Mihaela Karoglan

 ŽRTVE TVOJE GRADE NE SMIJU SE ZABORAVITI!

I svake godine ista bol,

Tuga u srcu, ogorčenje,

Ki da na ranu stavljaš sol

Stapa se u razočarenje.

Niko Grade da prizna zločine,

Nitko Grade da ti kaže žao mi je,

Oh, Grade čuješ li sinove,

Ispod crne zemlje što im se tijelo krije.

Osjećam bol majke što suze roni,

Sina doziva...

A di su ga zakopali oni

što ih se proziva?

Kaži Grade… kaži što si čuja,

Kaži Grade što si vidija...

Ma kaži Grade sve njihove zločine,

Nek' se krikovi sa Ovčare zagrme.

Dicu svoju Grade nahrani,

Nahrani ih istinom,

Znaš da su je gladni,

I možda pomireni sa sudbinom?

Ne daj da se pomire s tim,

Čuju šapatom oh, Grade... Grade.....

Dozivaš ih ti...

Žrtve tvoje Grade ne smiju se zaboraviti!!