Piše: Snježana Vučković
Piše: Snježana Vučković
Konačno se i to dogodilo.
Na hrvatskom otoku Visu otkrivena je spomen-ploča crnogorskom admiralu Vladimiru Baroviću, što je apsolutna pobjeda Hrvatske nad predrasudama o JNA, ali i moja vlastita pobjeda.
Nakon višegodišnjeg pisanja o Domovinskom ratu koja su zahtijevala temeljita istraživanja, te duge i nerijetko iscrpljujuće razgovore, ispostavilo se da je u tom periodu zlokobna armija uistinu okrenula leđa naciji koja ju je 40 godina nazivala svojom, koju je financirala i koju su muški državljani bili obvezni odslužiti.
Poziv u redakciju iz Crne Gore
No, ista ta JNA je, također se ispostavilo, tijekom rata iznjedrila ljude koji su bili svjesni izopačenosti uloge koju su zaigrali. Vladimir Barović samo je jedan od njih, a spomen koji sada imamo na njega – najmanje je što se može učiniti za čovjeka koji je lakše presudio sebi, negoli pucao na goloruk hrvatski narod.
Prije više od pet godina zazvonio mi je redakcijski telefon, a s druge strane javio mi se ugodan glas izraženog, crnogorskog naglaska objašnjavajući kako su s Radija Slobodna Evropa. Konkretno, iz uredništva u Podgorici. Bavili su se, objasnili su, likom i djelom Vladimira Barovića, no u tim su istraživanja došli do zanimljivog zaključka. O njemu se, kazali su mi, jako slabo piše, a o tome što je učinio ne znaju niti državljani njegove zemlje. Sve što su našli o njemu, bilo je potpisano mojim prezimenom.
Crnogorce je, naime, zanimalo, zašto je netko iz Hrvatske toliko impresioniran njihovim sugrađaninom (možda i više od njih samih!) i zašto toliko inzistiram na obilježju, ulici, trgu ili perivoju koji bi se nazvali njihovim imenom. Pa sam im objasnila…
Čast. Gotovo izumrla odlika koja impresionira.
Admiral Vladimir Barović svjesno je životom platio odluku da ne sudjeluje u Domovinskom ratu, ostavljajući poruku da bi to bilo “protiv časti Crnogorca”. Ubio 29. 09. 1991. na Visu, i to istog dana kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti, što je podrazumijevalo njegovu suglasnost na svako borbeno djelovanje protiv hrvatskih građana. Prislonio je cijev pištolja na sljepoočnicu i opalio. Njegova mu je vlastita smrt bila prihvatljivija i časnija, od smrti hrvatskih civila. U oproštajnom pismu kao razlog samoubojstva naveo je agresiju JNA protiv Hrvatske koja je za njega predstavljala djelo suprotno crnogorskoj časti. U pismu je kazao:
“Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio”.
Ni vojnik, ni admiral, već čovjek
Kao razlog samoubojstva naveo je i “svoju nemoć u sprječavanju djelovanja JRM protiv Hrvatske, ali i zbog potpunog neslaganje s vrhovnom komandom JNA”.
Vladimir Barović rođen je 1939. godine u Banja Luci, a po nacionalnosti je bio Crnogorac. Sahranjen je u Herceg Novom. Prije nekoliko godina Slovenci su izrazili želju da Barovića uvrste i u njihove generale i admirale jer mu je majka bila Slovenka, a Crna Gora ga je odlikovala tek 2016. godine, iako spomen obilježje u toj zemlji za njega još uvijek ne postoji.
Zato postoji u Hrvatskoj i zbog toga moramo biti neizmjerno ponosni. Jer Barović koji je ubio sebe da bi poštedio druge, u trenutku te odluke nije bio vojnik, neprijatelj niti admiral. Bio je samo čovjek, s velikim Č.
Photo: 1. scrshot Dnevno.hr
Autor: Snježana Vučković
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
