DOMOLJUBNO PERO
Predrag Babić
Vihori prošlih godina
Crna praskozorja
Jesen devedeseta
Uplakana majka s praga
Malena moja braća
Zveket pušaka
Bat vojničkih čizama
S prašnjava druma
Utihnula pjesma slavuja.
Prekinuto djetinjstvo dječaka
Lopta pregažena
U blatu kraj puta
Vrisak strojnica
Sa Dunava plava
Plač Vukovara grada.
Nestali u plamenu zvonici
Pokidani srcu dragi oltari
Pa zvijer bradata mrvi.
Sve što su djedovi moji stari
Stoljećima mukom stekli.
Zaorane topovima ravnice
Na suncu bljesak oštrice
Vidim poznata lica
U Koloni Sjećanja.
S juga utvrde stare
Drevnoga, bijelog Dubrovnika
Porušene kule
Svetoga Vlahe
Banijom i Petrinjom
Pakracem i Slavonijom
Duši tužna slika
Ubijenih i zaklanih staraca
Kako da vam oprostim
Braćo moja mila
Kada na Uni i Dvoru
Majka izgubila sina jedinca.
Krv se moja prolila
Dičnoga prezimena
Dok moje srce kuca
Za vas u njemu oprosta nema
I nikada više
Da te itko dirne
Domovino sveta
Čuvaju te djeca
Sokoli junaci
I Bogu dragi
Hrvatski Bojovnici!
(iz zbirke Kroz maglu)
