavimo
teška vremena pamtimo,
njen krvav i paklen put,
jer ju stoljećima gazio dušman ljut.
Mala Domovina, narod mali
za svoju slobodu puno puta zaplakali,
drugom gazdi bili sluge,
stoljećima Domovina patila od tuge.
Dušmani mnogi napadali na te,
ubijali i tlačili nas Hrvate,
nisu imali prema nama milosti,
u jamama mračnim leže hrvatske kosti.
Plakao je narod hrvatski i krv lio,
kao rob u svojoj Domovini živio
i snio taj dugo sanjani san
kad će biti u Hrvatskoj slobodan.
Devedestih godina prošlog stoljeća,
eto nama ponovo „hrvatskog proljeća“
kad hrvatski narod novu stranicu okreće,
jer više drugom sluga biti neće.
Tada smo svoju neovisnost proglasili,
u paklenom ratu za slobodu borili
i junačkom bitkom naših sokolova,
slobodna i neovisna je Domovina ova.
Dan priznanja Domovine slavimo,
ponosno naše trobojnice vijorimo,
i još vjekovima ćemo ih viti,
neće nas nitko više osvojiti.