POVIJEST
Svjedočanstva sudionika operacije Maslenica ipak neće propasti. Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR) tijekom izdao je knjigu memoarskog gradiva: „Sjećanja na operaciju 'Gusar' (Maslenica)“. Uz potrebnu kronologiju, podatke koji su nedostajali u samom filmu, javnost je upoznata sa sjećanjima onih koje nisu vidjeli pred TV ekranima, a važnih sudionika i zapovjednika operacije.
Pokretanju operacije prethodio je čitav niz važnih promjena 1992. godine, ona nije uzrokovana samo iracionalnim ponašanjem pobunjenih Srba za vrijeme mirovnih pregovora. Na bojišnici, unatoč razdoblju varljivog primirja, ostvaren je preokret.
...
Na Južnom bojištu nakon višemjesečne borbe deblokiran je Dubrovnik i oslobođeno je područje do Prevlake. Posebno važno, zapovjednik-pobjednik, Janko Bobetko imenovan je krajem godine načelnikom GS HV, a brigadir Ante Gotovina imenovan je na dužnost zapovjednika 6. Operativne zone Split.
S druge strane, sve postrojbe JNA su konačno 1992. godine napustile područja Hrvatske, a što je rezultiralo promjenom u odnosu snaga, ali i ponašanju pobunjenika. U slučaju Zadra, to se drastično očitovalo stalnim topničkim udarima zbog kojih je u svibnju pokrenuta operacija Jaguar. Zapovjednik „bibinjske satnije“, koja je s Otočkim bataljunom i pješačkom satnijom ZB Zemunik u Maslenici oslobađala Babindub, Ante Delija prisjeća se važnosti osvajanja brda Križ:
„JNA je na Križu izgradila veliku radarsku postaju, ujedno i dobro utvrđenu utvrdu. Odlaskom JNA došli su tu četnici iz okolnih sela kojima je s Križa Zadar bio kao na dlanu, i svakodnevno je bio granatiran…Najveća opasnost bila je što su imali kontrolu na zadarsku magistralu. Primjerice, u jednom danu sa ZIS-om imali su direktni pogodak u vozilo gdje su ubili petoricu ljudi…Sam Zadar je svakodnevno bio baš s Križa granatiran, a k tome je Srbima Križ bio osmatračnica za druge položaje…Kad su s Musapstana ili Travičine glavice granatirali Zadar i okolicu, ovi s Križa davali su im vrlo precizne koordinate…Recimo, luku su toliko precizno gađali da su imali onesposobit tvornicu soje, pa su pogodili onu traku koja dovodi soju iz broda u tvornicu... Gore na Križu bilo je sve opasano kompletno sa žicom. Ispred žice sve je bilo zapaljeno, gola zemlja, tako da je bio prazan prostor. Onda je bio jedan red poteznih mina, pa jedan red nagaznih mina, a unutar same žice sve puno „televizora“ koji se električnim putem aktiviraju… Primijenili smo taktiku, vršili opsadu dok ih ne iscrpimo, kao što su nekoć Turci radili… I to je trajalo tjedan dana. Oni više nisu imali volje. Mi smo ih pozivali da se predaju i tu je glavnu ulogu odigrao zapovjednik Ivan Vitanović. Dogovoreni su takvi uvjeti predaje da su oni mogli otići s osobnim naoružanjem. Da se mene pitalo bilo bi sigurno drukčije…“.
Događaji u zadarskom zaleđu do kraja godine, posebno tvrdoglavost Srba u odbijanju pregovora o uspostavi prometa, uvjetovali su planiranje operacije Maslenica. Iako je planiranje službeno počelo prvih dana siječnja 1993. godine, načelnik stožera 6. OZ Split, brigadir Luka Džanko i načelnik operativnog odjela OG Zadar, pukovnik Rajko Rakić prisjećaju se da se planiranju pristupilo dosta ranije.
