HRVATSKA KROZ POVIJEST
Piše: Tomislav Šulj
2. veljače 1991. nezadovoljni hrvatski Srbi održali su dva su mitinga poslije čega više nije bilo sumnje da se spremaju na oružani obračun za ostvarivanje svojih ciljeva.
U Kninu su Srbi održali mitining na kojem je jedan od osnivača Srpske demokratske stranke, Jovan Opačić otišao korak dalje od uobičajene huškačke retorike, ustvrdivši da se na srpskom državnom teritoriju može stvarati samo srpska država.
...
Istog dana na Trgu Republike u Vukovaru okupilo se više od 1000 nezadovoljnika koji su podržali mjere iz Naredbe Predsjedništva SFRJ od 9. siječnja o razoružanju hrvatskih policijskih postrojbi, odnosno kasniju prijetnju JNA kako je spremna u Hrvatskoj izvesti vojni udar ukoliko ne provede razoružanje.
Iako je Policijska uprava Vinkovci izdala zabranu održavanja, miting u Vukovaru ipak je održan.
- sadržaj se nastavlja -
| Drugi upravo čitaju... |
|
Ovo okupljane potaknulo je već istog mjeseca nova zabranjena okupljanja i proteste Srba u istočnoj Slavoniji; u Belom Manastiru i Dalju. U Dalju se 25. veljače okupilo više tisuća nezadovoljnih Srba, velikom dijelom pristiglih i iz Srbije, gdje se prijetilo pristizanjem dobrovoljačkih odreda spremnih na oružani sukob i tražilo se rušenje hrvatskih vlasti.
Stoga je već sutradan, 26. veljače 1991. Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem usvojilo „Deklaraciju o suverenoj autonomiji srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema“ kojim se Srbi u tim područjima proglašavaju neodvojivim dijelom „suverenog srpskog naroda koji živi u Jugoslaviji“.
Na drugom kraju Hrvatske, u Kninu je pak 28. veljače Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće takozvane „SAO Krajine“ donijelo „Rezoluciju o razdruživanju od Republike Hrvatske“, s naglaskom da „SAO Krajina“ ostaje u Jugoslaviji.
Mitinzi i političke odluke hrvatskih Srba koji su obilježili veljaču 1991. bili su uvod u neizbježan sukob koji je slijedećeg mjeseca započeo oružanom pobunom Srba u Pakracu.
Foto: 1. DPCM
Autor: Tomislav Šulj
