HRVATSKA KROZ POVIJEST
Hrvatska kroz povijest
20. siječnja, prije 402 godine u Veneciji, umro je Faust Vrančić, poznati hrvatski polihistor, leksikograf, jezikoslovac, svećenik, biskup i izumitelj.
Rodio se u Šibeniku 1. siječnja 1551. godine od oca Mihovila i majke Katarine, rođene Dobrojević.
...
Vrančić je podrijetlom iz ugledne plemićke obitelji koja se spominje još u 14. vijeku. Poseban utjecaj imao je njegov stric, biskup Antun Vrančić, koji je uzeo k sebi u Ugarsku na odgoj i školovanje, nakon čega ga je poslao na studije u Padovu i Veneciju. Tamo je Vrančić pokazao veliko zanimanje za fiziku, matematiku i filozofiju. U Šibenik se vraća 1571. godine, ali vrlo brzo odlazi natrag stricu u Ugarsku gdje se bavi znanstvenim radom.
Godine 1579. imenovan je za upravitelja biskupskih dobara u Veszpremu, a iste godine imenovan je za tajnika kralja Rudolfa II. nakon čega počinje temeljitije studirati prirodne znanosti i tehniku. Na dvoru se Vrančić susretao sa mnogim uglednim europskim znanstvenicima, umjetnicima i graditeljima poput Jacopa Strada i Johannesa Keplera. Dvor u Hradčanima napušta godine 1594. kada napušta i dužnost dvorskog tajnika u Pragu.
Vrančić živi malo u Šibeniku, a većinom u Veneciji. Godinu dana kasnije u Veneciji izdaje „Rječnik pet najuglednijih jezika Europe“ sa 5411 riječi. Uz to, to je i prvi hrvatski rječnik ikada sa oko 3800 hrvatskih riječi.
Godine 1605. je Petr Loderecker, uz Vrančićevo dopuštenje i pomoć, priredio drugo izdanje rječnika proširenog sa češkim i poljskim jezikom(Rječnik sedam različitih jezika). Vrančić se zaredio 20. prosinca 1600. godine nakon smrti supruge Mariete. U Rimu je 1606. godine napisao životopise opatica šibenskog samostana Sv. Spasa pod nazivom „Život nekoliko izabranih divic“. Dvije godine kasnije se odrekao biskupske časti, pa je nastavio borbu protiv reformacije.
Poseban osvrt zaslužuje Vrančićevo poznato djelo „Machinae novae“ objavljeno u Mletcima 1615. ili 1616. godine. U svom djelu posebnu je pažnju obratio na gradnju mostova s lukom, najprije drvenih, zatim kamenih i na kraju brončanih. Također, u svojem je djelu Vrančić donio 18 različitih projekata mlinova s pogonom na vjetar, morske struje, na plimu i oseku mora, te na ručni i životinjski pogon.
Pored toga bavio se i organizacijom poljodjelstva te satovima na vodu i vatru. Njegov najpoznatiji izum je svakako padobran. Leonardo da Vinci je prije njega nacrtao i opisao padobran, ali je Vrančić prvi objavio svoj izum koji ima neke razlike od onog Leonardovog. Navodno je Vrančić skakao padobranom sa crkvenih tornjeva i visokih litica u Italiji i Mađarskoj. Vrančić je također na 49 bakrotisaka donio 56 izuma i tehničkih konstrukcija. Opisi strojeva pisani su na 5 jezika: latinskom, njemačkom, talijanskom, francuskom i španjolskom. Umro je u Veneciji, a prema oporučnoj želji njegovo tijelo je pokopanu u crkvi Sv. Marije na otoku Prviću kraj Šibenika.
Na sljedećoj hipervezi možete pogledati digitaliziranu verziju djela „Machinae novae“: https://archive.org/details/gri_33125012287849
- sadržaj se nastavlja -
Priča o Faustu Vrančiću, i danas, nakon stoljeća istraživanja njegova života, još uvijek nije u potpunosti ispričana. Ovaj svestrani znanstvenik i inovator, autor mnogih leksikografskih, filozofskih i pjesničkih djela, rođen je u Šibeniku 1551. godine gdje je stekao osnovno humanističko obrazovanje. Potječe iz stare Šibenske obitelji čiji ga je najpoznatiji član Antun Vrančić još u ranoj mladosti prigrlio i brinuo o njegovom odgoju i obrazovanju.
Djetinjstvo je Faust proveo na otoku Prviću u Šepurini.
U to doba, kako piše Mihovil Vrančić svom bratu Antunu, Faust je "dijete živa duha, lijepe i uistinu plemenite vanjštine; nije nerazuman niti djetinjasto zaigran, čini se da ima izgleda za značajniju budućnost...", te ga moli da ga uzme k sebi kako "ne bi ovdje od djetinjstva upijao ove divljačke običaje, nego da od malih nogu dobiva čistiju poduku i uči jezike".
