DOMOLJUBNO PERO
Predrag Babić
Ušutkati će streljački vod
Onako podmuklo s jesenjim jutrima
Posljednji glas zdravoga razuma
Krvavi će noževi prerezati
Vrele niti toploga života
Usamljenoga revolucionara
Što htio je povesti narod
Na barikade pune bodljikave žice
Koje su podigli poltroni i ulizice.
I tada smo svi postali ubijene ptice
Posrnuli anđeli izbačeni iz raja
I tiho će zajecati Lijepa Naša.
Nitko neće doći na ispraćaj heroja
Sasjeći će ga oštrim bajonetama
Komadi mesa ostati u vrećama
Pokopati ga u grob bez imena
Jer izdan bio je od vlastitoga roda.
I vratiše mi se odjednom riječi
Poput jeke što zora guši
" Svaka revolucija jede vlastitu djecu "
A mi prodali smo rođenu majku
Ostavljenu, napuštenu i slabu.
Tek ostati će nijemi zvonici
I pitanje vječno što u zraku visi
Izdali smo svi skupa, tu svetu zemlju
Kao crne, mračne kukavice
Uprljali; nježno i nevino lice
Slijepi smo postali i nismo cijenili svoje.
Foto: 1. tportal.hr
