Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

POVIJEST

HRVATSKA KROZ POVIJEST
Zapovjednik 2. brigade ZNG, pukovnik Vinko Ukota, primio je vojarnu koja je bila u katastrofalnom stanju
Oslobađanje garnizona "JNA" na području Općine Dugo Selo i zauzimanje vojnog skladišta "Prečec" (14/15)
 

Dugo Selo

 

DEVEDESETE - Grad Dugo Selo  (piše: Zlatko Pinter)

 

 

Dani i noći strahovanja ipak su prošli

 

 - nastavak

 

Odlazak

 

 Poslije gotovo šestomjesečnih natezanja s pregovaračima »JNA« i promatračima Europske zajednice i bezbroj neprospavanih noći, građani Dugog Sela su konačno odahnuli 23. prosinca 1991. godine, kada je omražena jugovojska napustila ovo područje.

 Zapovjednik 2. brigade ZNG, pukovnik Vinko Ukota, primio je vojarnu koja je bila u katastrofalnom stanju, što ne čudi, obzirom na sve što se u njoj događalo posljednjih mjeseci. Vjerojatno svjesni da će kad-tad morati otići, četnički »rezervisti« i njihovi jugooficiri nastojali su napraviti što je moguće veću štetu.

 Kako je izgledao odlazak »proslavljene Titove vojske«, nije lako ukratko opisati. To je, ipak, čini se, uspjelo novinaru dugoselskog lokalnog lista:

 »... Iza te vojske u Dugom Selu je ostala samo pustoš. Dugo Selo je njoj bilo neusporedivo bolji domaćin u odnosu na gosta i njegovo ponašanje. Iza vojske ostale su samo zgrade, a u njima smeće. Sve što u  njima postojaše bijaše naskroz uništeno, potrgano, izgaženo, razlupano, počupano, oštećeno, zaprljano... Ako ustvrdimo da se količina raznog smeća i na razne načine uništenih stvari mjeri stotinama kamiona, onda to zorno ukazuje na ostavljeno stanje...

Vojska je iza sebe ostavila i dvadesetak onesposobljenih tenkova. Njihove topovske cijevi bijahu razorene unutar njih aktiviranim eksplozivom. Na podosta mjesta, uprkos razminiravanju, koje je obavljeno prema nalogu promatrača Europske zajednice, zaostale su mine. Neke su u međuvremenu, primjerice, na parkiralištu automobila, aktivirane i otklonjene. Zbog njih, nije još ni danas ni sigurno ni dopustivo kretanje izvan tvrdih putova. U tom krugu uništavano je i pješačko naoružanje, točnije, puške, koje su također ostavljene djelomično zakopane i tako povezane s minom, što svakako budi oprez...

Sama vojska je odlazila u desetak puta, s isto toliko transporta. Za transport su korištena obilno i vozila iz Srbije, civilna, s vojnim tablicama. Odlazak te vojske, bez ikakva pretjerivanja, doimao se jadan i kukavički, nekako bijedno i turobno...«

 Hrvatska vojska (2. brigada ZNG) koja je ušla u taj prostor, zatekla je tone najrazličitijeg smeća, razbacanoga na hrpe po cijelom prostoru oko objekata gdje su bila smještena skladišta i zgrada u kojima je prebivala jugovojska.

Uistinu, »JNA« je prije odlaska devastirala i uništila sve što se uništiti može, i za sobom ostavila neopisivi nered (počevši od polupanih prozora, razvaljenih vrata, preko strganih slavina za vodu i elektroinstalacija, do zagušenih sanitarnih čvorova, neispravnih instalacija za grijanje, potpunog kaosa i nereda u skladištima i pomoćnim prostorijama, hrpa poderanih odora, šinjela, starih i neupotrebljivih čizama i raznih drugih dijelova oštećene ili dotrajale opreme – uključujući i gomile stručnih knjiga i vojnih priručnika, zemljovida, kancelarijskog materijala, izlomljenog namještaja, poderane posteljine, kartonskih kutija, neupotrebljivih konzervi i »suhih obroka«. Sve je to svjedočilo o razini kulture i odgoju onih koji su donedavno boravili u tim prostorima. Ista je stvar bila i u pogledu naoružanja i tehnike. Ostale su samo desetine tona neupotrebljivog željeza koje se kasnije moralo odvlačiti na otpad.

