'ALFE' (3/5) | Crne Mambe | Hrvatska kroz povijest

POVIJEST

HRVATSKA KROZ POVIJEST

Topusko - prvi ratni teren "Alfi"

"ALFE" (3/5)

Alfe

Piše: Tomislav Šulj

"ALFE" (3/5)

- nastavak

U „Alfama“ su djelovale grupa za vodiče službenih pasa (sjećanje Dragana Majkića) i zanimljivo, prva na taj način ustrojena, konjička postrojba MUP-a.

U drugom dijelu knjige, predstavljene su pričuvne postrojbe, također iznimno bitne za djelovanje „Alfi“ kojima su se pridruživali tijekom odlazaka na teren, ali vremenom i mnogi od njih popunjavali su aktivni sastav „Alfi“. Poseban osvrt posvećen je djelovanju dragovoljačke jedinice za posebne namjene MUP-a „MIG“, inače studentske postrojbe organizirane na Fakultetu za fizičku kulturu.

Ratnog puta postrojbe „MIG“ tijekom 1991. godine (Velika Buna, Duga Resa-Logorište, Pakrac) prisjetilo se nekoliko pripadnika, tako i dr. sc. Branimir Kuleš koji je organizirao i bio zapovjednikom ove postrojbe. Zanimljivoj, a javnosti nepoznatoj postrojbi pripadao je i autor knjige nakon čega je, tijekom 1992. godine, prešao u djelatni sastav „Alfi“.

Zasluženo mjesto u knjizi dobili su i pripadnici kirurško-anesteziološke ekipe, popularne „KAME“ koje su kirurškim intervencijama i mobilnim djelovanjem posebno zadužile pripadnike postrojbe. „KAME“ su ustrojene uoči izvođenja operacije Maslenica, te su na Velebitu iskazale iznimnu mobilnost i djelotvornost. Stoga je od ožujka 1994. godine od djelatnika tadašnje Opće bolnice Zagreb ustrojene četiri medicinske ekipe „KAME“, a koje su činili kirurzi, anesteziolozi, instrumentarke, medicinski tehničari, transfuziolozi i vozači.

Konačno, knjiga obrađuje današnjicu „Alfi“, postrojbe koja je od 2008. godine sjedinjena s ATJ Lučko, dočim je jedan dio pripadnika okosnica Interventne jedinice PU Zagreb. Poseban prostor posvećen je poginulim i preminulim pripadnicima postrojbe, a također možemo saznati detalje o aktivnom djelovanju udruge ratnih veterana „Alfi“.

Odlazak u poluokruženo Topusko na Banovini, 26. kolovoza 1991. godine bio je prvi ratni teren „Alfi“ nakon intervencija koje su odradili po Zagrebu (dojave o teroristima, blokada vojarni).

Skupo vatreno krštenje

Nažalost po njih, ovo je bilo skupo vatreno krštenje; poginuo je policajac Pero Perčević, a više je suboraca ranjeno. „Alfe“ su stigle do sela Viduševac, gdje su zbog naloga JNA prenoćili, te u rano jutro krenuli u Topusko. Pobunjeni Srbi, bez sumnje imajući saznanja o kretanju kolone, iskoristili su nepovezanost u linijama obrane koje su držale hrvatske snage te su sačekali policajce u zasjedi. „Alfe“ su dočekane teškom vatrom praktično na čistini.

U nastalom sukobu, veći dio postrojbe oko 80 policajaca probio se ka Topuskom, a oni koji su ostali blokirani, 26 policajaca, više od šest sati trpjeli su jaku vatru. U pomoć su im priskočili kolege iz ATJ Lučko, te s Borbeno oklopnim vozilom (BOV) pod vatrom izvukli ranjenike, dočim su se ostali tek padom noći uspjeli izvući iz okruženja.

Pripadnici „Alfi“ koji su se ipak probili do Topuskog, slijedećih tjedan dana bili su izloženi teškim napadima, praktično su dane provodili u rovovima, no izvršili su zadaću. Uz suradnju s drugim braniteljima, pod zapovijedanjem Ivana Cerovca, branili su Topusko i omogućili evakuaciju civila. Bilo je više-manje jasno da su dani obrane Topuskog odbrojani jer je situacija na tom dijelu Banovine iznimno loša, a pobunjeni Srbi su, uz veliku pomoć JNA, redom osvajali željene ciljeve. „Alfe“ su 4. na 5. rujna primile smjenu kolega iz specijalne policije Osa iz Siska.

SJP OSA

Osvajanje vojarne u Velikoj Buni

Početkom listopada su zajedničkom akcijom hrvatske snage osvojile vojarnu u Velikoj Buni, nadomak Velike Gorice, što je bilo od iznimne važnosti za obranu šireg područja grada Zagreba, ali i za same „Alfe“. Naime, vojarna JNA u Buni bila je centar za elektronsko praćenje i radiokomunikaciju, a istodobno i skladište za 8500 komada cijevi različitih kalibara, te ne treba posebno naglašavati koliko je oduzeto naoružanje bilo od značaja za „Alfe“ i obranu Hrvatske. U akciji su uz „Alfe“ sudjelovali dragovoljci iz „MIG-a“ te kolege specijalci iz varaždinskih „Roda“, koji su pristigli s dva BOV-a. U vojarni se nalazilo 240 vojnika, mladih regruta, koji nisu prihvatili predaju, vjerojatno zbog zapovijedi ratobornog pukovnika Ivković Nikole.

Stoga je otpočeo napad koji je rezultirao pogibijom osam vojnika, a drugi dan Ivkovićeva ratobornost je popustila i vojska je predala vojarnu u ruke hrvatskih snaga. Za ovu akciju „Alfe“ su pismeno pohvaljene od predsjednika Franje Tuđmana.

Unatoč silnoj želji da budu aktivni na bojišnici, situacija je u Zagrebu bila takvog karaktera da glavni grad nije mogao ostati lišen pomoći interventne postrojbe za kritične situacije, a kakve su zapravo stalno bile najavljivane u anonimnim pozivima policijskim stanicama u kojima se prijetilo terorizmom, gnijezdima snajperista, radom tzv. „pete kolone“, itd. Ipak, „Alfe“ su u studenom borbeno djelovale na Pokupskom.

Situacija je bila, kao i kod Topuskog, prilično konfuzna te je linija obrane hrvatskih snaga popustila. Stoga je zapovijed ministra Ivana Jarnjaka bila da se „Alfe“ pobrinu za osiguranje ljudi koji su se povlačili, nakon čega su se i oni prebacili preko rijeke i dignut je u zrak most na Kupi. Ulaskom u 1992. godinu, potpisivanjem mirovnih sporazuma, ratni sukob u Hrvatskoj jenjao je. Ipak, „Alfe“ su bile aktivne.

Svakako najznačajnija aktivnost bila je sudjelovanje u akciji „Poskok 1“. Nakon zapovjednog izviđanja terena čelnih zapovjednika Hrvatske vojske, Janka Bobetka i zapovjednika specijalnih postrojbi, Mladena Markača, donesena je odluka da specijalne snage MUP-a preuzmu prostor na Velebitu koji praktično nije bio pod ničijom kontrolom.

Alfe