„Gotovo sam siguran da je Ante Gotovina puno prije znao za ono što slijedi. Dobro se prisjećam nekih aktivnosti koje je on provodio. Često je obilazio postrojbe na bojišnici do Zadra. Svaki dan, do Zadra, Šibenika i Sinja…Ustrojavanje Zapovjedništva Operativne grupe Zadar započelo je između Božića i Nove 92. godine...I to da grad dobiva svoje zapovjedništvo, sjećam se, imalo je dosta pozitivnoga odjeka u Zadru…Operacija je prvotno nosila naziv „Gusar“… Vojnik instiktivno kad radi neki novi plan počinje od tih naslova, tajnih naziva, kodnih naziva… Ja sam mislio da treba staviti „Maslenica“, s obzirom na prostor, tako sam zacrtao kao podsjetnik da se to odredi...U jednom od mnogih dolazaka Gotovina je to vidio, rekavši: „Ne, ne, ne, nećemo Maslenica, jer to“, kaže „otkriva poziciju na kojoj ćemo djelovati. Ako slučajno tko sazna, nekako protivnik provali, dozna da se nešto priprema pod imenom „Maslenica“. Nego ćemo staviti „Gusar“, pa da je neutralno u smislu same lokacije gdje će se operacija provoditi…I tako imamo situaciju da na nekim početnim papirima, pripremnim zapovijedima, nekim skicama koje smo radili, piše „Maslenica“, a kasnije piše „Gusar“...„Gusar“ je, dakle, naziv za napadnu operaciju. Kad napadna operacija prestaje, prestane važiti i kodni naziv koji je ona nosila. Ako je to bio 27. siječnja 93. godine, znači tada je „Gusar“ svoju misiju završio…Važno je naglasiti da uvjeti za planiranje nisu bili nimalo jednostavni jer su se u razdoblju od 6. do 20. siječnja paralelno pisale različite inačice zapovijedi, razni planovi na zemljovidima, jer svakodnevno su pristizale neke nove postrojbe, što znači da je Gotovina iskazao vrlo visoku razinu kvalitetne reakcije i promišljanja“, prisjeća se Rakić.
Kao zamjenik Ante Gotovine, nakon iskustava u stožeru Janka Bobetka tijekom borbi za deblokadu Dubrovnika, imenovan je Luka Džanko:
„Poslije neuspjelih političkih pregovora, načelnik Glavnog stožera Bobetko je dobio zapovijed od Predsjednika. Uglavnom već je tad vršio pripreme, mislim da je jedno izviđanje vršeno na sam Badnji dan…Na referiranju, odnosno planiranju operacije Gusar bio je general Bobetko, general Markač, general Čermak i brigadir Ante Gotovina. I bio sam ja… Znao sam da nešto slijedi. A slijedilo je to da oni ljudi koji su dotad radili na tome morali su „otići“, da dosad što se radilo treba zaboraviti, a dalje da će se raditi nešto iznimno bitno i da će iza toga stajati Bobetko i tim koji je sastavio… Na kraju sastanka Bobetko je rekao Gotovini: „Ante jasna ti je situacija, tvoje je da sastaviš tim, da nađeš drugu zgradu. I na čelu toga tima treba da planiraš operaciju“…Postupno smo premjestili zapovjedništvo u Zadar, u prostoriju Doma zrakoplovstva bivše JNA… Eto, tu je začeće i početak planiranja operacije Maslenica, koja je, normalno, doživljavala svoje promjene. Jer otkad smo mi nju počeli planirati pa dalje, general je Bobetko otišao u Zagreb, politika je pregovarala, a kad pregovori nisu uspjeli konačno je donesena odluka da se krene. Dakle, prvi plan sačinjen je 4. siječnja, a konačna odluka o pokretanju napada donesena je 19. siječnja…
Nažalost, Bobetko nije dovoljno vodio računa da je 4. brigada izmrcvarena, izmučena, žrtava ima dosta, da je daleko i nije na okupu… Ipak, krenulo se. Operativna zona Split dobila je slijedeću zadaću od Bobetka: „S obzirom na sporazum o mirnom deblokiranju Masleničkog mosta, što agresor odbija, donijeta je odluka da tu zadaću izvrši HV. Pripremiti i izvesti napadnu operaciju na prostoru sjev. Dalmacije gotovim snagama 4.gmtbr, 112. TG, 113. br. te specijalnim grupama, snagama HRM i domobranskim postrojbama (7. dp i domobranske bojne Obrovac, Biograd i Benkovac) sa zadaćom iznenadnim i odlučnim napadom razbiti i odbaciti neprijatelja sa prostora Masleničkog ždrila, te presjeći osnovne puteve: Gračac-Obrovac i Benkovac-Knin“.
- nastavlja se -
Foto: DPCM
Autor: Tomislav Šulj
