Hrvatska kroz povijest
„Mi hoćemo da nezavisna Hrvatska ima onaj položaj u monarhiji koji imade i Ugarska“ rekao je u Hrvatskom saboru veliki domoljub i znanstvenik Tadija Smičiklas.
Rođen 1. listopada 1843. u žumberačkom mjestu Reštovu, nakon školovanja u Sošicama primljen je u gimnaziju i Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu. Rano se uključio u politička i kulturna zbivanja oduševljen ilirskim pokretom Ljudevita Gaja.
...
Nakon mature studira povijesne znanosti u Beču te objavljuje Povijest Hrvatske, prvu cjelovitu sintezu povijesti hrvatskog naroda, utemeljenu na arhivskoj građi. To djelo „traži od svakog Hrvata da ga čita i pozna, jer je poput katekizma hrvatskog rodoljublja“ rekao je povjesničar Ferdo Šišić.
Smičiklas je prvo radio kao profesor na riječkoj, a zatim i zagrebačkoj gimnaziji. Zajedno s Kukuljevićem založio se da se Matica Ilirska preimenuje u Maticu hrvatsku jer je „ime hrvatsko jače, ono zove Hrvata pod narodnu zastavu, ono promiče svijest naroda, ono se glasno javlja svakim dahom narodnim.“ Malo poslije toga imenovan je predsjednikom Matice hrvatske.
Pripadao je Neovisnoj narodnoj stranci, bio pristaša Račkog i Štrosmajera, a njegovi zastupnički govori u Hrvatskom saboru imali su velikog odjeka. Glasoviti su njegovi govori protiv bana Khuena u povodu "arhivske afere" - otuđenja hrvatske arhivske građe i njezina premještaja u Budimpeštu.
Smičiklas je učestalo tražio da se "komorski spisi" vrate u Zagreb. U to vrijeme uređuje i objavljuje deset knjiga "Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae", zbirku hrvatskih pravnih tekstova. Od tada je svatko u Beču, Pešti ili bilo gdje drugdje mogao potkrijepiti ideju ustavnosti i državnoga hrvatskog kontinuiteta.
Zbog znanstvenog ugleda Smičiklas postaje profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i član JAZU. Vršio je dužnosti dekana Filozofskog fakulteta, rektora Zagrebačkog sveučilišta i predsjednika JAZU. Umro je 1914. u svome domu u Zagrebu u 71. godini.
| Drugi upravo čitaju... |
|
Foto: 1. Izvor
Priredio: Mario Mehaković
