POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
POSLJEDICE SUKOBA I REAKCIJE JNA (1/2)
Tijekom otpora smrtno je stradao pobunjenik Rajko Vukadinović, a veći broj pobunjenika, njih tridesetak, bio je uhićen. Među uhićenima nalazili su se Goran Hadžić i Borivoje Savić, čelnici vukovarskog SDS-a, koji će nakon puštanja na slobodu postati vođama oružane pobune u istočnoj Slavoniji.
Na hrvatskoj strani poginuo je Josip Jović i devet policajaca ranjeno je.
Nove metode JNA
Osim što je ovime postalo jasno da je će se u Hrvatskoj rasplamsati rat, postalo je jasno i kako će u njemu djelovati JNA. Nakon što je za vrijeme „balvan revolucije“ 1990. stala na stranu pobunjenih Srba, JNA se isto ponijela i tijekom krize na Plitvicama.
Naime, nakon što sekretar Kadijević nije uspio u naumu uspostave izvanrednog stanja, vrh JNA pokušao je provesti druge metode kojima će sačuvati kontrolu, odnosno provoditi zaštitu i odbranu srpskog naroda van Srbije i prikupljanje JNA u granice buduće Jugoslavije naveo je Kadijević u svojoj knjizi Moje viđenje raspada.
Nakon svojevrsne probe u Pakracu, tijekom krize na Plitvicama JNA je provela novu metodu, nazvanu „uspostava tampon zona“. Odmah po izbijanju sukoba postrojbe JNA brzo su intervenirale, izvukle oklop i teško naoružanje, postavivši se kao sila koja razdvaja zaraćene strane, time onemogućivši hrvatskoj policiji da daljnjim napredovanjem ka Korenici u potpunosti razbije oružanu pobunu.
Štoviše, JNA je pokazala da će i u budućnosti samoinicijativno reagirati: Ceneći dramatičnost nastale situacije i moguće posledice, štab VK oružanih snaga je u prepodnevnim časovima Predsedništvu SFRJ predložio preduzimanje potrebnih mera uz upotrebu jedinica JNA radi sprečavanja krvoprolića na Plitvicama i širenja oružanog sukoba. Pošto je sastanak Predsedništva zakazan za 15,00 časova 31.3. ove godine, ŠVK je odlučio da pusti četu VP 5. VO, koja je u 11,40 časova čelom bila na ulazu u Karlovac, sa zadatkom da za 1-1,5 čas stigne na Plitvice, izvidi situaciju i sukobljenim stranama da do znanja da prekinu vatru, te da će u protivnom biti angažovane jače snage JNA. Ostatak čete vojne policije upućen je u Slunj, kao i jedan mehanizovan bataljon, dokumenti SDB svjedoče o početnim reakcijama JNA.
SDB pritom pruža možda i najzanimljivije podatke o razini organiziranosti pobunjenika i njihovim namjerama, temeljenim na očito dobrim informacijama koje su pristizale iz Zagreba.
Rukovodstvo SAO Krajine je već 29.3. ove godine saznalo za pripremu snaga MUP-a za intervenciju, te istog dana izvršilo mobilizaciju rezervne milicije u Kninu, Donjem Lapcu, Srbu, Gračacu, Titovoj Korenici i drugim mestima…te je već 30.3. ove godine mobilisana kompletna rezervna milicija u civilu koji su imali oružje. Na dan oružanog obračuna na Plitvicama, u opštinama SAO Krajine održani su brojni mitinzi na kojima je narod pozivan na odbranu, što je rezultiralo okupljanjem naoružanog naroda u Kninu, Srbu, D. Lapcu i Titovoj Korenici. Više autobusa dobrovoljaca, posebno u Kninu, je bilo pripremljeno za upućivanje na Plitvice, međutim, sve posle 11.00 časova, kada su prilazi bili blokirani i glavni deo akcija snaga MUP-a bio završen.
Nezadovoljstvo pobunjenih hrvatskih Srba
Zaključkom o tome da je MUP očistivši Plitvice od terorista ostvario cilj, SDB je pobio vlastitu procjenu kako je krajnji cilj policijske akcije bio napad na Knin. No ostaje činjenica da su vođe terorista puno više očekivale od JNA, s obzirom da im je kasnije bilo zamjereno što nisu omogućili prolaz autobusima naoružanih pobunjenika ka kriznom području: Propagandna mašinerija vrhovništva Hrvatske je posle Pakraca i konflikta na Plitvicama pokušala iskoristiti da JNA prikaže kao svog saveznika. S druge strane, srpski živalj je na području tzv. SAO Krajine ispoljio netrpeljivost prema JNA, što se prvi put dešava u istoriji SFRJ, zaključuje dokument SDB.
Odjek ljutnje zbog događaja na Plitvicama, odnosno primjer u kojoj je mjeri propagandom bio zatrovan srpski narod vidljiv je u njihovim javnim reakcijama. U obavještajnom izvješću pripadnika SDB-a o sigurnosnoj situaciji u općinama Vrginmost, Vojnić i Topusko navodi se: Ovde više nema straha od eventualnog rata, naprotiv mlađi ljudi, ali i prvoborci, iznose da rat treba početi što prije, da više nemaju živaca, da su na rubu izdržljivosti. Ljute se na Armiju zašto se mešala u Plitvicama, zašto nije pustila da se međusobno pokolju, pa ko preživi.
Ipak, pragmatičnom ideologu pobune hrvatskih Srba, Slobodanu Miloševiću, bilo je potpuno jasno da su porazi poput plitvičkog vrlo nepoželjni u provođenju zacrtanih ciljeva.
Nakon što su srpski pobunjenici u prvim sukobima s hrvatskom policijom doživjeli poraze, Milošević je očito shvatio da akciju protiv Hrvatske treba preuzeti JNA. Prema dnevničkim zapisima Živka Zagorca, dužnosnika SDS-a iz Grubišnog Polja, Milošević je početkom svibnja 1991. savjetovao Veljka Đakulu: „osnovno što on traži je da više ne idemo u sukobe s MUP-om već da ostavimo da se sudare s armijom i da armija sa NDH bez ikakvih problema može obračunati navodi se u knjizi Nikice Barića „Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990. – 1995.“ (Zagreb, 2005.)
- nastavlja se -
(posljedice sukoba i reakcije JNA - 2.dio)
Foto: 1. UVSJP "Alfa" Zagreb
Autor: Tomislav Šulj
