Open menu
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

RATOVI

SVJEDOČANSTVA HRVATSKIH BOJOVNIKA
"Pobijedili smo, ne samo neprijateljske najelitnije postrojbe, nego i hladnoću, umor, neispavanost"
HRVOJE HORVAT: Dva tjedna žestokog okršaja uz samo par sati odmora

Hrvoje Horvat

 

RATOVI: Svjedočanstva hrvatskih bojovnika

 

 

 

Hrvoje Horvat dragovoljac je Domovinskog rata, rođen 1970. godine u Slavonskom Brodu, a danas živi u Grabovnici kod Čazme.

 

Od 21. kolovoza 1991. godine, bio je u pričuvnom sastavu MUP-a i vojne policije, a od 20.studenog 1992. godine u 1.pješačkoj bojni, 2.gbr. Grom u 'Crnim Mambama' sve do umirovljena 2009. godine.

...

S postrojbom je prošao Pakračko i Daruvarsko ratište, Bosansku Posavinu, Banijsko i Novigradsko ratišteOdlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti i Medaljom Oluja.

 

 

Ukratko ćemo opisati događaje u borbama u novigradskom kraju od 11. veljače 1993. kad je njegova 1. pješačka bojna, ojačana satnijom iz 2. bojne i još nekim postrojbama 2.gbr "Gromovi" došla u obranu Novigrada i okolice.

Dio Horvatove 3. satnije nalazio se u Trsteniku (kod Dugog Sela) na straži, čekali su zamjenu. Ti gardisti koji su bili na straži, nisu kao drugi helikopterima prebačeni do Zadra, već su išli autobusom.

 

Dok smo mi putovali prema Novigradu naši suborci već su vodili žestoke borbe sa najelitnijim srpskim postrojbama Arkanovcima, Vukovima s Vučijaka, Knindžama i drugima. Naši suborci uspjeli su spasiti Novigrad. Mi smo došli u Novigrad negdje oko 3 sata ujutro, umorni od duge vožnje, neispavani. Nije bilo odmora, išli smo u napad na selo Narančiće iz kojeg su dan prije napadali na Novigrad, ali su naši odbili napad i porazili ih,

svjedoči Hrvoje.

 

Pokušali su osvojiti selo Narančiće,  ali neprijatelj je bio jak...

 

Pustili su nas preblizu, da smo se mogli vidjeti. Otvorili su vatru iz sveg oružja po nama, najviše minobacačima. Zapovjednici vodova pokojni Pero Ojvan i Branko Mikulić su vidjeli da ih ne možemo probiti i da bi nas mogli okružiti, a imali smo ranjenog Radu Kostića kojeg smo morali izvući, te su odlučili da je najpametniji potez vratiti se nazad i o tome su obavijestili zapovjednika bojne Jacovića.

 

Neprijatelj je odmah uzvratio sa protunapadom i nastavio sljedećih nekoliko dana napadati Novigrad, najviše na "Plato" kod groblja, jer da su ga osvojili, s te uzvisine bi imali cijeli grad kao na dlanu i on se ne bi mogao više braniti.

 

Nakon što smo se vratili natrag iz napada na selo, naša 3. satnija bila je na položajima na Kuli, Kanjonu, na "cesti smrti", a ja sam bio sa skupinom koja je dobila "Plato". Zapovjednik nam je bio Branko Mikulić, nakon što je ranjen, dužnost zapovjednika 2. voda preuzeo je Richard Petanjek.

Neprestano su nas granatirali, a dok bi kratko mirovali, slagali smo si od kamena zaklone, suhozide da nas barem malo štite od gelera, a i od komada kamena koji su letjeli od eksplozija mina. Na položaju sam bio sa pokojnim Acom Ristovskim, do nas su bili Damir Kovačević i pokojni Ratko Grozdek.

 

Neprijatelj je svakodnevno napadao na grad i tu su bili 7-8 dana neprekidno, jer ih je bilo malo, a trebalo je obraniti grad i okolicu.

 

Neprestano granatiranje, napadi neprijatelja nisu me psihički ubijali kao hladan vjetar bura, koja je stalno puhala i bilo je veća zima nego da je -10, a mi smo ležali na kamenjaru, samo na podmetaču i vreći za spavanje, danima.

Jednu večer odvezu nas u hotel u Zadar da se operemo, odmorimo 24 sata, ali nismo imali sreće. Nakon par sati došla je zapovijed da moramo u Novigrad jer neprijatelj sprema nove napade. Vratili smo se.

Prvo smo bili na položaju u kanjonu, a zadnjih nekoliko dana na "cesti smrti" kod groblja s Vangama iz Pule. Bili smo sretni jer smo uspjeli obraniti Novigrad, Paljuv i ostala sela u okolici i neprijatelju zadati velike gubitke. Nakon dvotjednih borbi, ni oni više nisu imali snage za daljnja napadajna djelovanja, tako da smo dobili smjenu.

 

Pobijedili su, ne samo neprijateljske najelitnije postrojbe, nego i hladnoću, umor, neispavanost, jer su bili stalno na položajima dva tjedna, uz samo par sati odmora u zadarskom hotelu.

 

Nama, koji smo došli u 11. mjesecu 1992. godine iz pričuvnih postrojbi (mnogima od nas), to je bio prvi teren na krševitom tlu i kamenjaru.

Naša 1. bojna "Crne Mambe" je na dubrovačkom i livanjskom ratištu stekla iskustvo ratovanja na takvim terenima i imala velike uspjehe, i zato je general Gotovina izdao zapovijed da dođe 1. bojna u Novigrad.

 

 

 

 

foto: DPCM

Svjedočanstva hrvatskih bojovnika

 

 

 

 

Autor: Mario Mehaković

 

Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

Svjedočanstva hrvatskih bojovnika

hrenfrdeituk

Harley-Davidson Zagreb

TOP AUDIO

Trenutno posjetitelja

Imamo 192 gostiju i nema članova online

A- A A+
Ocijenite dosadašnji rad Nacionalnog stožera civilne zaštite
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Pomoć braniteljima i njihovim obiteljima

Open menu
JSN Epic is designed by JoomlaShine.com