Piše: Liljana Benčik
Nigdje nema u raspravama čovjeka, oboljelih; oni su svedeni na brojke, njih se ne spominje kao ljude, sa empatijom, sa sućuti, s razumijevanjem
Diskusije, teorije... ali GDJE JE NESTAO ČOVJEK?
PRESS: Komentar
Prijepori oko pandemije izazvane koronavirusom toliko su me začudili, da to moram javno izraziti.
Neka ostane zapisano da se u njima izgubio čovjek.
...
Sve diskusije svode se na poricanje ili priznavanje pandemije, na statističke podatke o oboljelima i umrlima iz ranijih godina, na razne pseudoznanstvene i znanstvene članke i izvještaje, na medijsku i inu manipulaciju, na teorije zavjere, ali nigdje nema u raspravama ČOVJEKA - OBOLJELIH. Oni su svedeni na brojke, njih se ne spominje kao ljude, sa empatijom, sa sućuti, s razumijevanjem!
Ne spominje se medicinsko osoblje koje se brine o oboljelima, liječnici, medicinske sestre, pomoćno osoblje koje se izlaže riziku zaraze, ne spominje se njihova predanost u borbi za svaki ljudski život. Ne spominje se da se bore sa nedostatkom opreme, sa nedostatkom respiratora koji život znače, ne spominju se uopće.
A njima treba samo omogućiti da rade svoj posao u najboljim uvjetima, da oboljelima pruže najbolju medicinsku skrb.
Međutim u svoj toj medijskoj kakofoniji glas oboljelih i medicinskog osoblja najmanje se čuje i uvažava. To je ono najžalosnije!
Gdje smo došli kao društvo i kao ljudi? Gdje je nestao čovjek?
"Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu", Albert Einstein.
Foto: 1. DPCM
Autor: Liljana Benčik
