KULTURA
Kultura: SATIRA
Kad sve prođe ljudi će shvatiti da su griješili. Ljudi će se promijeniti, doći pameti, zaviriti u svoje srce i dušu i proniknuti u najveće tajne.
A mi, ljudi, takvi smo da volimo priznati grešku, na greškama učimo, napredujemo.
...
Nakon korone ljudi će shvatiti da se moraju mijenjati, biti bolji, čovječniji. Pa tako već vidim svijet bez političara, politike, ministarstava, županija, stranaka… Neće biti potrebe za tim, za njima, jer neće biti nepravde i oholosti. Ni zakona, jer će ljudi pratiti samo Zakon prirode.
Suočeni s takvim promjenama i političari će se mijenjati. Radit će po gradilištima, voziti autobuse i tramvaje, orati plodne ravnice. I sve to uz gablec od frtalj kruha, 25 dkg tirolske i jogurt. Oh, miline li od života dok ispijaš jogurt iz tetrapaka a sunčeve zrake ti miluju oznojeno lice.
Radni tjedan trajat će 5 dana, a radni dan 5 sati. Više neće biti potrebno puno raditi.
Veseli i bezbrižni roditelji vikendom će uzeti dječicu. Dok otac i majka, držeći se za ruke razdragano trče cvjetnim livadama, djeca će puhati maslačke i oponašati pjev ptica. Sretno umorni vraćati će se u svoje domove veselo prepričavajući zgode i nezgode sa izleta. Naravno, vraćati će se biciklima, ekološki osviješteni saznanjem da automobili zagađuju prirodu u kojoj uživaju sa voljenom dječicom.
Samo posjedovanje auta bit će ponižavajuće i ljudi će ga koristiti u rijetkim situacijama poštujući prirodu. Uglavnom će se natjecati u ljepoti svojih bicikala, rola, romobila...
I svadbe će biti drugačije.
Mladenci na duplom biciklu, kum ispred njih na rolama, veselo maše zastavom u jednoj ruci a drugom rukom šalje poljupce ljudima koji ih promatraju sa sjetom u očima. Svadbena kolona bicikala i romobila lagano će kliziti do cvjetne livade na kojoj će se održati svečani obred uz obilne količine meda i čaja od stolisnika. Aj dobro, bit će i malo rakije. Prigodne. Medice!
Seljaci će uživati u plodovima svoga rada. Zimi dok napuste svoja ognjišta i krenu u mondena skijališta na zasluženi odmor, stanovnici gradova dolazit će na selo kako bi brinuli o njihovoj stoci, teladi, pajcekima i kokicama. Stajama će odzvanjati „Serbus dragi Zagreb moj“ dok umorni građani sa osmjehom na licu u štale donose svježe sijeno a njihova djeca muzu krave za okrepljujuću, domaću večeru. Kruh i friško mlijeko!
Severina će se ostaviti estrade i udati se za simpatičnog, brkatog zidara, Lidija će dostavljati hranu penzionerima (biciklom), a Ela će otići u misionare na Galapagos (pješke). Maja će postepeno odvajati plastiku iz svojeg tijela, reciklirat ju i od nje raditi vesele igračke za dječicu predškolske dobi. Bit će plastike i za nadolazeće generacije.
Mir i dobro, udruženi sa blagostanjem i razumom, preuzeti će ljude.
Ljude koji će neopterećeni problemima uglavnom se vratiti obitelji, pjesmi i plesu. Neće biti kriminala, lopovluka, političkih igri i zakulisnih nagodbi. Jer ljude će korona naučiti pameti. I svijet će postati bolje mjesto.
A ja?
Ja ću konačno odseliti u taj Cugovec. I cugati. Jer teško je zamisliti ovakav, bolji svijet osim ako nisi mrtav pijan. Ili drogiran. Ili lud.
Foto: 1. DPCM
Autor: Irinej Mucak