Iako Antun Vrančić nije starao samo o Faustu, u njegov odgoj i obrazovanje uložio je najviše ljubavi, truda i novca. Omogućuje mu da studira pravo u Padovi i Venciji. Ovdje mladi Faust uči i napreduje, ali voli zabavu, društvo i prijatelje, te vodi tipični studentski život, pa iz tog razdoblja čitamo ne mali broj pisama u kojem ga Antun grdi zbog rastrošnosti, raskalašenog života i mladenačke usijanosti.
Samo nakratko, po završetku studija vraća se u svoj voljeni Šibenik koji je međutim pretijesan za radoznali Faustov duh, pa on odlazi u Ugarsku gdje je stric Antun kraljev namjesnik. Za vrijeme boravka u Šibeniku postaje članom bratovštine Sv. Jeronima s kojom će uvijek održavati bliske veze zbog ljubavi prema domovini i rodnom gradu.
U Ugarskoj njegovi se interesi usmjeruju k pročavanju tehnike i znanosti. Nažalost, to je i vrijeme kad umire njegov pokrovitelj, stric Antun. Faust biva imenovan upraviteljem biskupskih imanja u Veszpremu gdje se susreće s problemima održavanja i gospodarenja velikom utvrdom. Praktična znanja stečena na vesprimskom imanju, dobro će mu poslužiti za razvoj strojeva kasnije objavljenih u knjizi Machinae Novae.
Godine 1578. ženi se Mariom Zarensis s kojom dobiva kćer Alba Rozu i sina koji umire jako mlad. Postaje tajnik na dvoru Rudolf II., rimsko njemačkog cara i hrvatsko-ugarskog kralja koji stoluje u Pragu. Rudolf II, mecena umjetnosti i znanosti, zaljubljenik u astronomiju, astrologiju, pa i alkemiju na hradčanskom dvoru okuplja najveće onodobne umove i upravo će boravak u Pragu biti značajan za daljni rad i napredovanje našeg Fausta. Ovdje prijateljuje s Jacopom de Stradom koji najviše utječe na oblikovanje Faustovih ideja o tehničkim pronalascima.
Iz praške prijestolnice odlazi naglo, najvjerojatnije pogođen iznenadnom smrću supruge. Napušta mjesto dvorskog tajnika, na kratko se vraća u svoj Šibenik, pa zatim u Veneciju i zaređuje se.
Godine 1598. Rudolf II. ga proglašava titularnim biskupom Csanada, kojeg naslova se Faust odiče 1605. godine i odlazi u Rim gdje pristupa crkvenom redu barnabita. Ponovno se, nakon godina provedenih u diplomaciji i politici, posvećuje svojim starim zanimacijama, proučavajući konstrukcije strojeva i riješavajući arhitektonske probleme.
Naime, ne treba smetnuti s uma da su u vrijeme Fautova života tehničke znanosti koje danas poznajemo, fizika, mehanika pa i matematika bile tek u povojima i da su njegova inovatorska rješenja najvećim dijelom nastala intuitivno. Promatranjem i kroz iskustvo koje je stekao kao upravitelj vesprimskog imanja, načinio je nacrte 56 uređaja, koja uključuju inovativna rješenja izrade mlinova na vodeni i na vjetreni pogon, raznih naprava za prenošenje teških konstrukcija, mostova, od kojih je najuzbudljiviji onaj izrađen od bronce, mnogo različitih satova... Ove je izume sakupio u zbirku Machinae Novae koja je izdana pred sam kraj njegova života. Knjiga sadrži 49 bakropisa s komentarima na latinskom, talijanskom, španjolskom, francuskom i njemačkom jeziku.
Iako ga svijet danas poznaje kao izumitelja Homo Volansa, letećeg čovjeka, ne treba zaboraviti ni njegova ostala djela, povijesna, filozofska pa i lirska, pisana na latinskom jeziku koja odišu renesansnim duhom.
Vrlo značajna ostavština Fausta Vrančića je i njegov petojezični rječnik pod nazivom Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae) koji je bio, ne samo prvi hrvatski, već i prvi mađarski rječnik.
Shrvan bolešću Faust umire u Veneciji 20. siječnja 1617. godine. Naslutivši da se bliži kraj njegova ovozemaljskog puta, u oporuci navodi želju da se njegovo tijelo položi u crkvu Svete Marije od Milosti u Prvić Luci.
Tako je veliki čovjek, stanovnik sjajnih europskih dvorova, cijenjeni tajnik cara Rudolfa II., biskup od Csanada i kraljevski namjesnik za Ugarsku i Transilvaniju, genijalni renesansni duh pokopan u skromnoj prvićkoj crkvi, na otoku gdje je proveo najsretnije dane svoga djetinjstva, u hrvatskoj zemlji na koju je bio ponosan i čije je porijeklo stalno isticao potpisujući se: Fausto Verancio Siceno gdje ovim potonjim pridjevom naglašava svoju nacionalnu pripadnost i domoljublje.
Foto: 1. DPCM/mc-faustvrancic.com
Autor: Davor Gorupić
Izvori: mc-faustvrancic.com/wikipedia.org
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.