Čuo si samo veselje,
lupanje dlan o dlan,
vrisak i uzbuđenje
još ti dođu u san!
Mahao si svima
dok se stara gardistička roba raspadala,
čuo si opet... koliko ih nasmijanih ima,
kako vas je nacija lijepo pozdravljala!
Rekli su ti, jasno se sjećaš,
Bog vas poživio,
dok se ti sa bojišta vraćaš
da bi svom narodu slobodu vratio!
Sjećanja naviru kroz suze,
osjećam tvoju bol.
Čujem i ja te glasne aplauze,
stavljaju na rane sol!
Što bi da ih opet čuješ
makar na tren,
i da glasno vikneš
"opet sam voljen" !
Krivo mi je, strašno mi je krivo
što o tebi ovako pišem,
voljela bih da je poslije ljepše bilo,
a ne da ti pjesmom suze brišem!