DOMOLJUBNO PERO
Predrag Babić
(Pjesma je posvećena svim braniteljima)
Nemam ni brata, ni druga,
Ni kreveta, ni doma,
Slomljena je moja svaka zora.
Noć crna mi preteška.
Nemam ni žene, ni ljubavnice,
Isprljane plahte bijele,
Nemam ni ognjišta, ni plamena,
Razvaljena tek utvrda.
Nemam boljega sutra,
Ni zlatnu kartu snova,
Na grobovima života
Tek ponešto voska.
Nema maramice, ni suputnice
Da mi krvave suze briše
U olinjalome kaputu godina
Samo rijetka draga sitnica.
Nemam svirača, ni tamburaša,
Da prebire žice moga srca
Samo starosti violina
S groba posljednja truba.
Nemam ogledala, ni dukata,
Samo duša koja sja
Prelomljena i odbačena
Kraj hrasta na kraju sela.
Nemam djece, ni unuka,
Ni krvi žive svoje
Posljednji od stare loze
Što Hrvatsko ime zove.
Nemam srebrnoga sata
Samo komad olova
Iz prošloga rata
Kolajna zahrđala.
Nemam ništa osim pištolja
Cijev na glavu naslonjena
Vrisak nebeskih ptica
Od toga kletoga hica!
Foto: 1. UCM
