PRESS
INVALIDI I INVALIDNOST Piše: Željko Galović - Dida
Zakon o mirovinskom osiguranju
Propuštanje razumne prilagodbe, segregacija kao posljedica, obrazovanje, invaliditet, imovinsko stanje, dob, vjera... Mogao bih unedogled pisati osnove i oblike kroz koje smo definirali, odnosno diskriminirali invalide.
Doduše nije to bila, i nije to danas izravna diskriminacija ali kada to usporedimo i opišemo izgleda ovako: Lava i gazelu zatvorimo u isti kavez s namjerom suživota. Vjerujem da znate tko će preživjeti!! Ili ona još poznatija: Rodi i lisici damo da jedu iz dubokog i k tome uskog vrča. Jedna će ostati gladna, ako ne pojede rodu shvativši da od hrane iz vrča nema ništa.
...
Nije nam po zakonima Europske Unije i Hrvatske o diskriminaciji bilo dopušteno razlikovati invalide, ali smo mi kao društvo neopravdano to učinili i to po svim osnovama i oblicima koje sam naveo u početku teksta.
Mnogi će reći i komentirati, pa postoje zakoni o diskriminaciji koji štite populaciju invalida. Da, slažem se postoje, ali svakodnevna praksa i čudni kriteriji ili neutralne odredbe postaju osnova za neizravnu diskriminaciju, a mi kao društvo šutimo.
Svi mi kao društvo kada su u pitanju branitelji invalidi znamo ih uspoređivati s nekim i nečim, pa ću i ja s tog naslova usporediti dvojicu ratnika koji su bili na oslobodilačkim stranama. Dakle ratnika s ratnikom, invalida s invalidom, umirovljenika s umirovljenikom i dokazati primjer neosnovane diskriminacije na račun jednog od invalida, u ovom slučaju invalida Domovinskog rata.
Krenimo redom.
Oba su bili učesnici rata, dakle uzrok je isti. Oba su bila ranjena u ratu. Uzročno posljedično stanje je isto. Također i umirovljenje je isto, komisija tri do pet članova, dokumentacija o radnom stažu, dokumentacija o ranjavanju, liječenju i obojica imaju osnove za umirovljenje. Komisija kaže, nesposobni za rad. E kad je komisija rekla nesposobni, na snagu stupa diskriminacija.
Naime, pojedine odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koje se odnose na udovice, roditelje i djecu poginulih hrvatskih branitelja, te hrvatske ratne vojne invalide tretira drukčije od drugih korisnika mirovina, onog drugog ratnika iz gornjeg teksta a to je pripadnik bivše JNA i sudionik Narodnooslobodilačkog rata – 2. svjetski rat.
Pojašnjenje
Faktor izračuna za hrvatske stradalnike najniži od svih 13 grupacija „povlaštenih mirovina“ i iznosi svega 0,40. Usporedni primjer kojim se prikazuje nejednako tretiranje korisnika mirovina prema posebnim propisima, na djelu čista diskriminacija, jest razlika u korist boraca NOR-a i bivših pripadnika JNA odnosno podatak da prva spomenuta grupa ima faktor izračuna 0,85, dok drugi bivši pripadnici JNA imaju faktor 0,63. Dakle invalid Domovinskog rata 0,40 naspram invalida Drugog svjetskog rata 0,85 i naspram pripadnika bivše JNA 0,63.
Daljnja diskriminacija prema dijelu braniteljskog korpusa jest podizanje faktora izračuna za obiteljsku mirovinu nakon smrti bivšeg pripadnika JNA na 0,90 a usporedno udovici poginulog hrvatskog branitelja se mirovina obračunava s faktorom izračuna 0,40.
Treba li nešto dodati na ime diskriminacije? Niti zarez.
Pozdrav od autora.
Foto: hip.ba
Autor: Željko Galović - Dida
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
