U VIHORU RATA
U vihoru rata
Od početka velikosrpske agresije i hrvatski vatrogasci našli su se pred složenim i delikatnim zadaćama.
Nebrojeni požari, koje je agresor često namjerno izazivao pucajući zabranjenim zapaljivim streljivom po civilnim, privrednim i drugim objektima koje je čovjek desetljećima stvarao, zahtijevali su nesvakidašnju požrtvovnost pripadnika vatrogasnih službi širom ratom zahvaćene domovine.
...
Vatrogasni savez Hrvatske djeluje kao stručna i humanitarna organizacija u području zaštite od požara, a prvi početci organiziranog djelovanja vatrogasaca u Hrvatskoj sežu u daleku 1864. godinu. Do početka Domovinskog rata na teritoriju Republike Hrvatske djelovala su 1974 dobrovoljna vatrogasna društva sa preko osamdeset tisuća djelatnih članova u naseljima, 421 dobrovoljno vatrogasno društvo s dvadeset tisuća djelatnih članova u tvornicama, 39 profesionalnih vatrogasnih jedinica s 1645 profesionalnih vatrogasaca u gradskim naseljima i 81 profesionalnom vatrogasnom jedinicom u tvornicama s 2428 profesionalnih vatrogasaca. Ukupno je bilo 2525 vatrogasnih jedinica s gotovo tristo tisuća članova (računajući mladež i pomažuće članove), organiziranih u 105 općinskih vatrogasnih saveza i devet vatrogasnih saveza na razini regija.
Još u mirnodopskom razdoblju obavljane su pripreme za obranu i djelovanje u ratnim uvjetima. Kada je agresor počeo napadaje vatrogasci su bili pripravni za izvršenje svoje, prije svega humane zadaće koja se sastojala u čuvanju života ljudi i njihove imovine od vatrene stihije. Velik broj mladih vatrogasaca prešao je u redove Hrvatske vojske, pa su stariji i iskusniji vatrogasci primili sav teret na svoja leđa.
U veljači 1991. prešli su na rad u ratnim uvjetima
Brojni su primjeri samoprijegora, junaštva i truda koji su vatrogasci u Domovinskom ratu uložili u spašavanje života i imovine u svojim mjestima ili pomažući susjednim vatrogasnim jedinicama.
U akcijama gašenja požara i intervencijama, npr. u Osijeku, sudjelovale su vatrogasne jedinice Vatrogasnog centra "Saponije" i dobrovoljnih vatrogasnih društava "Retfala", "Donji grad", Gornji grad" i Čepina. U Osijeku su 17. rujna 1991. evidentirana 24 požara, a 9. listopada 23 na različitim objektima. Jedan od većih požara bio je 13. rujna na naftnim spremnicima. Unatoč dojavi o požaru, na intervenciju se nije moglo odmah izaći, jer je grad bio izložen intenzivnom bombardiranju. Izlazak na intervenciju u to trenutku bio bi pogibeljan za vatrogasce i njihovu tehniku, te je donesena odluka da se pričeka slabljenje napadaja. Kasnijim izlaskom na intervenciju taj požar je lokaliziran i spriječeno je njegovo daljnje širenje.
Bili su to tzv. "ratni požari". Neprijatelj nije birao ciljeve. Gađao je vatrogasna kola iako su bila označena znakovima Civilne zaštite. Pucalo se i na vatrogasce, tako da su mnoga vatrogasna vozila oštećena granatama ili mecima snajperista.
Ništa bolje nije bilo ni u Vukovaru, gdje su vatrogasci stalno napadani. Često nije bilo moguće niti evidentirati koliko je požara izbilo na raznim mjestima, jer je bilo dana kada je nekoliko tisuća projektila palo na taj grad. Bojište se nalazilo na svega petstotinjak metara od vatrogasnoga doma koji nije uništen.
Slično je bilo vatrogascima u svim gradovima koji su osjetili četničko divljanje.
Ipak, oni su u nemogućim uvjetima, pod kišom granata - od istočne Slavonije do Dubrovnika - izlazili na intervencije i spašavali ljude, njihovu imovinu i vrijedna dobra hrvatskog naroda, obilježja njegove kulture i višestoljetne pripadnosti zapadnom uljudbenom krugu.
Otuda i, nažalost, velike žrtve koje su dali u Domovinskom ratu.
Samo do veljače 1993. godine 200 vatrogasaca dalo je svoje živote za obranu svoje domovine, a veliki broj ih je ranjen.
Svoju veliku uspješnost vatrogasci mogu zahvaliti obilnoj pomoći koja im je tijekom cijeloga rata stizala iz mnogih poduzeća širom domovine i iz inozemstva, a posebice iz prijateljskih susjednih zemalja. Štrcaljke, pjenilo i prah, vatrogasna vozila, sve je to bilo nužno, jer je mnogo opreme izravno nastradalo uslijed neprijateljskog djelovanja, a dio su oteli srpski teroristi u Hrvatskoj.
Ratno zapovjedništvo Vatrogasnog saveza Hrvatske 1992. godine donijelo je odluku o prikupljanju pomoći u ratu stradalim vatrogascima i njihovim obiteljima, a i sami pripadnici profesionalnih vatrogasnih postrojbi nerijetko su novčanim prilozima pomagali svojim stradalim kolegama, što čine i danas.
Drugi upravo čitaju... |
|
foto: DPCM / šibenik.in / Hrvatski vojnik /scrshot YouTube
Autor: Mario Mehaković
Izvor: DPCM/Hrvatski vojnik
Ovaj materijal sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.