26. siječnja 1699. - Potpisan Karlovački mir, Osmansko Carstvo zauvijek izgubilo svoje posjede na teritoriju današnje Hrvatske | Domoljubni portal CM

POVIJEST

HRVATSKA KROZ POVIJEST

Vjekovna težnja za sjedinjavanjem hrvatskih zemalja dobila je novi polet

26. siječnja 1699. - Potpisan Karlovački mir, Osmansko Carstvo zauvijek izgubilo svoje posjede na teritoriju današnje Hrvatske

Hrvatska kroz povijest

Veliki turski rat, znan još kao Rat Svete lige ili Veliki bečki rat, je naziv za niz vojnih sukoba između Osmanskog carstva i tadašnjih europskih sila okupljenih u Svetu ligu- Habsburške monarhije, Carske Rusije, Mletačke republike i Poljsko-Litavske unije, udruženih na inicijativu Pape Inocenta XI.

Po isteku dvadesetogodišnjeg Varšavskog mira između turske i habsburške monarhije, na obzoru se sve jasnije pokazivala mogućnost novog rata.

...

U Turskoj Mehmeda Četvrtoga glavnu riječ vodile su političke snage uvjerene u mogućnost konačnog uništenja habsburške sile i povratka na staru slavu Osmanskog carstva. Veliki vezir Kara-Mustafa 1683. pod zidine Beča je doveo golemu vojsku od 250.000 ljudi. Beč je izdržao, a konačan udarac Turcima zadali su šurjak cara Leopolda Prvoga, Karlo Lotarinški, i poljski kralj Jan Sobjeski, koji su 12. rujna 1683. uništili tursku vojsku. Tako se rat, isprva s turske strane planiran kao rat za eliminaciju Beča kao najozbiljnijeg suparnika, pretvorio u opći rat za potiskivanje turske moći iz toga dijela Europe.

Leopold Prvi sklapanjem saveza s Venecijom proširio je rat na područje od Dunava do Crne Gore, te su se oblikovale tri bojišnice - Ugarska, Dalmacija i Slavonija. Do 1687. najveći dio Ugarske, Slavonije i Hrvatske bio je oslobođen od turske prevlasti, a carska je vojska prodrla do Beograda. U sukobima s Turcima bitnu ulogu odigrali su Hrvati, osobito fra Luka Ibrišimović u Slavoniji i Marko Mesić u Lici.

Nakon zastoja koji je nastupio uslijed napada francuskog kralja Ljudevita Četrnaestog na habsburške posjede na Rajni, te turskog poraza kod Slankamena 1691., konačan preokret ratnih zbivanja donijela je pobjeda carskog vojskovođe Eugena Savojskog. Bilo je to 11. rujna 1697. u bici kod Sente na Tisi. Time je skršena vojna moć novog sultana Mustafe Trećeg. Ta je vojna pobjeda dovela do početka mirovnih pregovora, koji su okrunjeni 26. siječnja 1699., sklapanjem mira u Srijemskim Karlovcima. Tim mirom Leopold Prvi stječe cijelu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i južnog Velebita te Slavoniju bez jugoistočnog Srijema. Erdelj je združen s Ugarskom, prestavši tako biti neovisnom kneževinom. Venecija je pak dobila Knin, Sinj i Vrgorac, čime ti gradovi iz zaleđa ulaze u sklop mletačke Dalmacije.

Karlovačkim mirom za većinu hrvatskih zemalja počinje novi život, oslobođen iscrpljujuće turske vlasti. Vjekovna težnja za sjedinjavanjem hrvatskih zemalja, iako osujećena njihovom podjelom između Habsburgovaca i Venecije, dobila je novi polet. On je najbolje vidljiv u spisu Croatia rediviva - Oživljena Hrvatska Pavla Rittera Vitezovića tiskanom 1700. u Zagrebu.