POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
Na poziv zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera, 1. srpnja 1917. sestre Služavke Maloga Isusa došle su u Zagreb djelovati u novootvorenom sirotištu Antunovac u Maksimirskoj ulici.
Družbu je 1890. u Sarajevu osnovao prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, koji je podignuo više sjemeništa, crkava, katedralu, ali i ubožnica za pomoć najugroženijima.
...
U tu svrhu je osnovao i Družbu sestara Služavki Malog Isusa, jedine redovničke zajednice ustrojene u BiH, koja se brzo počela širiti.
Unatoč skrbi za najugroženije komunističke vlasti su 1949. protjerale Družbu iz BiH, oduzevši im svu imovinu, a Uprava Družbe preseljena je u Zagreb.
Zbog nove eksproprijacije od strane vlasti, Uprava je 1962. prisiljena iz Maksimira preseliti se u Novu Ves, a potkraj sedamdesetih premješta se na Ksaver, gdje su sestre s velikim trudom obnovile dvorac Naumovac. Na temelju dopuštenja Svete Kongregacije za redovnike i svjetovne ustanove, stoga što je humanitarno djelovala od Boke kotorske do krajnjeg sjevera Hrvatske, Družba je od 1969. podijeljena na tri provincije: Zagrebačku, Splitsku i Sarajevsku.
Štoviše, Družba se dotada proširila i po cijelom svijetu.
Iako se u tom razdoblju sestre postupno vraćaju u BiH obnavljajući djelovanje tijekom velikosrpske agresije, Sarajevska provincija ponovno je teško pogođena, ostavši bez čak šest samostana.
Ipak, sestre su tijekom rata pomagale unesrećenima, najviše u Sarajevu, a za to vrijeme u zagrebačkim Remetama im je za privremeni smještaj kupljena kuća.
Tijekom jednog stoljeća, koliko Družba djeluje na području Zagrebačke nadbiskupije, sestre službenice ostvarile su malo znana, ali nebrojena humana djela.
Uz pastoralni rad i skrb za odgoj i njegu djece u svojim domovima posebnu brigu posvećuju starima, bolesnima i nemoćnima.
Foto: 1. DPCM/Marijin Dom
Autor: Tomislav Šulj
