KULTURA
Ljepote Hrvatske: piše Kristina Nuić Prka
Na Đurđevac, prelijepi gradić u hrvatskoj Podravini, s otprilike 8000 stanovnika, najprije će Vas asocirati njegov najpoznatiji sin, general Mladen Markač - zapovjednik specijalnih redarstvenih jedinica MUP-a Republike Hrvatske u vrijeme Domovinskog rata, nadaleko poznata manifestacija "Picokijada", a zatim i reslektabilno međunarodno karate prvenstvo koje svake godine dovodi u ovaj grad stotine sportaša i goste iz više zemalja Europe.
Gradić je to bogate, burne povijesti, prirodnih ljepota i kulturnih znamenitosti vezanih uz junaštvo branitelja Hrvatske kao Antemurale christianitatis (predziđe kršćanstva) još iz doba osmalijskih prodora.
...
Đurđevac (pravilno bi bilo Đurđevec) se spominje prvi put u 13. st. u ispravi kralja Bele. U 15. st. se razvio u gradsko naselje - Trgovište.
Godine 1532. Sulejman I. Veličanstveni se vraća u Carigrad, poslije neuspjeha kod Kisega. Prolazi Podravinom i pljačka đurđevečki prostor.
Poznata je velika opsada Đurđevca u kojoj, zahvaljujući pameti i snalažljivosti hrvatskih branitelja, u brzoj i krvavoj opsadi pogiba nekoliko turskih aga, a Ulama-paša se povukao. Prema ovom povijesnom događaju nastala je i poznata legenda o picoku.
Prema legendi, Turci su dugo opsjedali utvrdu Stari grad čekajući da nestane hrane, a iscrpljeni branitelji, po savjetu stare Đurđevčanke, iz topa ispale zadnjeg pjetlića (picoka) kojeg su imali. Misleći da branitelji još dugo mogu izdržati opsadu, obeshrabreni Turci, uz kletvu moćnog Ulama-bega, odustali su od opsade uz riječi:
„A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će PICOKI“
I tako đurđevački grad nikad nije bio osvojen. Prema ovoj legendi već godinama se organizira scenski spektakl s preko 300 kostimiranih glumaca i efektima, nadaleko poznata manifestacija "Picokijada".
Đurđevačka utvrda je i mjesto jedne junačke epizode bana Nikole Šubića Zrinskog, jednog od najvećih hrvatskih ratnika. S pratnjom je došao u Đurđevac kako bi se ogledao u junačkom megdanu, dvoboju s bosanskim sandžakbegom Sofi Mehmed-pašom. Mehmed je tražio od bana da pusti na slobodu nekog zarobljenog turskog vojvodu Murata, ovaj to nije htio učiniti dok mu Osmanlije ne vrate zarobljene kršćanske sužnje. Na kraju je jedino što si dogovorili dogovorili bio dvoboj. Međutim, na dan dvoboja nije se pojavio ni Mehmed-paša ni drugi Turci.
U 17. st. prestaju značajnije provale Osmanlija u Podravinu i stanovništvo jača. I tako je ova Utvrda iz 14.st. tipa Wasserburga, okružena močvarom, uspješno obavila svoju povijesnu ulogu obrane.
Danas se u utvrdi Stari grad nalazi Muzej grada Đurđevca, u kojem se nalazi preko 2000 djela likovne zbirke hrvatskih autora i autora iz brojnih zemalja svijeta, (donacija Ivana Lackovića Croate). Naravno, pričati o ovom kraju, a makar ne spomenuti važnost razvoja smjera naive i njenog značaja bio bi veliki propust.
Krajem 18. i poč. 19. st. u okolici Đurđevca sadio se bijeli dud za uzgoj dudovog svilca. U dvorištu Starog grada nalazila se predionica u kojoj su se svake godine iz svilčevih čahura vadile svilene niti i slale u Osijek na tkanje, što dovoljno govori o razvijenosti ovog kraja.
Zanimljiv je i dvorac Barnagor koji datira iz 19. stoljeća kad je bio i okupljalište brojnih umjetnika i ljubitelja prirode, a gdje se i danas odvijaju brojna kulturna događanja.
Posebna atrakcija je prostor oko dvora, drvene šumske stube uz ‘Kazalište u šumi’ i Park pijetlova.
Crkva sv. Jurja građena je početkom 20. stoljeća na temeljima starijih crkvi, a temelji su, radi močvarnog tla kopani na dubini od 3m.
I ne samo to, grad je u kojem se nalazi i tzv. Hrvatska Sahara ponata i kao Podravski peski, Krvavi peski, Đurđevečki peski.
Radi se o zaštićenom botaničkom području od oko 20 hektara, osebujnog staništa s velikim brojem endemičkih vrsta, jedinstvene flore i faune, (npr.čak 300 vrsta leptira) te vidljivim oblicima pješčanih dina. Dio ovog područja je 1963. godine proglašeno posebnim geografsko-botaničkim rezervatom.
Puno je tu bogatstva koje je nedovoljno promovirano, posebice prelijepa Bilogora, Drava, park šuma Borik, sportsko-rekreativne oaze, nematerijalna kulturna baština kao što su cimbule ili cimbal, žičano glazbalo koje potječe iz Perzije te bogata gastronomska ponuda poput Pogače z oreji i Svetojanske zlevanke te kraj dobre kapljice.
I puno, puno više... a ovaj članak je samo kratka pozivnica u ovaj lijepi, još nedovoljno otkriveni kraj.
Otkrijte Đurđevac i sve priče koje skriva.
Foto: 1. enciklopedija.hr, 2. Anabar Tours, 3. scrshot YouTube, 4. - 7. visitdjurdjevac.hr, 8. virovitica.net, 9. zhrmku.org.mk
Autor: Kristina Nuić Prka
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.