Neobavješteni promatrač koji bi to gledao sa strane, zasigurno nikada ne bi pomislio da je na tom mjestu donedavno boravila bilo kakva iole organizirana i ustrojena oružana sila Građani Dugog sela i okolice, uprkos svemu, odahnuli su. Dani i noći strahovanja ipak su prošli.

 

Zaključak

 U ratu koji je u ljeto 1991. godine nametnut Hrvatskoj, uz najbrojniji (srpski) narod svrstala se savezna »Jugoslavenska narodna armija«, otvoreno podržavajući velikosrpski projekt Slobodana Miloševića i njegove klike.

 Građani Republike Hrvatske, kojima je još uvijek važeći savezni Ustav formalno postojeće SFRJ garantirao pravo na samoodređenje do otcjepljenja, svoju volju za samostalnošću očitovali su na referendumu i višestranačkim izborima. Velikosrpska vrhuška, koristeći saveznu vojsku kao oruđe za ostvarivanje svojih ciljeva, nastojala je ovaj proces ugušiti i spriječiti ga svim sredstvima, ne prezajući niti od uporabe najbezočnijih i najbrutalnijih oblika masovnog nasilja. Ovoj falangi velikosrpske vrhuške (koja je sebe iz taktičkih razloga još uvijek nazivala »jugoslavenskom« i »narodnom«) pridružile su se desetine tisuća okorjelih ultranacionalista i šovinista iz Srbije, Vojvodine, Crne Gore i dijelova nastanjenih srpskom većinom u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Svi skupa, krenuli su u koordiniranu akciju istrebljenja Hrvata, Bošnjaka i svih drugih nesrpskih naroda.

 U takvoj situaciji, razoružani narod kojega ubija savezna vojska (a morala bi ga po Ustavu i svim drugim zakonima štititi), i to oružjem za koje je on desetljećima izdvajao ogromna novčana  sredstva  putem državnih poreza, imao je legitimno pravo oteti svoje oružje agresoru i braniti se.

Treba također imati u vidu da je tijekom jeseni 1991. godine, Generalštab »JNA«, u dva navrata odbio izvršiti zapovjedi predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića, koji je pismeno naložio da se vojska mora povući u vojarne u roku od 48 sati. Na to ne samo da se nije reagiralo u smislu poštivanja naredbi, nego srpsko-crnogorski članovi Predsjedništva pomognuti svojim trabantima iz Vojvodine i s Kosova, početkom listopada mjeseca iste godine donose sasvim suprotnu, protuzakonitu i protuustavnu odluku i daju sebi pravo zapovijedanja (de iure još uvijek »saveznom«, a de facto srpskom) oružanom silom, i proglašavaju ratno stanje za područje cijele SFRJ, kako bi mogli mobilizirati i objediniti sve snage u slamanju hrvatskog otpora. Na taj način, Generalštab »JNA« je, u savezu sa srpsko-crnogorskim političkim vrhom praktično izvršio vojni udar.

Ono što predstavlja poseban vid perverzije, jeste činjenica da se ta zločinačka falanga i dalje, još uvijek formalno, ne bez razloga, naziva »Jugoslavenskom narodnom armijom«.

Realizatori velikosrpskog projekta, nadali su se da će  dok svijet ne bude shvatio što se događa, obaviti posao i pacificirati Hrvatsku pod krinkom unutarnjeg sukoba, odnosno »građanskog rata«, u kojem oni tobože štite Jugoslaviju.

 Zadaća blokada vojnih objekata i postrojbi »JNA«, nametala se, dakle, logikom nužne obrane, i ona nije imala alternative.

 Ili će neprijateljske snage u slobodnom dijelu Republike Hrvatske biti zaustavljene i onemogućene u djelovanju, ili će njezin cijeli prostor biti okupiran, uz opasnost uzrokovanja golemog broja žrtava i velikih razaranja.

 

- nastavlja se -

 

 

  1     2     3     4     5     6     7     8      9     10     11     12     13     14     15  

 

 

 

 Foto:  1. DPCM

 

Autor: Zlatko Pinter

 
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
 

Zlatko

Harley-Davidson Zagreb

hrenfrdeituk

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 494 gostiju i nema članova online

A- A A+
  • Pomoć oboljelim braniteljima
  • Podrška radu Udruge
U drugom krugu predsjedničkih izbora biti će:
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

DOMOLJUBNI PORTAL - 2019 - CrneMambe.hr