Hrvatska kroz povijest
Čovjek, koji je svoj gospodar, dobro zna što je njegovo i što je tuđe. Svoje čuva, u tuđe ne dira.
Rođen u Trebarjevu Desnom 1871. godine, kao mladić borio se protiv mađarizacije, zbog čega je nakon spaljivanja mađarske zastave 1895. morao nastaviti studij u Pragu.
Po povratku u domovinu, Radić oštro odgovara na napis kojega 1902. prenosi zagrebački list "Srbobran" u kojemu se Hrvatima naviješta rat do uništenja. Dvije godine kasnije s bratom Antunom osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS). Stranka je ostvarivala skromne rezultate, jer seljaci, koji su tada činili čak 4/5 sveukupnog stanovništva, još nisu imali pravo glasa.
...
Rješenje hrvatskog pitanja Stjepan Radić je na početku vidio u zajednici s Austrijom, a zatim u sklopu zajednice s drugim južnim Slavenima. Ali Radić nije bio za bezuvjetno sjedinjenje Države SHS s Kraljevinom Srbijom, već samo na ravnopravnoj osnovi. "Gospodo, još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!", vizionarski je upozoravao na opasnost velikosrpskog centralizma i ugrožavanja hrvatske državnosti. Zbog takvog stava, Radić nije bio članom izaslanstva koje je išlo u Beograd.
Nakon uvođenja općeg prava glasa, HPSS postaje 1920. najveća hrvatska politička stranka, a uskoro mijenja naziv u Hrvatska republikanska seljačka stranka. Radić putuje po inozemstvu i upozorava na težak položaj Hrvata. Po povratku stranka je zabranjena, a vodstvo – uhićeno. Prisiljen na kompormis, Radić se odriče republikanstva iz programa svoje stranke, te ulazi u novu "vladu narodnog sporazuma" kao ministar prosvjete. No, uskoro je ponovno u opoziciji: sa Samostalnom demokratskom strankom – strankom Srba iz Hrvatske – stvara Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK), koja sve češće istupa protiv postupaka vlade, pa Radić i HSS postaju kamen spoticanja beogradskom centralizmu.
- sadržaj se nastavlja -
Umro je od posljedica ranjavanja u svojoj kući u Hercegovačkoj cesti br. 4, 8. kolovoza 1928. godine u 20.55 sati. Njegova je smrt bila posljedica atentata Puniše Račića u beogradskoj Skupštini.
Srbijanski radikal ispunio je mnogobrojne prijetnje smrću prvaku HSS-a kada je 20. lipnja 1928. pucao na poslanike hrvatskih seljaka, ubivši pritom Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a teško ranivši Stjepana Radića.
Takav drastičan politički atentat pokazao je dubinu podjela u tek deset godina staroj Jugoslaviji, u kojoj su Hrvati složno odbili postati pleme u projektu zajedničke jugoslavenske nacije (Makedoncima, Crnogorcima i drugima nije bio ostavljen čak niti status plemena). Radićevo političko djelovanje i okolnosti njegove smrti ostavili su duboki trag u hrvatskoj političkoj kulturi.
Radićevo tijelo nakon smrti položeno je na odar u Hrvatskom seljačkom domu u Zagrebu, na Zrinjevcu, gdje je bio četiri dana kako bi mu narod iskazao posljednju počast.
Pokopan je 12. kolovoza 1928. godine, u Zagrebu, u arkadama na Mirogoju. Sprovod je krenuo oko 9.30 sati, a kola s lijesom stigla su pred groblje oko 17.15 sati. Prigodom sprovoda nošeno je 1450 vijenaca a bilo je nazočno oko 60.000 službenih izaslanika organizacija HSS-a i oko 150.000 seljaka i građana iz svih krajeva Hrvatske.
Foto: 1. DPCM/wikipedia.org
Autor: Mario Mehaković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
