Mozaik

Predstavljanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić te rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, koji su istaknuli kako je to predstavljanje jedan od segmenata dobre znanstvene suradnje između biskupije i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.

Knjiga strukturalno, metodološki, izborom tema, razmatranjem novih i novim tumačenjima već poznatih vrela, na 278 stranica predstavlja prvu cjelovitu studiju o utvrdi Zrin. Bogato je opremljena brojnim ilustracijama poput za tu prigodu izrađenih mogućih rekonstrukcija pojedinih razvojnih faza tvrdoga grada Zrina, ali i ostalih utvrđenja koje su u to doba postojale na Zrinskom vlastelinstvu, te kartografskih prikaza Zrinskog Pounja. Također se u knjizi nalaze brojne reprodukcije izvornog arhivskog gradiva, poput različitih karata, crteža i veduta, što se čuvaju u brojnim, poglavito stranim arhivima i knjižnicama.

Zrin – posebno mjesto hrvatske prošlosti

Na početku izlaganja autori Kekez i Regan rekli su kako je knjiga ciljano izašla prošle godine tj. 725 godina od prvog spomena tvrdoga grada Zrina koji svakako zauzima posebno mjesto hrvatske prošlosti. Autori su istaknuli i kako je njihova ideja bila obraditi temu Zrina ne na temelju monumentalnih i danas vidljivih ostataka nego dati prikaz manje znanih podataka i pokazati kako se razvijao čitav taj prostor kome je u središtu bio tvrdi grad Zrin. Tako su brojne nove podatke i do sada nepoznata vrela pronašli u raznim arhivima poput Arhiva Zagrebačke nadbiskupije, Hrvatskoga državnog arhiva i Mađarskoga državnog arhiva.

Poručili su i kako su nastojali u knjizi odgovoriti na niz postavljenih istraživačkih pitanja, pa su tako u prvom redu definirani geografski položaj i prometna povezanost kako Zrina, tako i čitavog donjeg Pounja u srednjemu vijeku. Potom je dat kratak prikaz zrinske povjesnice podijeljen na tri faze, tj. prikaz povijesti Zrina i tamošnjeg posjeda u doba kada su njegovi gospodari bili knezovi Babonići, te period gospodstva knezova Zrinskih iz roda Šubića Bribirskih, a na kraju i period osmanske ugroze. Treći dio knjige bavi se fortifikacijskim strukturama i detaljima zrinskoga tvrdoga grada, ali i njegovim arhitektonskim razvojem kroz prošlost, te geostrateškim značajem samoga grada, a četvrti dio odnosi se na nastanak, funkcioniranje i izgled zrinske urbane aglomeracije, tj. zrinskog podgrađa (suburbium) tijekom promatranog razdoblja, tj. analizom središnjih funkcija i topografije toga naselja. Posljednji dio knjige fokusiran je na formiranje, izgled, rasprostranjenost i funkcioniranje Zrinskog posjeda, tj. kasnijeg vlastelinstva, pri čemu se nastojalo izraditi srednjovjekovnu topografiju posjeda Zrin, tj. razmještaj i opseg zemljišnog posjeda i različitih utvrđenja kojemu je središte bio tvrdi grad Zrin i to u onoj mjeri koliko je to moguće na temelju sačuvanih vrela iz razvijenoga i kasnoga srednjega vijeka.

Dočaravši važnost Zrina, istaknuli su i niz zanimljivih podataka. Između ostalog Zrin je stoljećima bio u središtu velikog posjeda koji se prostirao od Dvora do Hrvatske Kostajnice, bio je jedan od najvećih tvrdih gradova veličine 130 metara dug i 40 metara širok te su njime gospodarile dvije od tri najznamenitije Hrvatske srednjovjekovne plemićke obitelji.