Hrvatska kroz povijest
Dana 9. travnja 1991. u Banskim dvorima održana je prva sjednica Vrhovnog državnog vijeća na kojoj je donesena odluka da Hrvatska mora ustrojiti svoje oružane snage.
Budući da je Hrvatska još uvijek bila u sastavu Jugoslavije to se moglo obaviti unutar Ministarstva unutarnjih poslova. Zbog toga se, u skladu sa saveznim i republičkim zakonima MUP reorganizirao i preustrojio u vojno-policijske postrojbe.
...
No, državni vrh još prije se itekako brinuo o sigurnosti države organizirajući specijalne jedinice policije, što je zapravo bila preteča Hrvatske vojske.
Nakon balvan revolucije i otvorene pobune u svim dijelovima zemlje gdje su Srbi činili većinsko stanovništvo, koja je kulminirala oružanom pobunom u Pakracu i terorističkim zaposjedanjem Plitvičkih jezera, Hrvatska više nije smjela odgađati proces ustrojavanja snaga za obranu od velikosrpskih pretenzija.
Smatra se da su pripreme za ustrojavanje brigada ZNG-a počele već 12. travnja. Na sastanku koji je vodio ministar obrane Martin Špegelj, koji je poslije imenovan zapovjednikom ZNG-a, planirano je stvaranje operativne jezgre hrvatske vojske.
Napokon, 18. travnja 1991. hrvatski Sabor donio je Zakon kojim se najavljuje ustrojavanje ZNG-a kao profesionalne oružane formacije.
Prema prvim planovima, ZNG je trebao imati Zapovjedništvo, četiri djelatne brigade, 16 pričuvnih brigada i devet pričuvnih samostalnih bataljuna.
Na osnovi odluke predsjednika Franje Tuđmana, 5. svibnja započelo je ustrojavanje četiriju brigada, odnosno prebacivanje dragovoljnih pripadnika jedinica za specijalne namjene MUP-a u ZNG.
Odluka je bila pravodobna jer su svakodnevno nicale nove pobunjeničke barikade, a moćna JNA uvježbavala je sustav takozvanih „tampon zona“ u kojima je navodno intervenirala za mir, no zapravo je podupirala terorističke aktivnosti. To je demonstrirala već tijekom krize u Borovu Selu.
Na velikosrpski ekstremizam Hrvatska je odgovorila predstavljanjem oružanih snaga na svečanoj smotri 28. svibnja 1991., na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici.
Snage koje su u ljeto 1991. godine ušle u borbu bile su malobrojne, slabo naoružane i loše opremljene, a iz političkih i drugih razloga nisu bile vojnički organizirane u jedinstveni sustav vođenja i zapovijedanja, premda je 30. srpnja 1991. godine formirano Zapovjedništvo ZNG sa Špegeljem na čelu.
Krajem srpnja i početkom kolovoza 1991. osnovana su zapovjedništva za istočnu Slavoniju, za banijsko-kordunsko područje, za ličko područje, za srednju i sjevernu Dalmaciju i za južnu Dalmaciju što je bio pokušaj da se Zapovjedništvo ZNG RH rastereti izravnog zapovijedanja svim postrojbama. U kolovozu je osnovano i Zapovjedništvo Zagrebačkog korpusa ZNG. Zapovjedno-borbene ovlasti imali su i krizni štabovi koji su osnivani na svim razinama upravne strukture, od općine do Republike.
Do 12. kolovoza su ustrojene četiri brigade, a tim predstavljanjem ZNG-a zaokruženo je ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatske oružane snage su tada imale oko 60 000 pripadnika, od toga 30 000 pripadnika u sastavu MUP-a.
Temeljem Zakona o obrani donešenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja Glavni stožer (GSHV), s načelnikom generalom Antonom Tusom. U HV-u je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalan sastav. Posljednji dio oružanih snaga bilo je Domobranstvo. Pričuvni sastav ZNG i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav u HV-u.
Dana 3. studenog 1991. jedinice ZNG-a su formalno preimenovane u Hrvatsku vojsku.
ZNG je u svom sastavu imao jednu posebnu postrojbu, Satniju hrvatskih umjetnika, koju su činili hrvatski umjetnici koji su izrazili želju da se kao dragovoljci bore za Hrvatsku.
| Drugi upravo čitaju... |
|
Foto: 1. wikipedia.org
Autor: Mario Mehaković
Izvor: DPCM/wikipedia/HRT
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
